Odbor za reviziju NSRS je u 2021. godini zakazao svega tri sjednice, od čega je jedna (23.06.2021.) okončana i prije nego što je počela, usljed nedostatka kvoruma, druga (29.09.2021.) je prekinuta, nakon što su pojedini članovi Odbora napustili sjednicu, nakon dvije razmotrene tačke, a treća (14.12.2021.) je održana „skoro u potpunosti“ – odnosno, realizovane su sve tačke dnevnog reda osim „Tekućih pitanja“, u sklopu kojih je trebao biti razmatran prijedlog nvo Centri civilnih inicijativa za unapređenje rada Odbora za reviziju. No, i ta sjednica je prekinuta, s obrazloženjem da članovi Odbora moraju ići na sjednicu Narodne skupštine, za koju će se, naknadno, ispostaviti da je, na zahtjev Vlade, otkazana – ali sjednica Odbora nije nastavljena, nego je obećano da će nova biti zakazana uskoro, „možda čak do kraja mjeseca“.
I kada se mislilo da ne može lošije od ovoga, dosadašnji razvoj događaja u 2022. godini to je demantovao.
Naime, ne samo da nova sjednica nije održana do kraja mjeseca, odnosno 2021. godine, nego nije održana ni četri mjeseca od njene najave.
Njen predsjednik, koji je, za razliku od većine članova Odbora, iz opozicije, dosad ju je dva puta neuspješno zakazivao.
12. sjednica Odbora za reviziju NSRS prvi put je zakazana za 9. februar 2022. godine, ali nije održana zbog nedolaska šest članova Odbora na sjednicu.
Predsjednik Odbora za reviziju je pokušao ponovo, sa istim dnevnim redom, organizovati rad Odbora i održati sjednicu 11.04.2022. godine, ali istih šest članova Odbora ponovo nije došlo na sjednicu. Sjednici se, po drugi put, nisu odazvali: Risto Marić, Momčilo Antonić, Spomenko Stojanović, Željka Stojičić, Senad Bratić i Dražen Vrhovac.
Pritom, predstavnici revidiranih institucija, koje su trebale biti saslušane pred Odborom, su, poštujući Narodnu skupštinu i Odbor za reviziju, drugi put za dva mjeseca, doputovali na sjednicu Odbora – iz Zvornika, Istočnog Sarajeva, Sokoca i Doboja. I ponovo bili suočeni sa neodgovornošću članova Komisije, koji su se odlučili za nastavak opstrukcije njenog rada.
Predsjednik Odbora za reviziju je, uvidjevši da ne može pronaći način da organizuje sjednicu Odbora za reviziju, pokušao da reviziji omogući da ostvari svoju društvenu ulogu, svojevrsnom prečicom. On je, naime, u sklopu 21. redovne sjednice Narodne skupštine, u okviru tačke dnevnog reda „Program rada NSRS“, pripremio amandman kojim je Klub poslanika njegove stranke zatražio da se u program rada za II kvartal, uvrsti Informacija o svim negativnim revizorskim izvještajima koji su objavljeni u 2021. godini. Informaciju je trebala pripremiti Glavna služba za reviziju javnog sektora.
Obrazlažući amandman, predsjednik Odbora za reviziju je rekao da je razlog za amandmansko djelovanje, nemogućnost da se održi sjednica Odbora, da poslanici iz skupštinske većine ne žele da učestvuju u radu Odbora, sakrivajući negativne revizorske izvještaje i štiteći kriminal i korupciju, ne dozvoljavaju da se organizuje rasprava o spornim izvještajima sa predstavnicima revidiranih subjekata. Dodao je i da je sramota da predstavnici revidiranih subjekata, drugi put dolaze u Banjaluku sa velike udaljenosti, a da poslanici i članovi Odbora iz skupštinske većine, ne žele napraviti deset koraka, da dođu na sjednicu Odbora za reviziju. Naveo je čak i da se iz JP „Šume“, koje su dobile negativnu ocjenu od revizora i trebale biti saslušane pred Odborom, a onda i tema rasprave pred Skupštinom, mjesečno krade 10 miliona KM, te da je to pravi razlog što ne žele da se održi sjednica – da štite kriminal i svoje interese.
Amandman koji je predložio Klub SDS-a, a koji je pripremio predsjednik Odbora za reviziju Tomica Stojanović je odbačen od strane skupštinske većine, a obrazloženje koje je pročitao potpredsjednik NSRS Denis Šulić protumačeno je kao izraz krajnjeg cinizma. Naime, potpredsjednik Šulić je rekao da je amandman odbačen, jer prema Poslovniku o radu NSRS i članu 70. Odbor za reviziju razmatra revizorske izvještaje i u alineji devet je rečeno da Odbor za reviziju, sve negativne izvještaje upućuje Narodnoj skupštini na razmatranje.
Šulić je, pritom, „mašući“ poslovnikom i insistirajući na formi, hladno izignorisao suštinu problema, odnosno razloge zbog kojih je ovaj amandman upućen. Ne postavljajući pitanje zbog čega njegove kolege sa kojima čini skupštinsku većinu, ne dolaze na sjednicu Odbora za reviziju i ne rade svoj posao, a naravno, ne pokrećući ni pitanje njihove odgovornosti i smjene.
Nakon ovakvog stava, ostao je utisak da članovi Odbora iz skupštinske većine samo sprovode, volju svojih političkih mentora i štiteći uskostranačke ili tek interese uticajnih pojedinaca iz vrha vlasti, imaju zadatak da onemoguće da se priča o ozbiljnim problemima u revizorskim izvještajima.
Pritom, da podsjetimo da je rad Glavne službe za reviziju koštao građane RS u 2021. godini, preko četiri miliona KM, da je revizija kreirala 72 izvještaja finansijske revizije i sedam izvještaja revizije učinka i na taj način opravdala ta sredstva (iako postoje ozbiljne zamjerke na nedovoljnu kritičnost Glavne službe). Podsjetićemo i to da poslanici koji ne dolaze na sjednice Odbora za reviziju, mjesečno koštaju građane, njih šestoro koji ne dolaze na sjednice Odbora – oko 20.000 KM, da već 4 mjeseca odbijaju da održe sjednicu, a da su u prošloj godini samo jednu priveli kraju (ili blizu njega). Da su od 72 izvještaja finansijske revizije za 2020., razmotrili tek jedan (obavezni) – Konsolidovani godišnji izvještaj za korisnike budžeta RS.
No, one koji iz ovih podataka, defitistički, zaključuju kako nam onda i ne treba revizija, upozoravamo da je to upravo cilj onih koji na sve načine nastoje prikriti kriminal, zloupotrebe i korupciju i sve tokove novca i odluke vlasti zaviti neprobojnim velom netransparentnosti.
Treba nama i revizija i Odbor i Glavna služba, samo ne zarobljeni uskostranačkim interesima, nego kao funkcionalne društvene poluge, kojima je cilj efikasniji rad institucija, u interesu građana.
