Predstavnici udruženja žrtava iz Bosne i Hercegovine nezadovoljni su višegodišnjim čekanjem na upis haških presuda u kaznene evidencije. Oni su i ranije tražili od ministra pravde Bosne i Hercegovine Josipa Grubeše da ubrza taj proces “kako osuđeni za krivično djelo ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti ne bi bili u povlaštenom položaju u odnosu na druge građane, koji za svako krivično djelo imaju evidenciju i ne mogu se kandidovati na izborima, niti mogu raditi u institucijama Bosne i Hercegovine”.
Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Bosne i Hercegovine Murat Tahirović ističe kako su u kaznenim evidencijama registrovana krivična djela koja su počinili “obični kriminalci”, ali ne i ona koja su, prema međunarodnom pravu, počinili ratni zločinci.
“U tom smislu, iz perspektive našeg zakonodavstva to izgleda skoro kao da ta krivična djela nikada nisu počinjena i da počinioci nisu osuđeni. Obaveza je svake države da poštuje presude međunarodnih sudova, a posebno Bosne i Hercegovine, čiji su državljani uglavnom počinioci teških krivičnih djela ratnog zločina”, kaže Tahirović i dodaje kako neuvažavanje sudskih presuda jeste povod za negiranje zločina i veličanje ratnih zločinaca.
Zamjenik ministra pravde Bosne i Hercegovine Nezir Pivić smatra da se neupisivanjem presuda iz Haaga zapravo omogućilo osobama koje su osuđene da učestvuju u društvenom životu bez ikakvih posljedica.
“Mi i dalje imamo situaciju da se lica koja su osuđena za šumsku krađu nalaze u kaznenoj evidenciji, a ona lica koja su osuđena pred Haškim tribunalom, oni su ljudi bez ikakvih evidencija i sutra mogu izvaditi potvrdu da nisu kažnjavani i mogu učestvovati na izbornim listama”, kaže Pivić za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Ranije su osobe osuđene ili optužene za ratne zločine učestvovale kao kandidati na izborima u BiH.
Prema Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine, osude za određena krivična djela mogu imati za pravnu posljedicu prestanak, odnosno gubitak određenih prava ili zabranu sticanja određenih prava, poput prestanka vršenja određenih poslova ili funkcija u organima vlasti, privrednim društvima ili u drugim pravnim licima.
Vasvija Vidović, koja je bila oficir za vezu s Haškim tribunalom, podsjeća da saradnja s MKSJ-om ne znači samo preuzimanje odluka, već i pravnih posljedica, ali smatra da nema političke volje za to.
“To bi bilo vrlo jednostavno riješiti s obzirom na odrednice Ustava Bosne i Hercegovine, u kojem postoji odredba obavezne saradnje s Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Na osnovu te ustavne odredbe i donošenja jednostavnog propisa problem bi se mogao riješiti”, kaže Vidović.
Za Pivića, do odugovlačenja je došlo formiranjem Radne grupe, te bi rješenje, prema njemu, bilo vrlo jednostavno – da ministar pravde promijeni Pravilnik o kaznenoj evidenciji.
“Ukoliko želi, kao ministar, on treba samo promijeniti određeni pravilnik koji govori o tome i da samo jedan stav promijeni i navede da će se upisivati presude Haškog tribunala. Način donošenja izmjena tih odluka nije ni na Parlamentu, ni na Vijeću ministara. Pravilnik koji isključivo donosi ministar bez Vijeća ministara”, smatra Pivić.
Ministar Josip Grubeša kaže da ovo nije njegova nadležnost i da se kaznene evidencije nalaze u kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova, Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) i Policiji Brčko distrikta.
Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine je 2018. godine zaprimilo pravosnažne presude od Međunarodnog mehanizma za krivične sudove. Nakon duže od godinu dana Vijeću ministara BiH je na razmatranje i usvajanje dostavljena “Informacija o preuzimanju konačnih presuda od MKSJ/MRMKS-a radi upisa u krivičnu evidenciju u Bosni i Hercegovini” zajedno s prijedlogom zaključaka, o čemu je BIRN BiH ranije pisao.
Tek u julu ove godine, prema riječima državnog ministra pravde Grubeše, Radna grupa je usaglasila Prijedlog memoranduma i dostavila ga na mišljenje Mehanizmu za međunarodne krivične sudove (MMKS).
On podsjeća kako je na sjednici održanoj 2. jula 2020. godine Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donijelo zaključak kojim je zadužilo Ministarstvo pravde da s nadležnim institucijama BiH, entiteta i Brčko distrikta predloži “pravilno definiranje prava i obveza u rješavanju ovog pitanja i pripremi tekst Sporazuma/memoranduma kojim bi se uredila predaja i preuzimanje podataka iz osuđujućih presuda MKSJ-a donesenih protiv lica rođenih u BiH i državljana Bosne i Hercegovine, radi evidentiranja u kaznenoj evidenciji u Bosni i Hercegovini”.
“Radna grupa, formirana od predstavnika ovog i entitetskih ministarstava pravde i Pravosudne komisije Brčko distrikta, Ministarstva sigurnosti BiH i entitetskih MUP-ova te predstavnika Ureda specijalnog predstavnika EU u BiH, usaglasila je Prijedlog memoranduma i 12. maja ove godine ga dostavila na mišljenje entitetskim ministarstvima pravde i Pravosudnoj komisiji Brčko distrikta, Ministarstvu sigurnosti BiH i entitetskim MUP-ovima”, navodi Grubeša u odgovoru BIRN-u BiH i dodaje da su pribavljena mišljena podržala Prijedlog memoranduma.
BIRN BiH je ranije pisao o Blagoju Simiću, koji se nakon odslužene petnaestogodišnje kazne vratio u Bosanski Šamac, gdje je 2017. imenovan za direktora Doma zdravlja. U istom gradu funkciju zamjenika gradonačelnika je obavljao Simo Zarić, koji je u Haagu osuđen za progone počinjene okrutnim i nehumanim postupcima u ovoj opštini, uključujući premlaćivanje i mučenje nesrpskog stanovništva od 1991. do 1993. godine. Okružni sud u Doboju dva puta je poništio Simićevo imenovanje zbog nepostojanja dokaza o ranijoj neosuđivanosti.
Nekadašnji član Centralne izborne komisije (CIK) Vehid Šehić kaže da ni upis pravosnažnih sudskih presuda u krivične evidencije BiH neće spriječiti osuđene za ratne zločine da obavljaju javne funkcije. Dodaje da osobe koje su pravosnažno osuđene ali su izdržale svoju kaznu, imaju pravo da biraju i da budu birane, bez obzira da li se radi o ratnom zločinu, zlupotrebi položaja ili šumskoj krađi. On kaže da svi koji su odslužili kazne zatvora, prema Izbornom zakonu i Ustavu BiH, mogu biti kandidati na listama političkih stranaka.
“Nekada u onome sistemu je bilo da neko ko je osuđen, naročito za ratne zločine, bio je lišen određenih građanskih prava, konkretno biračkog prava. Mi to danas nemamo i ne treba nekog čuditi zašto je to tako. Jer ovdje se više gledaju lični i stranački interesi”, kaže Šehić i dodaje kako je osim Izbornog zakona neophodno mijenjati i Ustav ukoliko se to želi spriječiti.
“Ukoliko nema te mjere suda da mu se zabranjuje učestovanje na izborima, svako od njih može u skladu sa Zakonom i Ustavom biti kandidat na listama”, zaključuje Šehić
