Umjesto ispitivanja prijavljenih nepravilnosti, Sabahudinov e-mail odboru završio je kod direktora, kaže on.
“Protiv mene je u kratkom roku pokrenut disciplinski postupak i suspendovan sam, te sam vrlo brzo dobio otkaz”, kaže on i objašnjava da je, kao tehnički rukovodilac laboratorije, ukazivao na falsifikovanje finansijskih izvještaja.
On je tužio bivšeg poslodavca zbog otkaza. Sudski postupak je okončan u julu ove godine i sada čeka presudu.
“Nadam se da će makar da mi se uplati radni staž. Nemam nikakve nade po pitanju procesuiranja korupcije”, kaže on i dodaje kako danas preispituje svoju odluku da prijavi nepravilnosti u koje je sumnjao.
“Nakon svega ovoga što sam prošao, ne znam da li sam pogriješio, jer očigledno da tužilaštvo i sudovi ne rade svoj posao”, kaže on.
Kao prijavitelj korupcije odnosno zviždač u Federaciji, Sabahudin nije zaštićen zakonom niti postoji institucija koja mu može pružiti podršku.
U Federaciji još uvijek nije donesen zakon kojim bi se zaštitile osobe koje prijavljuju korupciju u institucijama ili kompanijama u većinskom vlasništvu entiteta.
Takvo stanje direktno pogoduje počiniocima korupcije, priznali su iz Vlade Federacije kada su u augustu ove godine usvojili Prijedog zakona o zaštiti prijavitelja korupcije.
To je drugi put u posljednjih deset godina da Vlada usvaja tekst zakona, ali kao ni drugi prijedlozi od poslanika, nikada nije do kraja usvojen u Parlamentu Federacije.
Zakon važan za približavanje EU
Usvajanje zakona o zaštiti prijavitelja korupcije odnosno uzbunjivača u Federaciji navodi se na listi zakona koje je potrebno usvojiti kako bi Bosna i Hercegovina ispunila 14 prioriteta za približavanje Evropskoj uniji. Zaštita uzbunjivača smatra se važnim alatom borbe protiv korupcije.
Amer Obradović, zastupnik Nezavisnog bloka u Parlamentu Federacije, podsjeća da je naša zemlja po indeksu percepcije korupcije među tri najgore države u Evrope, te da su zemlje poput Kosova i Sjeverne Makedonije ostvarile određeni napredak zbog procesuiranja krupnih afera i visokopozicioniranih zvaničnika.
“Mi nemamo efektivne mehanizme, ni pravne niti institucionalne, kojima bi se osigurala zaštita osoba koje bi se odlučile prijaviti korupciju. Zakon je nužda, ali i potreba da se društvo ohrabri za jedan demokratski iskorak”, kaže Obradović.
Zakoni o zaštiti uzbunjivača ranije su usvojeni na državnom nivou i u Republici Srpskoj. Aktivisti za zaštitu prava uzbunjivača su svima koji su htjeli prijaviti korupciju u Federaciji, zbog nepostojanja zakona, sugerisali da to ne čine jer ne postoji nikakva zaštita za njih. Nakon desetogodišnjeg oklijevanja, oni se nadaju da će Federacija sada ubrzati usvajanje zakona.
Predloženo rješenje, u koje su novinari Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) imali uvid, propisuje interno, eksterno i zaštićeno prijavljivanje korupcije. Internom se smatra prijava pokušaja ili izvršene korupcije unutar institucije. Eksterno prijavljivanje moguće je kada postupak po internom prijavljivanju traje duže od 30 dana ili prijavilac ima razloga da vjeruje da se osoba kojoj se podnosi prijava može dovesti u vezu s korupcijom, nakon čega se može obratiti inspekcijama i agencijama za borbu protiv korupcije, ali i organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava.
Zaštićenim prijavljivanjem smatra se i objavljivanje putem sredstava javnog informisanja ili na drugi način činjenje javno dostupnim informacija koje ukazuju da je pokušana, izvršena ili da je u toku korupcija.
Odgovorni su dužni postupiti po prijavi u roku od 15 dana, osigurati zaštitu ličnih podataka i anonimnost prijavioca, te poduzeti radnje u cilju otkrivanja, sprečavanja, suzbijanja i kažnjavanja korupcije.
Za kršenje odredbi zakona predviđene su kazne od 5.000 do 15.000 maraka.
Odgovorni su dužni postupati i po anonimnim prijavama. Za razliku od državnog nivoa, gdje prijavitelje štiti Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK), u Federaciji je predviđen model sudske zaštite, kakav postoji i u Republici Srpskoj.
BIRN BiH je ranije pisao kako prijavitelji korupcije na državnom niovu nisu zadovoljni zaštitom koju im pruža APIK.
Zaštita prijavitelja korupcije u nadležnosti sudova
Ivana Korajlić iz Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini, organizacije koja pruža podršku prijaviteljima korupcije, smatra da je dobro što se eksterna zaštita ne uslovljava prethodnim internim prijavljivanjem, “jer u takvim situacijama može doći do odmazde rukovodilaca”.
“Nadamo se da ćemo sa sudskom zaštitom imati objektivniji i efikasniji pristup. Nadležni sudovi moraju vrlo brzo da reaguju na bilo kakvu mogućnost da prijavioci dožive negativne posljedice ili štetne radnje zbog svog prijavljivanja”, kaže Korajlić.
Ona podsjeća kako se radi o istom zakonu koji je Predstavnički dom Parlamenta Federacije već usvojio 2018. godine, ali on nije prošao daljnju parlamentarnu proceduru i usvajanje u drugom domu.
U Republici Srpskoj je 2017. godine usvojen Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju. Status zaštite prijaviteljima, objašnjava Korajlić, daje nadležni sud, dok na nivou države to radi APIK.
“Nažalost, u Republici Srpskoj nismo imali značajan broj predmeta da bi se moglo pokazati koliko je efikasan zakon. Za sve ove godine, samo četiri osobe su se obratile da traže sudsku zaštitu. Neki od njih je nisu dobili zbog rokova koji su postavljeni”, kaže Korajlić i dodaje kako je bitno da se propiše hitno postupanje u ovakvim predmetima.
SDP-ova zastupnica u Parlamentu Federacije Lana Prlić smatra kako rok za podnošenje tužbe od 30 dana od saznanja za štetnu radnju, a najkasnije u roku od godinu dana, kako je definisano u Prijedlogu zakona – treba produžiti.
“To ne ohrabruje nikoga. Jer šta se može desiti – tek tada saznate da se nešto desilo, nakon određenog perioda vama ili nekoj osobi jednostavno treba vremena da se ohrabrite i to prijavite. Bilo kakav rok za prijavljivanje nelegalnih radnji i saznanja o nekim nelegalnim radnjama je zaista suvišan i dodatno unazađuje zakon”, kaže Prlić.
Zastupnica Naše stranke u Parlamentu Federacije Miomirka Melank kaže da je predloženi zakon na nivou Federacije vrlo sličan “po predloženim mehanizmima i procedurama onom na nivou BiH”.
“Državni zakon je kroz svoju operacionalizaciju pokazao niz nedostataka i nefunkcionalnosti. Postojeći mehanizmi nisu dostatni u zaštiti prijavljivača korupcije. Imamo četiri-pet slučajeva da su prijavljivači, ohrabreni ovim zakonom, krenuli u interno prijavljivanje, a što ih je kasnije koštalo posla ili proizvelo mobing”, kaže Melank te dodaje da je Agencija, koja se treba baviti zaštitom ovih lica, više puta odbacila prijave, zbog čega su prijavitelji ostali bez posla.
U izvještaju Evropske komisije o Bosni i Hercegovini za 2022. godinu se ponavlja kako je važno usvojiti zakon u Federaciji kao dio širih napora borbe protiv korupcije. Izvještaj naglašava da sankcije za korupciju nisu dovoljno učinkovite niti odvraćaju od same korupcije.
U zemljama gdje su uspostavljeni efikasni mehanizmi zaštite prijavitelja korupcije, uzbunjivači značajno doprinose njenom otkrivanju i zaštiti budžetskog novca. Ali u BiH, prema mišljenju stručnjaka i iskustvima samih zviždača, oni još uvijek ne osjećaju da su dovoljno zaštićeni da potaknu veće prijavljivanje korupcije.
Korajlić kaže kako je neophodno povećati kapacitete sudova i obučiti sudije da postupaju u predmetima za zaštitu uzbunjivača, jer se radi o novoj oblasti.
“Kod nas je situacija takva da, nažalost, i uz najbolje zakonsko rješenje, koje bi propisalo sve moguće situacije, uvijek je stvar institucija koje postupaju prijavama, na koji način će štititi prijavioca i na kraju zavisit će i od efikasnosti sudova i koliko će se sudske odluke i rješenja poštivati od strane nadežnih institucija”, kaže Korajlić.
Federalni zastupnik Obradović smatra kako je za pokretanje promjena ponekad “dovoljan jedan hrabar pojedinac, jedan tužilac i jedan sudija da se pomjerimo s nule”.
“To vrijeme će doći. Zakon može pomoći da se to desi što prije. Razumijem ljude koji su očajni i poučeni lošom praksom i sistemom koji štiti korupciju, ali takvo stanje ne smijemo prihvatiti kao nedodirljivo”, kaže on.
Nakon što je Vlada usvojila Prijedlog zakona, tekst sada treba ići pred zastupnike i delegate novog saziva Parlamenta Federacije koji su izabrani na posljednjim izborima u oktobru.
