Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo RS nije odustalo od namjere da u novim zakonskim rješenjima koja se tiču visokog obrazovanja izjednači akreditovane i neakreditovane visokoškolske ustanove kada je u pitanju izdavanje diploma.
Prošle sedmice to je potvrđeno i na održanoj javnoj raspravi o nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, kojoj su, u Banjaluci, osim iz resornog ministarstva, prisusustvovali i predstavnici Studentskog parlamenta, predstavnici PiM Univerziteta, Privredne komore, Apeiron Univerziteta, Visoke medicinske škole zdravstva Doboj i drugih zainteresovanih.
Učešće u javnoj raspravi uzeli su i predstavnici neformalne grupe studenata „Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome“.
„Postavili smo pitanje, za nas spornog člana 136 nacrta zakona, po kojem je dodat novi stav, koji će zasigurno izazvati brojne kontroverze i usložiti tumačenje zakonskih propisa u oblasti visokog obrazovanja u RS i cijeloj BiH. Tom odredbom će se, po nama, legalizovati izdavanje diploma i od neakreditovanih visokoškolskih ustanova, koje po Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju u BiH nisu bile validne. Ukazali smo da se izjednačavaju ova dva termina čime se gubi značaj akreditacije kao potvrde kvaliteta rada VŠU. Odnosno, svaka novootvorena visokoškolska ustanova po predloženim izmjenama koja podnese zahtjev za akreditaciju ujedno se smatra akreditovanom, postupak akreditacije može da traje neograničeno dugo, a rješenje o akreditaciji faktički ne mora dobiti nikada jer je postupak akreditacije izjednačen sa samom akreditacijom“, navode iz ove grupe.
Danijela Stjepanović je u ime predlagača obrazložila da je prva akreditacija, u stvari prva nakon početne, saglasivši se da je termin neodgovarajući, dok se ne izvrši potpuna “pravna gradacija”, ali iz Ministarstva nije dobijen potpun i precizan odgovor na pitanja studenata.
„Akreditovanim ustanovama iz Republike, u smislu člana 40. stav 4. ovog zakona, smatraju se i visokoškolske ustanove koje imaju dozvolu za rad i u postupku su prve akreditacije, do okončanja postupka akreditacije“ – sporna je odredba u članu 136, u pripremljenim izmjenama postojećeg zakona, iz jula 2020. godine. A, u pomenutom članu 40, stav 4 striktno je navedeno da „Javne isprave mogu izdavati samo akreditovane visokoškolske ustanove“
Iz neformalne grupe studenata su u maju ove godine Ministarstvu uputili akt „Komentari i sugestije na nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju“ pred njegovo razmatranje u NS RS. U njima su istakli da se zalažu da sve izdate diplome u Republici Srpskoj budu sa visokoškolskih ustanova koji su akreditovane, kako bi iste prilikom zapošljavanja studenata nakon završetka studija bile priznate i prepoznate kako u BiH, tako i u inostranstvu, odnosno kako bi studenti sa svih visokoškolskih ustanova u RS bili ravnopravni na tržištu rada.
Kako stvari trenutno stoje, usvoji li se zakon u ovom obliku, sve diplome biće izjednačene i priznate samo na prostoru RS, dok one sa neakreditovanih visokoškolskih ustanova i dalje neće priznavati u FBiH i izvan BiH. Pa se postavlja pitanje smisla takvog pristupa. Koji će ponovo dovesti do problema u odnosima između institucija i stvoriti dodatne, umjesto da riješi postojeće, probleme studentima.
No, u konačnici, sudbina ovog zakona je neizvjesna. Redovne sjednice, na kojim će se razmatrati zakoni, uslijediće tek poslije formiranja novog saziva entitetskog parlamenta, nakon opštih izbora 2. oktobra. Što znači da će sudbina ovog zakona zavisiti od rezultata izbora i odnosa nove skupštinske većine prema njemu.
