Predstavnički dom Federalnog parlamenta, 8. decembra, na nastavku 16. redovne sjednice, usvojio je zaključke Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju, kojim od se Vlade traži preduzimanje adekvatnih sankcija prema svima koji krše Zakon o reviziji institucija u FBiH i koji svojim postupanjem derogiraju Ured za reviziju institucija u FBiH, Parlamentarnu komisiju odgovornu za reviziju i Parlament FBiH.
Za provođenje ovih zaključaka i obavještavanje Parlamenta i Komisije o preduzetim mjerama, Vladi je dat rok od 15 dana.
U međuvremenu je prošlo mjesec dana. A prema informacijama iz pomenute komisije, odnosno Parlamenta, nikakav dopis, s ovim u vezi, nije stigao od Vlade.
A radi se o vrlo ozbiljnoj stvari. Uskraćivanju traženih informacija Uredu za reviziju i odbijanju da mu se omogući vršenje revizije od strane određenih institucija. Ponašanju koje su Komisija, a onda, usvajanjem tih zaključaka, i Parlament, okarakterisali kao rušenje pravnog sistema i poretka, nepoštivanje procedura i zakonskih propisa, te kao privatizaciju institucija i preduzeća koji su u vlasništvu Federacije BiH.
No, osim što Vlada ignoriše Parlament, što postaje više pravilo nego izuzetak (sjetimo se samo identičnog višemjesečnog ignorisanja zaključaka Parlamenta u vezi gradnje mini hidroelektrana) i osim što ignoriše probleme Ureda za reviziju (jer oni nisu “od juče” i Ured je na njih upozoravao Vladu, ali je ona sva upozorenja ostala “gluha i nijema”), postoji još jedan problem. Vlada bi, naime, prema usvojenim zaključcima Parlamenta, trebala da kazni i samu sebe. Jer joj je, od strane Parlamenta, naloženo da “preduzme adekvatne sankcije prema svima(!) koji krše Zakon o reviziji institucija u FBiH i koji svojim postupanjem derogiraju Ured za reviziju, Parlamentarnu komisiju odgovornu za reviziju i Parlament FBiH”.
A Vlada to radi.
I, da bi skandal bio potpun, upravo je tih dana kada su ovi zaključci usvajani u Parlamentu, Vlada odbila da Uredu za reviziju dostavi podatke potrebne za provođenje revizije učinka o efikasnosti mjera koje su institucije preduzele u dosadašnjem dijelu borbe protiv pandemije Covid-19. Revizije za koju Ured za reviziju, ocijenivši da se radi o društveno izuzetno značajnoj temi, započeo pripremne radnje.
A Vlada – čijem se najužem rukovodstvu sudi zbog korupcije u nabavkama medicinske opreme za vrijeme pandemije! – uzvraća Uredu stavom da nije još vrijeme za takvu reviziju. Odnosno da je “zahtjev preuranjen i da (Vlada) nije u mogućnosti popuniti upitnik dok traje stanje pandemije i dok se mjere i aktivnosti kontinuirano poduzimaju”.
Pri tome odgovor Vlade Uredu, osim što predstavlja kršenje Zakona, otvorio je još jedno pitanje – na osnovu čega, uopšte, Vlada donosi odluke, ukoliko, praktično na dnevnoj bazi, nema podatke o stanju i efektima ranije donesenih odluka.
Jer intencija Ureda za reviziju i jeste da napravi presjek stanja i utvrdi efikasnost dosadašnjeg institucionalnog odgovora na Pandemiju, u cilju detektovanja eventualnih grešaka i propusta i izvlačenja pouke iz dosadašnjeg perioda, u vidu preporuka za nastavak djelovanja. I sve informacije koje Ured traži od Vlade su informacije za koje je Ured očekivao da ih ona ima. Jer bi ih, naprosto, bilo ko ko donosi odluke u kriznoj situaciji morao imati.
No, vratimo se ignorisanju naloga Parlamenta, u vezi radnji okarakterisanih kao rušenje pravnog sistema i poretka.
Možda su i ti zahtjevi, kao i oni Ureda, naprosto preuranjeni?
Možda će se članovi Vlade njima baviti kasnije? U pauzama sađenje malina, u Zavodu za izvršavanje kaznenih sankcija, pritvora i drugih mjera u Istočnom Sarajevu?
