Međutim, i pored toga postoje ljudi koji ne mogu slijepo gledati bilo kakve oblike korupcije, a oni se zovu uzbunjivači ili zviždači.
Kada je riječ o borbi protiv korupcije, u BiH je stanje lošije od zemalja regiona jer se pod borbom protiv korupcije smatra hvatanje takozvanih sitnih riba, koje se uz veliku medijsku hajku hapse, a na kraju od tih slučajeva uglavnom ne bude ništa. Oni najkrupniji igrači ostaju nedostupni ruci zakona, a najdeblji kraj izvuku oni koji tu korupciju uoče i prijave.
Statistički podaci u tom pogledu su neumoljivi. U 2022. godini nije izrečena niti jedna presuda za visoku korupciju u Bosni i Hercegovini dok jedna optužnica za ovo krivično djelo nije potvrđena prethodne godine. Ukupno, donesene su svega četiri presude za visoku korupciju u posljednjih nekoliko godina – dvije u Unsko-sanskom kantonu, jedna u Republici Srpskoj, te jedna u Distriktu Brčko.
Zviždača nema – nema ni korupcije?
Status uzbunjivača (zviždača) u Bosni i Hercegovini dodjeljuje Agencija za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) koja ima centralnu ulogu u postojećem sistemu zaštite jer na osnovu prijave uzbunjivača Agencija između ostalog ima mogućnost da instrukcijom naredi poslodavcu koji preduzima štetne radnje prema prijaviocu da otkloni posljedice koje su nanesene uzbunjivaču štetnom radnjom. Zakon predviđa i novčane kazne za rukovodioca institucije koji ne postupe prema instrukcijama APIK-a
Zabrinjavajući je podatak da je tokom prošle godine samo jedna osoba zatražila zaštitu od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) ali joj nije dodijeljen status zaštićenog prijavioca korupcije i ovaj podatak najbolje ilustruje povjerenje građana u institucije koje bi trebale da štite zviždače. Prema ranije objavljenim podacima, ukupan broj lica, koji se se obratili ovoj instituciji tokom ove i prošle godine je 2, od čega je jednom licu dodijeljen status uzbunjivača dok drugom nije radi, kako kažu, činjenice da nisu bili ispunjeni uslovi propisani zakonom.
Ni u Republici Srpskoj situacija nije mnogo bolja jer u prošloj godini nije evidentirana ni jedna interna prijava za zaštitu zviždača dok se u ovom entitetu vode svega tri predmeta iz oblasti koju uređuje Zakon o zaštiti prijavilaca korupcije.U Federaciji BiH i dalje ne postoji zakon koji štiti lica zaposlenike javnog sektora koji se odluče da prijave korupciju na radnom mjestu dok su u Brčko distriktu prošle godine četiri prijavioca dobila zaštitu.
Inače APIK-u se od 2009. do danas za dodjelu statusa uzbunjivača obratilo 33 lica od čega je u 11 slučajeva dodijeljen status dok u 22 slučaja zahtjevu nije udovoljeno jer opet nisu bili ispunjeni zakonski uslovi.
Glavni problem predstavlja činjenica što potencijalni prijavioci ne vjeruju institucijama u prvom redu da će postupiti po njihovim prijavama, a drugo da će oni sami biti zaštićeni od odmazde.
“Upravo je strah od progona, diskriminacije i zastrašivanja glavni razlog za neprijavljivanje. Nevladine organizacije godišnje dobiju veći broj prijava od vladinih, upravo iz gore pobrojanih razloga, a indikativno je da zaposleni u javnom sektoru očigledno znaju da bi im egzistencija bila upitna ukoliko bi javno progovorili o korupciji. Naravno, ovdje treba dodati nedovoljnu upoznatost sa mehanizmima prijave korupcije i obimom zaštite koju zakoni nude, a to je najveća krivica poslodavaca, kojima očigledno nije u interesu da zaposleni znaju o ovim pravima i obavezama. Budući da je javni sektor najveći poslodavac, to umnogome govori o stanju u ovoj oblasti” rekao je za BUKU Damjan Ožegović iz TI BiH.
On kaže da ukoliko bi došlo do obimnijeg i ozbiljnijeg procesuiranja korupcijskih afera koje trenutno prolaze bez kazni to bi djelovalo ohrabrujuće na sve one koji imaju saznanja o koruptivnim radnjama u svojoj neposrednoj okolini da o istima progovore.
Ono na šta se godinama upozorava jeste da su građani definitivno izgubili povjerenje u institucije jer raste prij prijava korupcije prema nevladinim organizacijama u BiH.
TI BiH je u samo prvih šest mjeseci 2023. godine evidentirao 29 takvih prijava. Broj prijava ukazuje na to da građani polažu veći stepen povjerenja u nevladine organizacije nego u institucije kada je borba protiv korupcije u pitanju, što i ne bi trebalo da čudi budući da zviždačima u BiH najveći stepen zaštite trenutno pružaju upravo organizacije civilnog društva.
