Komentari i analize

Republika Srpska iz vodotoka vadi trostruko više šljunka nego Hrvatska – iz rijeke Save više čak 7 puta

Postojeći sistem zakonskih i podzakonskih odredbi, kao i strateških i planskih dokumenta u oblasti uređenja korita i eksploatacije riječnog materijala u BiH nije dovoljno uređen i prisutan je veliki broj problema i potencijalnih rizika, koji, između ostalog, osim postojanja prostora za korupciju, direktno može ugroziti ljudske živote i njihova materijalna dobra.

U Bijeljini su, poslednjeg aprilskog dana ove godine, neformalne grupe građana „Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka u Federaciji BiH“ i „Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka u Republici Srpskoj“ predstavile nalaze Analize regulative, politika i praksi u oblasti vađenja i dislokacije šljunka i pijeska iz vodotoka u BiH i susjednih zemalja Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

Aktivisti su sumirali te rezultate nakon medijskog predstavljanja, sa njenim ključnim zaključkom  da postojeći sistem zakonskih i podzakonskih odredbi, kao i strateških i planskih dokumenta u oblasti uređenja korita i eksploatacije riječnog materijala u BiH nije dovoljno zakonski uređen i da je prisutan veliki broj problema i potencijalnih rizika. Koji, između ostalog, osim postojanja prostora za korupciju, direktno može ugroziti ljudske živote i njihova materijalna dobra usljed lančane, nedovoljne zaštite od poplava.

Analizom zakonskih i podzakonskih odredbi o vađenju šljunka, pijeska i ostalog materijala iz vodotoka u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj utvrđeno je da su odredbe Zakona o vodama uglavnom slične i nešto razrađenije u Republici Srpskoj i Hrvatskoj, da su zakonske odredbe najrestriktivnije u Hrvatskoj, da posebni podzakonski akti o vađenju šljunka i pijeska iz vodotoka postoje u Republici Srpskoj, Federaciji  BiH i Srbiji, da se šljunak i pijesak iz vodotoka vadi samo na osnovu vodnih saglasnosti u Republici Srpskoj, na osnovu vodnih saglasnosti i koncesija u Federaciji BiH, Srbiji i Crnoj Gori i na osnovu koncesija, uz određene izuzetke, u Hrvatskoj.

Zakonom o vodama Federacije BiH iz 2006. godine  propisano je donošenje strategije upravljanja vodama, plana upravljanja vodama i programa mjera. Strategija upravljanja vodama donosi se za period od 12 godina, a planovi upravljanja vodama revidiraju se i dopunjuju svakih šest godina. Prema zakonu o vodama održavanje vodotoka obuhvata i uklanjanje nanosa, kao i odstranjivanje naplavina u cilju povećanja kapaciteta protočnosti riječnog korita. Vađenje materijala iz vodotoka dozvoljeno je u obimu i na način koji bitno ne mijenja prirodne procese, ne remeti prirodnu ravnotežu eko sistema i ne pospješuje štetno djelovanja voda.

Zakon o vodama Republike Srpske propisuje da je vađenje i dislokacija materijala iz korita i vodnog zemljišta dozvoljeno samo u obimu i na način kojim se uređuje korito i vodno zemljište ili ako to služi sprovođenju mjera zaštite, a u skladu sa posebnim elaboratima i projektima i na osnovu njih izdatih vodopravnih akata na način koji bitno ne mijenja prirodne procese, ne remeti prirodnu ravnotežu ekosistema ili ne pospješuje štetno djelovanje voda. nanosa na pojedinim dionicama rijeke i sigurnije odvođenje voda u recipijente. Poslednji pravilnik o uslovima i načinu održavanja riječnih korita, dislokaciji i vađenju materijala iz vodotoka donio je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede 2022. godine. Prema ovom pravilniku vađenje i dislokacija materijala iz vodotoka vrši se na osnovu godišnjeg plana koji donose „Vode Srpske“.

Kada je riječ o zemljama u susjedstvu, Zakonom o vodama Hrvatske predviđeno je donošenje strategije upravljanja vodama kao planskog dokumenta kojim se utvrđuje vizija, misija, ciljevi i državna politika u upravljanju vodama u drugoročnom razdoblju i plana upravljanja vodnim područjima za period od šest godina.  Prema zakonu, eksploatacija šljunka i pijeska vađenjem iz obnovljivih ležišta u vodotocima može se dopustiti ugovorom o koncesiji ako pridonosi održavanju voda i vodnih puteva na unutrašnjim vodama. Za eksploataciju šljunka i pijeska vrši se procjena uticaja na okolinu, odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, osim u slučajevima čišćenja korita rijeka radi povećanja kapaciteta apsorpcije oborinskih voda u cilju sprečavanja poplava i održavanja plovnog puta, zaštite i spasavanja ljudi i dobara u poplavama, otklanjanja posljedica poplava i u slučajevima hitnog i neodgodivog provođenja  mjera odbrane od poplava. Ako se šljunak i pijesak vade u toku izvođenja radova na vodotocima, oni se mogu koristiti isključivo u skladu sa odredbama Zakona o vodama. Kada postoji potreba za šljunkom i pijeskom iz vodotoka za gradnju javnih objekata od državnog interesa, oni se mogu izvaditi u okviru održavanja voda ili u okviru radova građenja i održavanja vodnih puteva na unutrašnjim vodama. Izvođač radova na vodotocima i vodnom zemljištu i objektima izvađeni šljunak i pijesak deponuje na uređenoj deponiji kojom upravljaju Hrvatske vode ili središnje tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutrašnjim vodama, izuzev koncesionara koji upravlja svojim deponijama šljunka i pijeska. Šljunak i pijesak koji se izvadi prilikom izvođenja radova na vodotocima i vodnim objektima i ne iskoristi za ugradnju u vodne objekte, prodaje se za potrebe gradnje javnih objekata ili na slobodnom tržištu, putem javnog nadmetanja. Hrvatske vode prodaju ovaj šljunak i pijesak, prodajna cijena ne može biti manja od tržišne, od prodajne cijene naknađuju se troškovi vađenja, prevoza, skladištenja i drugi troškovi i prihod od prodaje šljunka uplaćuje se u državni budžet. Lice koje protivpravno vadi pijesak i šljunak obavezno je državi nadoknaditi štetu i sanirati devastiranu okolinu.

Zakonom o vodama Srbije propisano je donošenje strategije upravljanja vodama za period ne kraći od deset godina, plana upravljanja vodama koji se novelira svakih šest godina i godišnjih programa upravljanja vodama. Prema zakonskim odredbama predviđena je eksploatacija riječnog nanosa sa vodnog zemljišta ako je to od interesa za očuvanje ili poboljšanje vodnog režima, u obimu koji neće narušiti vodni režim, postojeću eksploataciju podzemnih voda, stabilnost obala i prirodnu ravnotežu ekosistema. Pravo na eksploataciju riječnih nanosa stiče se vodnom saglasnošću ili dobijenom koncesijom. Eksploataciju riječnih nanosa može vršiti pravno lice ili preduzetnik koji su upisani u registar za obavljanje te djelatnosti, sa obavezom da vode evidenciju o količini nanosa i drugim podacima koju dostavljaju nadležnom ministarstvu. Ministar nadležan za vodoprivredu donosi pravilnik o utvrđivanju plana vađenja riječnih nanosa za period od dvije godine. Planom vađenja riječnih nanosa predviđene su lokacije, količine, potrebni uslovi i grafički prikazi za rijeke Dunav, Sava, Drina, Velika Morava, Južna Morava i Zapadna Morava.

Zakonom o vodama Crne Gore predviđeno je da se riječni nanosi mogu eksploatisati ako se doprinosi očuvanju ili poboljšanju vodnog režima, u obimu kojim se ne narušava vodni režim, stabilnost obala i prirodna ravnoteža vodnih i priobalnih ekosistema. Eksploatacija riječnih nanosa vrši se na osnovu vodne saglasnosti i ugovora o koncesiji ako je količina riječnog nanosa veća od 1000 m3. Odlukom nadležnog ministarstva u Crnoj Gori od 2017. godine uveden je moratorijum za eksploataciju šljunka i pijeska, sa ciljem uvođenja reda u ovoj oblasti.

Što se tiče Strategija upravljama vodama u BiH, Federacija BiH ima donesenu za period 2022-2032. godinu, dok je u RS taj dokument, odnosno Strategija integralnog upravljanja vodama, donesen za period 2015-2024. godine.

Reviziju učinka upravljanja eksploatacijom mineralnih resursa i čišćenjem materijala iz vodotoka u BiH jedino provodi RS, integralnu za sve vodotoke objavila je 2015.godine, a parcijalnu za vodotok rijeke Drine u decembru 2021.godine. Što se tiče Federacije BiH, federalna revizorska institucija izvršila je reviziju učinka „Zaštita rijeka u Federaciji BiH“, koja je bila fokusirana na zaštitu rijeka od zagađenja, što znači da predmet revizije nije bila zaštita rijeka od drugog štetnog uticaja, uključujući i vađenje šljunka i drugog materijala iz vodotoka. Među revizorskim nalazima postoji i oni sa implikacijama na vađenje šljunka i pijeska iz vodotoka, kao što su kašnjenje u izradi i donošenju strateških i planskih dokumenata i neadekvatan inspekcijski nadzor.

„Sumirali smo ključne dijelove i analize i fokusirali se na nalaze po kojima su RS u poslednjem periodu gotovo dva puta povećane ugovorene količine materijala koje je potrebno vaditi  iz vodotoka, da se približno izvade ili prijave iste količine materijala iz vodotoka. Takođe i da se  nastavlja praksa vađenja šljunka i nevađenja mulja i ostalog nekomercijalnog materijala,  a poređenjem podataka o ugovorenim i izvađenim količinama materijala iz vodotoka može se zaključiti da je smanjen procenat izvađenog materijala u odnosu na ugovoreni i da korita vodotoka nakon vađenja ostaju uglavnom neočišćenja ili na drugi način devastirana“ – reakcija je objavljeniu Analizu iz NGG „Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka u Republici Srpskoj“.

Aktivisti ističu i da su uporedom ukupnih količina izvađenog šljunka i pijeska između RS i Hrvatske može zaključiti da su prosječne godišnje količine izvađenog šljunka i pijeska za preko tri puta veće u entitetu RS od Hrvatske, a iz rijeke Save su oko sedam puta veće količine izvađenog šljunka i pijeska u RS od Hrvatske. Kažu i da velike razlike u količinama između ugovorenog i izvađenog šljunka i drugog materijala iz vodotoka potvrđuju njihovu sumnju da se u RS ugovaraju i vade prekomjerne ili znatno veće količine šljunka i ostalog materijala od onih koje ne ugrožavaju vodotoke.

„Među preporukama smo na prvom mjestu apostrofirali da je potrebno napustiti postojeći način vađenja šljunka i ostalog materijala iz vodotoka kao štetan i koruptivan i što prije prijeći na novi način vađenja šljunka i drugog materijala iz vodotoka. Po njemi bi „Vode Srpske“ i agencije za vodna područja u Federaciji BiH, nakon istraženog, planiranog i elaboratima definisanog uklanjanja nanosa i čišćenja vodotoka trebale same da organizuju uklanjanje nanosa i čišćenje korita rijeka, dislociraju izvađeni šljunak i ostali materijal ili bi raspisivale javni poziv i birale bi izvođača koji bi uklonio nanos, očistio korito rijeke, dislocirao izvađeni šljunak i ostali materijal na određene lokacije i deponije i naplatio izvršene poslove, prilikom čega bi deponovani šljunak i ostali materijal bio vlasništvo RS i FBiH, koga bi po tržišnoj cijeni prodavali kupcima. Novi način vađenja šljunka i ostalog materijala iz vodotoka eliminisao bi profiterski i koruptivni interes i uticaj privatnih firmi koje se bave ovom djelatnošću, obezbijedio uvećane i više milionske prihode u entitetske budžete po osnovu prodaje izvađenog šljunka iz vodotoka, značajno smanjio štetan uticaj na vodotoke i životnu sredinu zbog vađenja većih količina šljunka od opravdanih i obezbijedio potrebno čišćenje korita vodotoka“ pojašnjava za portal Antikorupcija.info autor Analize Momir Dejanović.

Dejanović smatra da je, osim urgentne promjene načina vađenja šljunka iz vodotoka, potrebno i ubrzati započete aktivnosti i što prije uspostaviti javno dostupan katastar vodnog dobra, koji bi osim služenja potrebama integralnog upravljanja javnim vodnim dobrom, bio posebno koristan za planiranje, čišćenje vodotoka i uklanjanje nanosa šljunka i drugog materijala iz vodotoka, zatim izraditi studije hidromorfoloških pritisaka i procjena njihovog uticaja na vodotoke, poboljšanja hidromorfoloških karakteristika vodotoka i poboljšanja režima protoka i uspostavljanja ekološki prihvatljivog proticaja u vodotocima, kao i ostale studije kojima će biti nepristrasno, stručno i dugoročno  istraženo i definisano potrebno, opravdano i plansko uklanjanje nanosa šljunka i ostalog materijala iz vodotoka,

„Ključno je uspostaviti neprekidan, sveobuhvatan i tehnološki napredan monitoring vodotoka i javnog vodnog dobra, a u okviru njega monitoring transporta riječnog sedimenta kojim će biti omogućeno prikupljanje podataka za proračun pronosa riječnog sedimenta i identifikacija lokacija riječnog nanosa i bespravnog vađenja šljunka iz vodotoka. Zatim i preispitati sukobljena, monopolska i druga ovlaštenja i izvršavanje obaveza upravljača vodotoka i javnog vodnog dobra, a posebno ukinuti  monopol „Voda Srpske“ i agencija za vodna područja u Federaciji BiH na određivanje lokacija i količina za vađenje materijala iz vodotoka i kontrolu izvršavanja ugovorenog posla na način da određivanje lokacija bude uslovljeno studijama i dugoročnim planovima. U ovaj posao trebaju se uključiti i druge stručne organizacije ili da učešće „Voda Srpske“ i agencija za vodno područje bude ograničeno učešćem drugih stručnih organizacija ili saglasnošću drugih organa“ – zaključuje na kraju autor Analize regulative, politika i praksi u oblasti vađenja i dislokacije šljunka i pijeska iz vodotoka u BiH i susjednih zemalja Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

Građani u akciji

Partneri u borbi protiv korupcije