Dok užarenim asfaltom putujemo kroz Buturović Polje, pored nas se proteže rijeka Neretvica. Iz daljine se vidi njena prozirnost, svaki kamenčić, razlivene boje koje mame da joj priđeš bliže. Spoznajemo sada, odakle tolika borba, snaga i istrajnost lokalnih stanovnika da sačuvaju njenu sigurnost od izgradnje 15 mini-hidroelektrana, kako su to još 2006. godine zamislili u Elektroprivredi Bosne i Hercegovine.
Safet i njegova supruga Vahida, kćerka Lejla, unuci i rođaci dočekuju nas srdačno, nasmijanih lica. Ni u jednom trenutku ne može se primjetiti kroz kakve sve životne situacije ovi ljudi prolaze, jer i u teškim situacijama ne nedostaje hercegovačkog humora. Vahida nam kaže da su uz Safeta svi uključeni u borbu za rijeku, a kćerka Lejla uz osmijeh dodaje da je to “neminovno, jer babo samo o tome priča”.
Smještamo se u hladovinu, pored sedefaste vode, uz miris tek napravljene domaće kafe. Safet se prisjeća kako je bilo odrastati uz rijeku i šta ona znači njemu i njegovim susjedima.
“Odrastati pored Neretvice bio je sastavni dio naših života. Podrazumijevalo se da odrastajući tu provodimo vrijeme, kupajući se i uživajući u njenim blagodetima biljnog i životinjskog svijeta. Sadašnja misija, kompletnog ovog projekta, je da i onima koji dolaze poslije nas obezbijedimo isto takvo bezbrižno djetinjstvo”, priča Safet pogledavajući na svoje unuke.
Borba za očuvanje Neretvice traje već petnaest godina. Još u julu 2006. godine, mještani su osnovali udruženje “Pusti me da tečem”, no šira bosanskohercegovačka javnost za njih saznaje tek prije godinu dana, kada su organizovali prve proteste.
“S obzirom na to da sam tada, 2006. godine, dobio prvu informaciju da će se na našoj rijeci graditi planiranih 17 malih hidroelektrana, otišao sam na gornji tok rijeke Vrbas, gdje je već bila izgrađena jedna od njih. Razlog mog odlaska na tu lokaciju je bilo nepovjerenje u projekte, jer se znalo da to baš i nije kako su nam prezentirali. Zbog niza okolnosti koje su mi se desile na ličnom nivou, nisam se dalje mogao aktivnije uključiti u brobu za spas rijeke. Mojim oporavkom i uviđajući da će se krenuti sa realizacijom gradnje dvije male hidroelektrane na našoj rijeci, u februaru 2020. godine, sa prijateljem sam osnovao Fejsbuk grupu ‘Pusti me da tečem’. Tada kreće i naša prava borba sa investitorima,” prisjeća se Safet.
Dok razgovaramo, Safet se javlja i na brojne telefonske pozive, koordiniše buduće akcije i neumorno vodi Fejsbuk grupu “Pusti me da tečem”. Tu svakodnevno više od 5.000 članova informiše o aktuelnoj borbi za spas Neretvice, ali i drugih rijeka na području cijelog Balkana.
U organizaciju udruženja uključeni su brojni mještani doline rijeke Neretvice, a sarađuju i sa drugim udruženjima širom Bosne i Hercegovine, koja se bore za zaštitu rijeka od izgradnje hidroelektrana. Safeta zabrinjava činjenica da su političari i vladajuće strukture često na strani investitora. Ukazano povjerenje mještana i aktivista je pogazio i trenutni gradonačelnik Konjica, Osman Ćatić.
“Udruženje se svim silama bori protiv kršenja dogovora, lažnih obećanja, manipulacija. Borba sa odlukama političara je kao mrtva trka, vodeći se tim iskustvom znali smo da ne možemo vjerovati nijednoj političkoj opciji. Mnogo smo puta doživjeli razočaranje na svim nivoima vlasti, kad je u pitanju naša problematika očuvanja Neretvice”, pojašnjava Safet.
Njegov izlazak pred kamione i mašine izvođača radova, kompanije Amitea d.o.o. u junu ove godine, u invalidskim kolicima, najbolje opisuje odlučnost ovdašnjih ljudi da spasu svoju rijeku. Tog dana na mostu okupilo se najmanje hiljadu mještana, ali i aktivista iz Bosne i Hercegovine, podržani ritmovima socijalno angažaovanog benda Dubioza Kolektiv.
Informacije o pokušaju mašina i radnika kompanije Amitea da uđu na lokaciju na kojoj bi započeli radove na prve dvije hidroelektrane, Safet je dobio dva dana ranije. Ubrzo su organizovali proteste na mostu. Za Safeta, njegova reakcija je bila normalna, jer kaže da je još ranije obećao da će svojim kolicima zapriječiti put svakoj mašini koja krene u taj “ekocidni projekat”.
Na rijeci je u punom jeku i izgradnja 15 kupališta, umjesto 15 mini-hidroelektrana, sa šadrvanima, te ostalim pratećim sadržajima. Time šalju poruku investitorima i vlastima da ni po koju cijenu neće dati svoju rijeku za hidroenergetske objekte.
Činjenica, da u Neretvici obitava bjelonogi rak, ukazuje na čistoću same rijeke. Safet upozorava da je ta vrsta raka jedna od najosjetljivijih vrsta na bilo koje zagađenje, kao i da devastacija riječnih korita uzrokuje njihov nestanak. Pored toga, godinama prolaze kamioni prepuni odrezanih stabala iz šuma i planina, odakle počinje da teče i njihova Neretvica.
“Sva nebriga opštinske vlasti i njihovo upravljanje prirodnim resursima ogleda se u činjenici, da je iz ovog kraja zadnjih pedeset do šezdeset godina posječeno i u bescjenje prodano više miliona kubika šume. Zauzvrat, lokalno stanovništvo ništa nije dobilo. To najbolje potvrđuje i činjenica da se i sada vozimo po makadamskom putu koji je proglašen regionalnim putem”, objašnjava Safet Sarajlić.
Ponosno ističe i da je upravo u Buturović Polju potekla inicijativa o saradnji sličnih udruženja na nivou balkanskih država.
“Cilj nam je bolja koordinacija između udruženja. Mi smo članovi i Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine i ponosni smo da igramo važnu ulogu u ovome. Samo stalnom edukacijom stanovništva o negativnim uticajima gradnje takvih objekata na našim rijekama i pritiskom na vlasti moguće je dobiti ovu borbu”, pojašnjava Safet.
Safet smatra da bitnu ulogu u zabrani izgradnju mini-hidroelektrana na području Bosne i Hercegovine, igraju aktivisti svojim pritiskom, ali i mediji.
“Mi smo spremni u ovoj borbi ići do kraja, a sve sa jednim ciljem — rijeka Neretvica će vječno teći”, kaže nam Safet dok se pozdravljamo ispred njegovog doma.
_________________________________________________________________________________________________
