Devet mjeseci nakon smrti Dragana Vrankića, konačno je, u državnom parlamentu formirana odgovarajuća komisija i raspisan Javni konkurs za provođenje procedure za imenovanje novog Generalnog revizora Ureda za reviziju institucija BiH, odnosno pokrenuta procedura za popunjavanje čelne pozicije u ovoj instituciji, koja je u međuvremenu radila efikasno, ali na rubu legaliteta.
U ovdašnjim parlamentima ovo je tek jedno u nizu skandaloznih odugovlačenja i kašnjenja, pa, s obzirom da je zbog ponašanja vladajuće većine dovedeno u pitanje čak i održavanje lokalnih izbora i da ni skoro dvije godine od održanih opštih izbora u Federaciji nemamo izabranu novu izvršnu vlast, a da, s druge strane, Ured za reviziju kako-tako funkcioniše i bez čelnog čovjeka, niko nije našao za shodno da ovo kašnjenje, s imenovanjem generalnog revizora posebno obrazlaže.
Ono što ostavlja mjesta krajnje neugodnim pretpostavkama je poklapanje ovog procesa “odmrzavanja” procedure izbora Generalnog revizora sa gromoglasno najavljenim dogovorima stranačkih lidera vladajuće koalicije o podjeli čelnih funkcija institucija na državnom nivou. Čemu u prilog ide i činjenica da se vladajući trijumvirat potrudio da u komisiji za izbor novog Generalnog revizora ima većinu.
“ČEGA SE PAMETAN STIDI TIME SE POLITIČAR U BIH HVALI”
Jedan od bezbroj kurioziteta ovdašnjeg političkog života je da se normalnim tretira nešto što je potpuno nenormalno. Kao na primjer situaciju da se trojica lidera vladajućih nacionalnih stranaka u BiH dogovaraju o tome kome će pripasti koja institucija, odnosno čelno mjesto u njoj. Iako se radi o institucijama za izbor čijih čelnih ljudi postoji zakonom propisana konkursna procedura.
Koju će oni, dogovorno, ismijati i obesmisliti, naravno. Kao što čitavo vrijeme ismijavaju, obesmišljavaju i ukidaju i demokratiju (vidi pod Mostar i Federalna Vlada) i pravnu državu (vidi pod “To je samo još jedna presuda Ustavnog suda koju nećemo poštovati”).
Čitava stvar je posebno dramatična kad su u pitanju institucije čiji smisao postojanja je direktno povezan sa njihovom nezavisnošću djelovanja i čije stavljanje pod političku kontrolu znači obesmišljavanje samog njihovog postojanja i potencijalnog pretvaranja od društveno korisnih institucija u još jedan izvor partitokratskog, klijentilističkog, koruptivnog zla, kome svrha nije ono što je proklamovano, nego mu je jedina svrha ostvarivanje uskostranačkih interesa, kontrole i obezbjeđivanje uslova za opstanak stranke i njenog lidera na vlasti.
DA LI ĆE SE RAK TRANSFORMISATI U RAP – REGULATORNU AGENCIJU ZA PROPAGANDU?
Regulatorna agencija za komunikacije je jedan od drastičnih primjera. Upravo je u toku završna faza postavljanja na njeno čelo osobe koja je suprotnost svemu što RAK predstavlja i treba da brani – bivšeg direktora RTRS-a, koji je tek po formi medij, a ustvari je propagandna mašina tamošnjeg režima, a koji je, za vrijeme njegovog mandata, učestalo kažnjavan zbog nepoštovanja kodeksa javnog emitiranja i drugih opštih akata RAK-a, odnosno zbog izvještavanja u neskladu sa profesionalnim novinarskim standardima i promovisanja govora mržnje.
”Ovo je poslednji bastion koji nije bio osvojen od strane politike, koji će predstavljati ogromnu prijetnju prema kritički nastrojenim medijima protiv onoga što radi vlast. Ovo je poraz za struku i sve ostale” – izjavio je ovim povodom Siniša Vukelić, glavni i odgovorni urednik portala CAPITAL, predsjednik Kluba novinara Banja Luka i član UO „Udruženja BH Novinari“.
Umjesto zaštite profesionalnih standarda i zaštite javnosti od njihovih kršenja, jednostranog izvještavanja, političke propagande i promovisanja govora mržnje, moguće je da ćemo dobiti mehanizam za dodatno gušenje medijskih sloboda, kritičkog mišljenja i profesionalnosti ili, u najmanju ruku, regulatorni muk i ignorisanje ispiranja mozga građana propagandom stranačkih verbalnih zločinaca.
Pri tome, načinom na koji se došlo do toga da 4 člana Savjeta agencije koji su u prethodnom periodu 19 puta (izbrojao je advokat još aktuelnog direktora) glasali za izricanje kaznenih mjera protiv RTRS i direktora te kuće, “promijeni mišljenje” i predloži tu osobu za novog direktora – a spominju se i prijetnje djeci članova Vijeća – bavi se Tužilaštvo.
ODLAZAK U 3 PM, REKAO BI RIPPER
Izuzmemo li ovaj dio s prijetnjama, aktuelni izbor čelnog čovjeka RAK-a, u značajnoj mjeri podsjeća na izbor čelnog čovjeka Ureda za reviziju institucija BiH u prethodnom mandatu.
Na čelno mjesto institucije koja po Zakonu (!) mora biti nepolitična i ne smije podržavati ili biti u vezi s bilo kojom političkom strankom i za koja Međunarodna organizacija vrhovnih revizorskih institucija – INTOSAI – nezavisnost definiše kao preduslov (!) za izvršavanje društvene uloge, postavljen je član najužeg rukovodstva jedne od vladajućih nacionalnih stranaka, one kojoj je u postizbornom pijačarskom cjenkanju političkih moćnika koji destruiraju pravnu državu svodeći je na plemenski savez u kome je njihova riječ iznad zakona, koji su im se dužni (milom podmićivanja ili silom prijetnji) prilagoditi, “pripala” ta institucija.
Šta više (a tu dolazimo do ekstremne sličnosti sa aktuelnom situacijom sa izborom u RAK-u), za čelnog čovjeka Ureda imenovana je osoba koju je prethodni revizor (Milenko Šego) u više navrata optuživao za ugrožavanja nezavisnosti rada Ureda, vršenje pritiska na revizore, proizvodnju nereda, (…) i prijetio podnošenjem krivične prijave protiv nje, dok je obavljala funkciju ministra finansija.
No, drskost ovdašnjih političkih moćnika i njihov prezir prema građanima ove zemlje i pravnoj državi je bezgranična, pa je dovođenje upravo takvih ljudi na takva mjesta svojevrsna perverzna igra moći i dio sistematskog ubijanja svake nade u ljudima i smisla moralnog i odgovornog obavljanja svog posla.
Izmučeni kontinuiranim terorom kriminogene politike na ivici ludila, koja sve – uključujući i pljačku za vrijeme pandemije – opravdava nacionalnim interesom a zahtjeve za funkcionisanjem pravne države napadom na taj “nacionalni” interes, ljudi odustaju i, bukvalno ili metaforički, odlaze.
UPRAVA ZA INDIREKTNO OPOREZIVANJE NA NACIONALNOJ OSNOVI
Vremenom i najnenormalnija stvar postane normalna i prestane izazivati reakcije.
Nekad se javnost dizala na bezobrazluk moćnika koji javno rade stvari koje su u iole uređenoj demokratskoj pravnoj državi potpuno neprihvatljive, nemoralne, pa čak i protivzakonite.
Prvi put na javno spominjanje mogućnosti preuzimanja stranačke kontrole nad Uredom, odnosno njegovog uvrštavanja na listu organizacija o čijim foteljama se dogovaraju “izborni pobjednici”, svojim oštrim javnim reagovanjem i alarmiranjem javnosti, tadašnji generalni revizor uspio je da spriječi tu namjeru.
No, nekoliko godina kasnije to mu već nije uspjelo. I na čelno mjesto u Uredu imenovan je visoki funkcioner HDZ-a, kome je, kao u kakvom satiričnom skeču, prvi zvanični susret bio sa njegovim stranačkim šefom, tada članom Predsjedništva (u mandatu u kome mu je Komšić to dozvolio da bude).
Javnost na kraju na sve pristane. Kritičari i branioci pravne države, elementarne logike i ljudskog dostojanstva građana se umore. A kriminogeni partokratski stroj nikad. Čak i kad je prinuđen na uzmicanje, to su samo privremena rješenja, dok ne pronađu ili izbuše nove rupe u zakonima i sistemu. I prilagodi stvarnost svojim zahtjevima.
Do te mjere da im izgleda normalno da izgovore rečenicu: “Uprava za indirektno oporezivanje će biti hrvatska i ni sa kim je nećemo dijeliti”, kao što je ovih dana izjavio jedan od trojice sijamskih blizanaca na vlasti.
Što neodoljivo podsjeća na onu priču o predratnom grafitu na zgradi glavne pošte u Sarajevu, na kojoj je neko ispisao: “Ovo je Srbija!”, da bi, dan kasnije, pored tog natpisa osvanuo komentar: “Ovo je pošta, budalo”.
ČEKAJUĆI GODOA SA MOLOTOVLJEVIM KOKTELOM
Iz primjera RAK-a i Ureda za reviziju, očigledno je da logika koju primjenjuju čelnici vladajućih nacionalnih stranaka (a, da se razumijemo, ne postoji nikakva (!) razlika između njih, u ovom kontekstu) ide u pravcu u kome ne bi trebalo da nas čudi da, u vrlo skoroj budućnosti, jedan od najrelevantnijih uslova za obavljanje visoke funkcije u policiji, tužilaštvu i sudstvu, bude bogata kriminalna karijera i bar 10 godina robije.
Naime, Predsjedavajući Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije BiH Plamenko Čustović je, podnoseći ostavku, nakon što je Vijeće većinom glasova predložilo da bivši direktor RTRS bude izabran za čelnika RAK-a, rezignirano konstatovao da je apsurdno da neko ko je bio na čelu kuće koju je RAK kažnjavao bude izabran na čelo RAK-a.
No, ako za ministra finansija postavite (pravosnažno presuđenu) osobu koja je falsifikovala diplomu ekonomskog fakulteta a za ministra privrede (u istoj vladi!) osobu osuđenu za prevaru i korupciju (što smo imali u prethodnom mandatu u jednom od kantona pod kontrolom SDA) i ako vam sofisticiranu medicinsku opremu u vrijeme pandemije nabavljaju malinari, slastičarne i turističke agencije, pod “nacionalnim kišobranom”, čemu čuđenje nad bilo čime?
Osim možda nad činjenicom da još postoji neko u ovoj zemlji ko nije spakovao kofere. I ko sanja nove proteste.
