Gotovo istovremeno, u Banjaluci, Narodna skupština Republike Srpske, na inicijativu vladajućeg SNSD-a, bježeći od rasprave o sistemskoj korupciji i kriminalu unutar vlasti, usvojila je prijedlog o “čišćenju” Krivičnog zakona od “ostataka rodne ideologije”, a u Sarajevu, u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra i USAID-a održan je panel “Ravnopravnost za sve!” s ciljem suprotstavljanja antirodnim akterima i djelovanju protiv žena i LGBTIQ osoba.
Postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje žena i djevojčica, inače, jedan je od 17 UN-ovih globalnih ciljeva za održivi razvoj. Oko kojih su se 2015. godine usaglasile 193 države članice UN, uključujući i BiH.
S druge strane, 2011. godine je potpisana a 2014. stupila na snagu Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, poznata kao “Istanbulska konvencija”, u kojoj se apostrofira da je “nasilje nad ženama oblik kršenja ljudskih prava i vid diskriminacije.” i da je “nasilje nad ženama vuče korijene iz nejednakosti između žena i muškaraca u društvu, a opstaje zbog tolerancije i poricanja”. Odnosno zbog kulure patrijarhata.
Istanbulska konvencija je i prvi međunarodni sporazum koji daje definiciju roda. To znači da je priznato da žene i muškarci nisu samo po biološkim odlikama žene ili muškarci, već i da rod označava društveno određenu kategoriju kojom se ženama i muškarcima određuju njihove uloge i ponašanje. Što je značajno, jer je istraživanje pokazalo da određene uloge i ponašanje mogu doprinijeti tome da se nasilje nad ženama smatra prihvatljivim.
No, početne pozitivne efekte “Istanbulske konvencije” i UN-ove proklamacije Ciljeva razvoja, dovodi u pitanje jačanja desničarskih pokreta i njihovo sve agresivnije zagovaranje odbacivanja “rodne ideologije” i tolerisanje nasilja nad ženama i otvoreni govor mržnje prema manjinama, uključujući i seksualne.
Na taj trend reagovao je Sarajevski otvoreni centar, organizovanjem pomenutog događaja, prvenstveno s ciljem okupljanja i diskusije političara, ali i LGBTIQ aktivista i feministkinja, kako bismo se zajedničkim snagama omogućila veća zaštita i unaprijeđenje prava žena i LGBTIQ osoba, kroz suprotstavljanje retrogradnim antirodnim snagama i narativima, osiguravajući da načela jednakosti, inkluzivnosti i poštovanja ljudskih prava oblikuju društveni i politički pejzaž.
Na panelu se, između ostalog, moglo čuti da se dvadesetak organizacija iz RS-a protivi uključivanju femicida u predložene izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama RS.
“Nažalost, imamo protivljenje desno orijentisanih organizacija koje se zalažu za tradiciju, patrijahat i koje se protive Zakonu o femicidu i novom Zakonu o sprječavanju nasilja u porodici. Oni su naveli da je to nametanje rodnih ideologija u porodično zakonodavstvo i razaranje tradicionalnih porodica.”, naveli su iz banjalučkog udruženja građana “Oštra nula”, osvrnuvši se i na pritiske na rad nevladinih organizacija i medija u ovom entitetu, uključujući i restriktivna zakonska rješenja, konstatujući da u takvoj atmosferi “ovakve reakcije desno orijentisanih organizacija koje djeluju uz podršku vlasti nisu iznenađenje”.
“Naše društvo njeguje nasilje. Kod nas je nasilje postalo normalno stanje ponašanja.”, konstatovano je na panel diskusiji u Sarajevu. Uz označavanje neadekvatnog reagovanja institucija kojima žene prijavljuju nasilje, kao jednog od ozbiljnih problema u ovom kontekstu.
Iz “Oštre nule” su, ipak, pokušali biti optimistični, pa su naveli da je femicida, nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja i svih oblika nasilja bilo je i ranije. Ali da je prisutnošću tih tema u javnom prostoru, posljednjih godina, došlo do osnaživanja žene da više govore, da traže svoja prava.
Izvršna direktorica Sarajevskog otvorenog centra Emina Bošnjak istakla je da grupe i organizacije koje negiraju problem femicida stvaraju moralnu paniku praveći se da štite prava djece. Ona ističe da su često majke te koje su žrtve te da su također i djeca ta koja su žrtve femicida.
“Ako pozivate na to da se ne reguliše femicid, kako time štitite djecu?” – zapitala je Bošnjak.
Istovremeno, ona je upozorila i da borba za ravnopravnost LGBTIQ osoba nije izolovana, te da je ona povezana i sa borbom za ravnopravnost žena te ostvarivanje te ravnopravnosti.
Na Panelu je navedeno i da je, prema dostupnim podacima, u periodu od 2015. do 2022. godine, u Bosni i Hercegovini ubijeno najmanje je 75 žena, što ukazuje na alarmantnost ovog fenomena u našem društvu. Pojedine analize pokazuju da je 40 posto svih ubistava u zemlji rezultat femicida.
I pored povećanog javnog, medijskog i političkog interesa za ovu temu, femicid ostaje značajan problem, a sveobuhvatno adresiranje putem četiri stuba Istanbulske konvencije, koju je BiH ratificirala 2013. godine: prevencija, zaštita, procesuiranje i koordinacija politika – uporno izostaje.
“Uprkos tome, Bosna i Hercegovina još uvijek stoji na ključnom mjestu i ima priliku spriječiti infiltraciju ovih specifičnih narativa u širi društveni i politički diskurs o pravima žena i LGBTI osoba”, navode iz Sarajevskog otvorenog centra. I upravo im je to i bio motiv organizovanja pomenutog skupa i podsticanja zajedništva među političarima, aktivistima, feministima i zagovarateljima ljudskih prava. Bez obzira na njihovu spolnu ili rodnu pripadnost.
Nasilju nad ženama i manjinama i onima koji ga (direktno ili indirektno) provode, zataškavaju, negiraju, promovišu ili sprečavaju usvajanje i provođenje mjera protiv njega, mora se odlučno suprotstaviti. Sve drugo je saučešće u zločinu.
