Privatizacijska pljačka i uništavanje rezultata rada i odricanja generacija radnika u bivšoj nam zajedničkoj državi, od strane vlasti državica nastalih njenim raspadom, opšte je mjesto. Kao i pohlepa balkanskih političara, kojima je jedino važno da, na bilo koji način, nakrcaju budžet, da bi ga mogli krčmiti. Socijalna i bilo kakva druga osjetljivost, pritom, im je strana. A pogotovo kad se radi o potencijalnim protivnicima (a vlasti na Balkanu protivnike tretiraju kao neprijatelje), kao što su, recimo, sindikati, oduzimanje kojima imovine je dodatno motivisano željom vlasti za njihovim slabljenjem, kako im, borbom za prava svojih članova, ne bi pravili probleme. Aktuelni primjer iz Makedonije kulminacija je te prakse - tamošnjem Savezu sindikata oduzima se zgrada radničkog doma, nakon više od 60 godina i prelazi u vlasništvo "države". Pritom je vlast tako bahata i bezobrazna da javno poručuje: "Sindikatu ćemo dati dovoljno vremena da se iseli." (Antikorupcija)