Danas, 23.09.2024. u Federalnom parlamentu, trebala su da se održe saslušanja prvih pet institucija kojima Federalni revizori u provedenim finansijskim revizijama nisu dali pozitivno mišljenje za jednu ili obije komponente fnansijske revizije – finansijske izvještaje i usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima.
Kažemo “trebali su”, iako su ona zvanično održana, jer ono što se danas desilo pred “Parlamentarnom komisijom odgovornom za reviziju” (navodnike ćemo objasniti kasnije – op.a.) sa saslušanjima nije imalo nikakve veze.
Bilo je to zapanjujuće otaljavanje zakonske obaveze, u kome je došla do izražaja sva nesposobnost ovdašnjih parlamentaraca, njihovo neznanje, nerad, nezainteresovanost za svoj posao i obaveze, izostanak elementarne kritičnosti i očekivanje da neko drugi radi njihov posao, dok oni glume da nešto rade.
Ključni problem je što komisija koja, zbog političkih opstrukcija, nije postojala 20 mjeseci i kad je konačno formirana, nije pokazala svijest o ozbiljnosti posla kojim bi trebala da se bavi, pa niti je odmah krenula u odrađivanje nagomilanih obaveza (a radi se o sada već oko 300 izvještaja iz tri godine rada Ureda za reviziju institucija u FBiH), nego je u junu odlučila da će se izvještajima i s njima povezanim saslušanjima baviti u septembru i oktobru (???), niti je ključnu instituciju vezanu za svoj rad, odnosno smisao postojanja, i njeno rukovodstvo pozvalo na razgovor i zamolila(!) za mišljenje i pomoć (u svijetu je uobičajeno a i kod nas su nekad ranije organizovana predavanja revizora parlamentarcima, kako bi stekli bar elementarna znanja o reviziji – a da ne govorimo o problemu tako dugog vakuuma u radu Komisije i tretiranja “starih” izvještaja u aktuelnoj situaciji), niti je pred višednevnu seriju parlamentarnih javnih saslušanja (za početak) 47 institucija, pred ovom komisijom, njeno rukovodstvo našlo za shodno da se obrati javnosti, odnosno da održi najavnu press konferenciju s koje bi, uz prisustvo čelnika oba doma Parlamenta ukazali na (potencijalni) značaj tog događaja u Parlamentu i pozvalo medije da proprate a civilno društvo da uzmu učešće u saslušanjima (nego se sve svelo na obavjestenje na web stranici Komisije – koju, očito, ne posjećuje niko osim novinara Revizije info – nekoliko dana pred najavljena saslušanja).
I onda smo i dobili to što smo dobili. Kompletnu katastrofu. Umjesto “praznika demokratije i pravne države”, odnosno žestokih saslušanja institucija i preduzeća koja nisu zadovoljila revizorske standarde, s ciljem poboljšanja njihovog rada, kvaliteta usluga koje pružaju građanima i sankcionisanja odgovornih za kršenje zakona).
A već u startu se naziralo da to na dobro neće izaći. Novinarki Revizije info, poslatoj da proprati (kako-tako) najavljeni događaj bilo je onemogućeno da uđe u Parlament, na saslušanja. I, u kontaktu sa obezbijeđenjem, nisu pomogla ni objašnjenja da se radi o javnim(!) saslušanjima (???). Nego je puštena tek nakon serije telefonskih poziva i intervencije jednog od sekretara Komisije. (Uzgred, bila je jedini predstavnik medija na saslušanju, što opet govori o (ne)ozbilnosti s kojom je Komisija pripremila ovaj događaj).
S druge strane, iako su – i od nevladinog sektora i od medija – u više navrata upozoravani na neprihvatljivost prakse koju su ustanovili da saslušanjima ne prisustvuju svi članovi Komisije, nego samo 3-4 određena za grupu institucija koja se saslušavaju taj dan (čime su faktički uveli nepoznatu i nezakonitu praksu pravljenja komisijinih komisija, samo da sebi smanje obim ličnih obaveza), prvom danu “saslušanja” bilo je prisutno samo 5 članova Komisije (3 zadužena za saslušanja tog dana i još dvoje koje su osjetili moralnu obavezi da budu prisutni bar na početku višednevnih saslušanja), od 14 koliko ih je ukupno u toj komisiji. Što između ostalog znači da je sjednica (jer u Komisiji formalno saslušanja tretiraju svojim sjednicama) održana bez kvoruma. Ali je mnogo značajnija poruka koju članovi komisije ovakvim svojim ponašanjem šalju javnosti o značaju i revizije i revizorskih izvještaja i Ureda, ali i same Komisije.
No, potpuni raspad sistema desio se nedolaskom predstavnika Ureda za reviziju na današnja saslušanja. Po nezvaničnim informacijama Ured nije ni pozvan. Navodno su iz Komisije, obavještenje o održavanju saslušanja smatrali dovoljnim, a Ured je, pošto nije pozvan ni na prve dvije sjednice Komisije, odlučio da ovaj put insistira na formalnostima i pristojnom profesionalnom odnosu i uvažavanju i da čeka poziv. Te, pošto se on nije desio, “zaključio je” da, kao i u vezi drugih stvari, on Komisiji nije potreban.
No, tok današnjih “saslušanja” pokazao je da on ne da je potreban, nego je neophodan. Ali ne zato što bi to tako trebalo da bude, nego što su parlamentarci navikli da Ured na saslušanjima odrađuje i svoj posao (uvodno upoznavanje sa rezultatima konkretne revizije i eventualna pojašnjenja po potrebi) i njihov (sama saslušanja institucija, u kojima su spremnost Generalnog revizora na polemiku i zaštitu profesionalnih standarda i ugleda Ureda često bila ključni momenat koji bi saslušanjima davao neophodan ton).
Danas, bez Generalnog revizora i njegovih saradnika (a kojih je na ranijim saslušanjima, pomenimo i to, bilo više nego članova Komisije), umjesto saslušanja, svjedočili smo (u direktnom prenosu te sramote, na internetu) kratkim govorima revidiranih institucija, pohvalama predsjedavajućeg sjednicom tj. “saslušanjima” i njegovim insistiranjem na pozitivnim ocjenama (ukoliko je jedna od dvije ocjene bila takva) i relativiziranjem čak i negativnih. Kao “Nadam se da će sljedeći put to biti bar mišljenja s rezervom, a cilj nam je pozitivno mišljenje”??? (Šta je ovo, obdanište? Ili Komisija za bajke?).
Dodatno, ni na jednom danas održanom “saslušanju” članovi Komisije nisu postavili nijedno(!) pitanje prisutnim predstavnicima institucija. Pa ni Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH (koji je tu bio zbog izvještaja za 2021., 2022. i 2023.), zbog koga su im pred Parlamentom udruženja bolesnika organizovala proteste i koji je bio predmet nezadovoljstva javnosti i kritike medija zbog lista čekanja i nedostataka lijekova za najteže bolesti. Ništa nisu imali pitati ni Službu za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH (koja je tu bila takođe zbog izvještaja za 2021., 2022. i 2023.), ni Federalni zavod za zapošljavanje, sa svim njegovim problemima i nedoumicama oko daljnjeg rada. A na kraju – za Vjerovali ili ne – nijedno pitanje nisu imali čak ni za “Operatora – Terminali” d.o.o. Sarajevo, i pored činjenice da je od Ureda za reviziju ova firma dobila negativnu ocjenu i za finansijske izvještaje i za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima.
Štaviše, lupanje predsjedavajućeg, koji je ovu firmu zamijenio za Naftne terminale Federacije, pa je čak proglasio firmom nad kojom se svake godine provodi revizija, pokazalo je da ti ljudi naprosto niti znaju išta o svom poslu, niti se pripremaju, nego da su došli na sjednicu a da nisu čak ni pročitali od službi im dostavljene sažetke izvještaja. Pa ne uspijevaju sastaviti nijednu suvislu rečenicu o temi sjednice. Zbog čega im je cilj bio ne profesionalno obaviti saslušanja nego što prije završiti sjednicu. Pa su saslušanja čije je trajanje bilo predviđeno na 45 minuta po instituciji – a što se pri ranijim saslušanjima, u prošlom mandatu, pokazalo krajnje nedovoljno, pogotovo u ozbiljnijim i složenijim slučajevima, sa firmama sa ozbiljnim problemima – završavana nakon 5,6 minuta (Terminali, sa 2 negativne ocjene – za 8???).
Poseban cinizam u čitavom skandalu bilo je odsustvo bilo kakve samokritičnosti i realnog sagledavanja stvari, te uporno ponavljanje kako predstavnici Ureda za reviziju nisu došli iako su bili pozvani – što se ispostavilo netačnim, iako je to zapravo nebitno. Ono što je bitno je da su članovi Komisije odgovorne za reviziju, na prvom danu saslušanja, pokazali da su nesposobni da sami odrade posao koji je njihova projektovana društvena obaveza.
A žaliti se, i to javno, da vam je posao koji ste vi trebali odraditi propao, jer neko drugi nije došao da ga obavi umjesto vas, je naprosto infantilno. I nedostojno ozbiljnih ljudi.
Uglavnom, nešto što je trebao biti događaj godine (bar kad se tiče Parlamenta i njegovog rada), pretvoreno je u sramotu godine. Nadati se da u Komisiji neće tvrdoglavo istrajavati na svojoj ispravnosti i nepogrešivosti, nego da će učiniti sve da se ostatak saslušanja (a podsjetimo, predviđena su, zasad, od 23. do 26. septembra, te 7 i 8. oktobra) obavi na bar prihvatljivom profesionalnom nivou.
