U Tuzli je danas održana prva Skupština građanki i građana iz sedam gradova i opština kantona, a koju ju je inicirala neformalna „Lobi ženska grupa“ tražeći da ne nešto promijeni po pitanju sigurnosne situacije građana ovog kantona i to u svim aspektima.
Za razliku od nadležnih, građani ne ocjenjuju zadovoljavajućom.
„Nakon Nizame su se desile još mnoge žena, a za koje smo rekli. Nikada više. Pitanje je: Dokle će to biti nikada više i nikada ni jedna? Ovo je vrlo ozbiljna situacija. Ne možemo biti zadovoljni situacijom na terenu. Ne upiremo prst, ne optužujemo nikoga, ali hoćemo rješenje i mi smo na strani rješenja“- rekla je Sabina Mujezinović, koordinatorica Tima za koordinaciju formalnih i neformalnih grupa.
Žrtve nasilja, onkološki pacijenti, osobe sa invaliditetom trebaju veću zaštitu i sigurnost, a država je dužna da je obezbjedi, poručuju aktivistkinje. Larisa Šuša, predstavnica „Lobi grupe“ iz Gračanice, rekla je da „naš sistem generalno proizvodi i uzgaja nasilno društvo“. Osim institucija vlasti, potrebna je i reakaicja građana na opšte stanje nesigurnosti.
„Naš posao se ne završava samo na dan izbora. Naš posao počinje dan poslije izbora. A to je da vršimo kontrolu i monitorinog njihovog rada. Mi, naše pare, budžetske, dajemo nekome, plaćamo platu da radi posao. Onda kada to ne radi, znači da smo loš poslodavac“- smatra Šuša.
Statistički podaci kažu da je sigurnosna situacija zadovoljavajuća. Malo je teško vjerovati to uz činjenicu da je TK u posljendju godinu ztabilježio nekoliko ubistava, ranjavanja, a posebno femicida i nasilja u porodici.
„Teško je govoriti o nasilju u porodici kao o kolektivnom sigurnosnom problemu. To je čin pojedinca unutra sistema. Naravno da je problem. Za to nam treba odgovor cijelog društva kako bi spriječili postojanje povoda za ovakve reakcije. Nije to organizovana kriminalna grupa“- smatra Hajrudin Mehanović, ministar unutrašnjih poslova TK.
Brutalno ubistvo Nizame Hećimović, oca i sina čengiza i Denisa Ondera te ranjavanje još tri osobe od strane Nermina Sulejmanovića u Gradačcu prošle godine, upalilo je sve alarme. No, je li se šta promijenilo?
„Trenutno se očekuje tekst revidiranog akcionog plana za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici. Jedan značaj dokument usvojila je Skupština TK koji nosi naziv Rezolucija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici koja predviđa određene izmjene koje očekujemo svi o kojima smo ranije govorili u Gradačcu“- priča Nerma Šarić, članica Neformalne grupa građanki i građana Gradačac.
Građani TK su svakodnevno životno, pravno, zdravstveno, ekonomski i na sve druge načine ugroženi i to ima posljedice uz činjenicu da su ratne traume neprevaziđene.
„To sve stvara jednu bazičnu neisgurnost. Kada to sve pomiješamo sa tom našom inače teškom političkom situacijom u BiH, totalnom siromašenju običnog svijeta. Mi stalno dobijamo neko teže breme u toj našoj crnoj torbi života koju vučemo“- objašnjava Mira Vilušić, psihologinja i aktivistkinja. Ona podsjeća da nije više prihvatljivo to da građani izalze na proteste i da se bune protiv nečega, a vlast da oćuti i čeka da se sve smiri. Međutim, građani se ne mogu smiriti dokle god na pitanja ne budu dobijali odgovore.
„Mi ulazimo sada u jedan jako osjetljiv period. To je izborna godina. Nas niko ne plaća, radimo ovo dobrom voljom i potrebom da je više nečega dosta! Nešto se mora promijeniti. Ne može se više taljigati istim metodama i istim tempom. Mora se nešto promijeniti“- jasno i glasno poručuje Vilušić.
Sve usvojene zaključke, ova grupa će uputiti relevatnim institucijama u TK i zatražiti da rade svoj posao.
