Vodotoci na području Maglaja, Zavidovića, Žepča, u Federaciji BiH, su za održavanje vađenjem riječnog materijala neinteresantni privrednim društvima iz ovog entiteta, ne zbog toga što kao nus proizvod ne dobijaju dovoljno šljunka za njihove potrebe, već zbog toga što im je isplatljivije šververskim kanalima dobaviti mineral iz drugog entiteta, odnosno sa područja Republike Srpske.
U istraživanju problema sa kojim se susreće Agencija za vodno područje rijeke Save, na čije Javne pozive se sve manje javljaju privredna društva koja se bave eksploatacijom šljunka, aktivisti koji se u slivu rijeke Bosne zalažu za uređeno korito ovog vodotoka i bore protiv nelegalnog šljunčarenja, tvrde da je nezainteresovanost lokalnih šljunkara za ove radove uzrokovana koruptivnom eksploatacijom minerala u susjednom entitetu.
“To priznanje smo dobili upravo od šljunkara iz Maglaja, Zavidovića, Žepča, pa i Zenice, koji kažu da, njih što se tiče, zanima ih samo šljunak i pijesak u svrhu dalje prodaje i druge proizvodne potrebe, te da im nije uopšte stalo do Javnih poziva i nadmetanja na tenderima. Time zapravo priznaju da je njihova briga za građane i zaštitu grada od eventualnih prirodnih nesreća od poplava čišćenjem korita radi produbljivanja i povećanja proticajnog profila sasvim u pozadini” – informacije su koje je portal Antikorupcija.info dobio od aktivista.
Kažu da im šljunkari iz ovih općina otvoreno kažu da im ne pada na pamet da učestvuju na tenderima, prave elaborate, pribavljaju neophodne saglasnosti i ispunjavaju druge, za njih stroge kriterije Agencije za vodno područje rijeke Save. Lakše im je, kažu, da bez posebnih muka pribave šljunka i pijeska u neograničenim količinama jeftino iz RS.
Kao mjesto iz kojeg ih dobijaju najčešće pominju Doboj, čime se objašnjava podatak da na području ovog grada u RS ima registrovanih jedanaest privrednih društava koja se bave eksploatacijom šljunka. Ali i dodatno skreće pažnja na činjenicu da su, na ovom području, svega tri lokacije na kojima se taj posao trenutno obavlja legalno.
Sa druge strane, na području Maglaja i Zavidovića posljednjih godina gotovo da nema prijava šljunkara na više raspisivanih javnih poziva, a i ono malo privrednih društava što se javi po okončanju ugovora ne traži produžetak saglasnosti i ugovora. Nešto bolja situacija je na području Žepča, ali takođe i u toj općini ima lokaliteta sa kojih se javljaju mještani i posredstvom aktivista ili lokalnih vlasti traže posredovanje kod Agencije da se raspiše javni poziv za čišćenje i produbljivanje korita.
“Mi smo u značajnoj mjeri problem netransprentne, nekontrolisane, a veoma često i koruptivne eksploatacije šljunka na području ovih lokalnih zajednica podigli na javni nivo, čime se, otkrili smo takođe u istraživanju, uticalo da splasne interesovanje ovdašnjih, ali i šljunkara iz susjednih općina za legalno izvođenje radova za produbljivanje i čišćenje korita rijeke Bosne ili rijeke Krivaje. Jer, zašto bi učestvovali na tenderima, kada mineral mogu jeftino pribaviti iz RS, gdje se šljunak i pijesak pa gotovo nemilice iskopavaju. Ili bez dovoljne kontrole inspekcijskih organa i policije u FBiH vaditi ilegalno, a to najčešće čine vikendom i praznicima kada inspekcije ne rade” – zaključuju aktivisti.
Inače, da nema dovoljne zainteresovanosti privrednih društava iz FBiH za poslove održavanja vodotoka u ovom dijelu BiH aktivistima su potvrdili i iz Agencije za vodno područje rijeke Save, nadležne za određivanje lokaliteta za čišćenje vodotoka u saradnji sa lokalnim zajednicama, raspisivanje javnih poziva i provođenje procedure za odabir izvođača radova, davanje vodnih saglasnosti i sklapanje ugovora. Dodaju i da nerijetko privredna društva koja dobiju posao nakon započetih radova i odustaju od posla, jer procijene da im je to neisplatiljivo. Nisu potvrdili da je to upravo iz razloga što švercovani šljunak i pijesak dobavljaju iz drugog entiteta ili ih vade nezakonito, ali nije teško zaključiti da su upravo to razlozi, na koje ukazuju i aktivisti.
