Kako kažu stručnjaci, kada se govori općenito o stanju radničkih prava u Srbiji, ovo je još jedan primjer “iste stare priče”.
Tek je nekoliko institucija odgovorilo na upite NVO-a o ovom slučaju, a nijedna nije sprovela propisnu istragu o tvrdnjama o sistematičnoj eksploataciji radne snage, koja ide od nezakonitih ugovora do pogrešnog informiranja prije dolaska, nejasnih finansijskih kazni, sumnjivih radnih dozvola i loših uvjeta života.
Navodi o trgovini ljudima zbog toga što su im oduzeti pasoši, ograničene slobode kretanja, jer su ugovorima “uhvaćeni u klopku” i sistematično obmanjivani, nisu istraživani od strane državnog Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima Srbije.
“Zaposlenici te institucije osnovane da identifikuje žrtve, čije osoblje prima plate iz budžeta poreskih obveznika, nisu čak ni intervjuisali te [vijetnamske] radnike tokom tri mjeseca”, požalila se Tina Piskulidis iz ASTRA-e, jedne od organizacija koje su upozorile javnost.
“Jednom ekspertu [iz tog centra] koji je išao na teren prvi dan i vidio katastrofalnu situaciju zabranjeno je da sa nama razgovara o ovom slučaju”, dodaje ona.
Institucije zemlje koja se službeno nalazi na putu pridruživanja Evropskoj uniji nisu dojmile ni rezolucija Evropskog parlamenta o ovom pitanju usvojena sredinom decembra, niti nedavne kritike UN-ovih eksperata za ljudska prava objavljene 22. januara.
Umjesto toga, prevagnuli su politički interesi ovog kineskog projekta. Vlada Srbije je snažno promovirala i finansijski podržala izgradnju fabrike kompanije za proizvodnju guma Shandong LingLong, koja navodno planira investirati 800 miliona eura u postrojenje u blizini Zrenjanina.
I dok savez između Beograda i Pekinga postaje čvršći nego ikad, Srbija je postala glavni balkanski centar za kineske investicije.
Međutim, prema tvrdnjama Danila Ćurčića iz nevladine organizacije A11 koja se bavi pravima radnika, zaobilazi se vladavina prava.
On navodi da, ako Srbija sebe želi predstaviti kao kredibilnu zemlju u međunarodnim odnosima, ona treba pokazati da nešto radi po pitanju lošeg postupanja sa vijetnamskim radnicima LingLonga.
“Postalo je jasno da u slučaju vijetnamskih radnika nadležne državne vlasti blagonaklono gledaju na trgovinu ljudima u svrhu iskorištavanja radne snage”, kaže on.
Iz raznih razloga međunarodni pritisak na Srbiju u vezi s ovim pitanjem nije veliki, “ali u ovom slučaju, to je nešto na šta se moramo osloniti koliko god možemo”, kazao je Ćurčić za BIRN.
Mnogo dokaza, nedostatak povratnih informacija
Sistem eksploatacije i trgovine ljudima započeo je u Vijetnamu i završio u Srbiji, pokazalo je istraživanje BIRN-a, na temelju ugovora koje su radnici potpisali sa podizvođačima LingLonga, kao i takozvanih “obrazaca za preuzimanje obaveza” koje su potpisali sa posredničkim agencijama za zapošljavanje prije puta u Srbiju.
Zabrana sindikata, “redovno” radno vrijeme koje prekoračuje maksimalni broj sati dozvoljen Zakonom o radu Srbije, kazne za bolovanje i lažna upozorenja o kaznama za počinjenje zločina u Srbiji samo su neka od problematičnih pitanja nametnutih vijetnamskim radnicima koji su prešli na hiljade kilometara u potrazi za pristojnom platom u Evropi.
UN-ovi eksperti za ljudska prava su 21. januara iskazali ozbiljnu zabrinutost zbog navodnog prisilnog rada vijetnamskih radnika u Srbiji, koji su, kako kažu, potencijalne žrtve trgovine ljudima.
Eksperti UN-a su pozvali vlade Srbije, Vijetnama i Kine da preduzeća koja imaju sjedište na njihovim teritorijama ili posluju pod njihovom nadležnošću poštuju ljudska prava.
“Duboko smo zabrinuti da se ovim migrantskim radnicima možda trgovalo u svrhe prisilnog rada i da žive i rade u užasnim uvjetima u Srbiji, čime su ozbiljno ugroženi njihovi životi i zdravlje”, navode eksperti imenovani od strane UN-ovog Vijeća za ljudska prava.
“To ne uključuje samo preduzeća koja se oslanjaju na migrantsku radnu snagu, nego i agencije za zapošljavanje radnika. Reguliranje i praćenje agencija za zapošljavanje radnika je takođe od ključnog značaja za učinkovito sprečavanje trgovine u svrhu prisilnog rada”, navodi se u njihovom zvaničnom saopštenju za štampu.
Vlasti Srbije do sada nisu reagirale. Iz ASTRA-e su uputili dopise na adrese barem deset institucija, uključujući i Vladu, ali do trenutka objave nisu dobili odgovore, barem ne suštinske.
“Od početka je bilo jasno da bi, s obzirom na političke konotacije i ako bi situacija trajala predugo, oslabio kapacitet NVO-a i nezavisnih aktivista uključenih u ovaj slučaj.
“Pretpostavljamo da su toga bili svjesni, i to je usporilo njihove moguće reakcije, tako da priča na kraju javnost zakopa priču jer je preplavljena novim problemima”, Piskulidis navodi za BIRN.
Ni BIRN nije dobio odgovor od srbijanskih institucija na svoje upite o ovom pitanju.
Pitanje radnih dozvola za vijetnamske radnike također je ostalo nejasno.
Dok iz Ministarstva rada kažu da 402 Vijetnamca rade za razne kompanije na gradilištu LingLonga, iz Nacionalne službe za zapošljavanje Srbije (NSZ) su u pismenom odgovoru jednom istraživaču naveli da samo 176 vijetnamskih radnika ima radne dozvole.
BIRN je uputio vlastiti zahtjev za slobodan pristup informacijama o tačnom broju Vijetnamaca u Srbiji, te o osnovama za njihovo zapošljavanje, ali do trenutka objave ovog teksta nismo dobili odgovor.
Problemi sa eksploatacijom stranih radnika u Srbiji su endemični. Stručnjaci također upozoravaju da će planirane izmjene Zakona o pojednostavljenom radnom angažovanju na sezonskim poslovima ove godine još više pogoršati stvari, olakšavajući uvoz sezonskih stranih građevinskih radnika i otežavajući pritužbe na kršenje radnih i ljudskih prava u tom sektoru.
Centar za ljudska prava Američke odvjetničke komore objavio je izvještaj o tom Zakonu 25. januara, kritizirajući planirani zakonodavni akt, te direktno navodeći “nedavne incidente i navode o prisilnom radu i trgovini stranim radnicima u Srbiji”.
“Povrede radnih prava migranata i stranih radnika u Srbiji u porastu su, a nacrt zakona će vjerovatno pogoršati situaciju”, upozorava se u američkom izvještaju.
Neki otišli kući, neki ostali, neki nestali
Za vijetnamske radnike situacija se sada popravila zbog medijskog pritiska i međunarodne pažnje, kako su neki od njih kazali za BIRN.
Njihov je smještaj bolji, a isplaćene su im zaostale plate, iako još uvijek postoje problemi poput nehigijenskih kupatila, nedostatka tople vode ili štakora u ostavama hrane, što se može vidjeti u videosnimku koji su neki radnici poslali BIRN-u.
Međutim, većina njih sada želi ostati u Srbiji. Quoc, radnik koji želi govoriti anonimno, kaže za BIRN da mnogi od njih nemaju puno izbora nego da ostanu, posebno nakon što su se uvjeti popravili.
“Još uvijek radimo i sada dobijamo plate, jer se vaš tim borio da nam pomogne. Želim ostati u Srbiji, jer mislim da su ljudi u Srbiji veoma dobri kad ih upoznam, a na ovom gradilištu imamo mnogo srpskog naroda”, kazao je Quoc za BIRN.
Prema podacima policije u Zrenjaninu, samo 20 radnika je odletilo nazad u Vijetnam, ali je taj broj vjerovatno i veći pošto su neki od njih odlučili da odu na svoju ruku, jer kompanija nije htjela platiti karte za njihov povratak kući.
Ali, činjenica da su najnezadovoljniji radnici napustili zemlju sada također znači da su institucije Srbije propustile priliku da ispitaju njihove stavove.
BIRN je razgovarao sa jednim radnikom koji je Srbiju napustio početkom januara. Da bi to uradio morao je uzeti kredit od banke u iznosu od oko 1.900 eura.
“Sada sam dobro, sretan sa svojom porodicom. Ali sad moram pronaći posao da otplatim dug”, kaže on za BIRN.
Neki radnici na gradilištu LingLonga angažovali su krijumčare da ih prebace dalje u srce Evrope, a o toj je temi izvijestio list Observer u decembru prošle godine.
U jednoj grupi na Facebooku kojoj se priključio BIRN može se vidjeti da se Vijetnamcima nudi pomoć da pređu iz Srbije ili Rumunije u Poljsku, Njemačku, Francusku i Veliku Britaniju kako bi se obrazovali ili zaposlili.
U Poljskoj im se nude plate od 900 do 1.100 eura za poslove u industriji prerade mesa, sklapanja automobila, uzgoja gljiva ili zavarivanja. U Njemačkoj mogu raditi u restoranima, hotelima, kao bolničari ili u automobilskoj industriji za veće plate, između 2.800 i 4.000 eura.
Quonc navodi da je svjestan da se to dešava, a neki ljudi koji rade za LingLong su htjeli otići čim su vidjeli grozne uslove u Srbiji.
“Kada sam tek došao ovdje da radim, mnogi ljudi se htjeli preći granicu i pobjeći zbog siromašnih uslova života i neplaćenog rada”, kaže on.
“Prije nego što su mediji i aktivisti počeli rješavati naše probleme mnogi su pobjegli. Sada ne odlazi toliko mnogo njih”, zaključuje on.
