Presudama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine a potom i Vrhovnog suda Federacije, utvrđeno je da način na koji su organizovane škole u Srednjobosanskom kantonu u sistemu poznatijem kao “dvije škole pod jednim krovom” predstavlja kršenje zabrane diskriminacije. Tim je presudama naloženo Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta ovog kantona da tu diskriminaciju otklone.
Ali na početku nove školske godine presuda je ostala neprovedena.
Ministar obrazovanja Bojan Domić tvrdi da nije mogao mijenjati obrazovni sistem u toku školske godine, nakon što je Vrhovni sud Federacije presudu donio 31. augusta ove godine.
“Može biti samo na kraju jednog obrazovnog razdoblja, sada ostaje sve isto”, kaže on i najavljuje žalbu na presudu Ustavnog suda.
U međuvremenu je formirana radna grupa za provođenje presude. Domić navodi da će njeni članovi procjenjivati koji dijelovi presude se mogu provesti i da će učenici ovu školsku godinu završiti po ranijem planu i programu.
U Udruženju “Vaša prava” koje je pokrenulo apelaciju Ustavnom sudu napominju da vlasti moraju provesti presudu te da sami “moraju predložiti modalitete koji već postoje u BiH, poput onog u Brčko distriktu”.
“Mi ćemo podnijeti prijedlog za izvršenje presude, to je u konačnici naš argument koji smo koristili u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Ako se presuda ne bude provodila, neka se odgovorna osoba mjesečno novčano kažnjava”, kaže Emir Prcanović, direktor organizacije “Vaša prava”.
Ova organizacija je još 2011. godine tužila Ministarstvo obrazovanja Srednjobosanskog kantona.
U tužbenom zahtjevu je pisalo da je “Ministarstvo obrazovanja Srednjobosanskog kantona, davanjem saglasnosti i organizovanjem škola na etničkom principu te donošenjem i implementacijom školskih planova i programa utemeljenih na etničkom principu, dozvolilo segregaciju učenika u osnovnim i srednjim školama na temelju njihove etničke pripadnosti čime je počinilo diskriminaciju”.
Srednja škola “Vitez”. Foto: BIRN BiH
Lokalni sudovi odlučili su u korist Ministarstva, a potom je Vrhovni sud Federacije odbio reviziju tih presuda, objašnjavaju iz “Vaših prava”.
Odlučujući po apelaciji Ustavni sud BiH je sredinom jula 2021. godine ukinuo presudu Vrhovnog suda Federacije, koji je odbio reviziju presuda nižih sudova – u kojima se navodilo da nema diskriminacije u školama gdje su djeca fizički odvojena po nacionalnoj pripadnosti. Ustavni sud je utvrdio da su niži sudovi svojim odlukama prekršili zabranu diskriminacije propisanu Ustavom BiH i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
“Potvrđena je naša argumentacija i stavovi koje smo zadnjih deset godina branili u dva odvojena postupka pred sudom u Mostaru za područje Hercegovačko-neretvanskog kantona, odnosno pred sudom u Travniku za područje Srednjobosanskog kantona, sa našom tvrdnjom da je na sceni segregacija djece u obrazovnom sistemu, kao najgori i najprimjetniji vid diskriminacije”, objašnjava Prcanović.
Vrhovnom sudu Federacije je naloženo da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom u roku od 60 dana, te o tome obavijesti Ustavni sud BiH, što je Vrhovni sud Federacije učinio.
U presudi Vrhovnog suda se izričito nalaže Ministarstvu da odmah ustanovi jedinstvene integrisane multikulturalne obrazovne ustanove odnosno škole sa jedinstvenim planom i programom uz puno poštivanje prava djece na obrazovanje na maternjem jeziku. Sud to zahtijeva da bi se prestalo sa daljnom segregacijom i diskriminacijom djece u školama u ovom kantonu. Ministarstvu je ostavljen rok od 30 dana za provođenje presude uz prijetnu prinudnim izvršenjem.
Ali gotovo tri puna mjeseca od isteka ovog roka Ministarstvo nije provelo ovu presudu, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Deceniju dug sudski proces
Bojan Domić, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK. Foto: BIRN BiH
Na prvu presudu po tužbi iz 2011. godine Udruženje “Vaša prava” čekalo je četiri godine. Prvostepenom presudom Opštinskog suda u Travniku iz 2015. godine odbijen je njihov tužbeni zahtjev.
U presudi je navedeno da “u SBK-u postoje dva nastavna plana i programa na bosanskom i hrvatskom jeziku sa zajedničkom jezgrom od 70 posto kao obavezni dio, čime su uklonjeni elementi segregacije i 30 posto koji se može mijenjati, shodno odredbama Zakona o osnovnom školstvu, kao i odredbama Zakona o srednjem školstvu”.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostepena presuda. Udruženje je nakon toga zatražilo reviziju presude na Vrhovnom sudu Federacije koji je to odbio, uz obrazloženje “da je neosnovan revizioni navod da je općepoznata činjenica postojanja segregacije u školstvu u SBK-a”.
Za ministra Bojana Domića presude opštinskog i kantonalnog suda su i dalje dokaz da diskriminacija u školstvu ovog kantona ne postoji.
“Po Ustavu BiH imate tri naroda, tri konstitutivna jezika. Svako ima pravo da pod jednakim uvjetima pohađa bilo koju školu kako njegovi roditelji odluče. Ne postoji jedna škola za Bošnjake, a druga za Hrvate. Imate primjera gdje zbog kvaliteta škole roditelji odaberu da im djeca pohađaju nastavu koja nije na njihovom maternjem jeziku”, kaže Domić.
Ali odlučujući kao krajnja sudska instanca, Ustavni sud BiH je deset godina od pokretanja postupka usvojio apelaciju “Vaših prava” i utvrdio da je Ministarstvo obrazovanja, nauke kulture i sporta SBK-a davanjem saglasnosti i organizovanjem škola na etničkom principu, te donošenjem i implementacijom školskih planova i programa utemeljenih na etničkom principu, dozvolilo segregaciju učenika u osnovnim i srednjim školama na temelju njihove etničke pripadnosti, čime je počinilo diskriminaciju.
“Za to vrijeme smo iškolovali deset generacija djece koja su išla u ovakve obrazovne ustanove”, navodi Prcanović komentarišući dugotrajnost sudskih postupaka.
“Tamo gdje su se djeca na najgori mogući način fizički razdvajala i umjesto da se u obrazovnim institucijama stiču i prenose znanja, našoj djeci u ovim obrazovnim institucijama je na svojevrstan način usađen kod da mi živimo jedni pored drugih, a ne jedni s drugima”, dodaje on.
Prema odredbama Zakona o osnovnoj i Zakona o srednjoj školi koje je 2004. godine nametnuo visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown, rukovodstvo i uprava u svim školama koje koriste istu zgradu su se trebale ujediniti, kao i rukovodstvo i uprave u područnim školama gdje nisu jedinstveni s matičnom školom ili ako se nastava izvodi na više nastavnih planova, propisano je da će te škole imati jednog direktora i pomoćnika direktora.
“Zakoni koji su nametnuti jasno kažu kako će se formirati školske ustanove. Oni su izbjegavali provođenje tih zakona zbog partikularnih interesa pravdajući to na razne načine što nije bilo zasnovano na zakonu. To je bio samo politički stav koji je vodio daljoj segregaciji odnosno razdoru obrazovanja”, govori Prcanović.
Uz 18 primjera u 36 škola u Bugojnu, Busovači, Fojnici, Gornjem Vakufu-Uskoplju, Jajcu, Kiseljaku i Vitezu cijeli je niz škola u BiH koje još uvijek koriste praksu “dvije škole pod jednim krovom”. Prema podacima Misije OSCE-a u BiH u 2018. godini je bilo 56 takvih škola na 28 lokacija. Od tog broja ukupno je 46 osnovnih i deset srednjih škola.
OSCE u Srednjobosanskom kantonu nije zabilježio administrativno i pravno ujedinjavanje “dviju škola pod jednim krovom”, niti inicijativu za takvo ujedinjenje, ili postupke ujedinjenja koji su u toku.
“Neko prirodno očekivanje je bilo onog momenta kada se djeca vrate u škole da će doći do daljeg integrisanja u smislu susreta, organizacije nastave, nažalost to je krenulo drugim putem”, kaže Aleksandra Krstović, službenica za obrazovanje pri OSCE-u.
Ona dodaje da su u hodnike stavljane klupe da se djeca ne bi fizički srela i vidjela a nastava je organizovana tako da je jedan sprat za jedne a drugi sprat za druge sa odvojenim ulazima.
“Sve mjere su poduzete da se djeca koja idu po dva različita plana i programa ne susreću, a u tim školama i nastavnici imaju odvojene zbornice”, objašnjava ona.
Segregacija djece u Stocu i Čapljini
Emir Prcanović, izvršni direktor Udruženja “Vaša prava”. Foto: BIRN BiH
U istu školsku zgradu na dva odvojena ulaza u Stocu ulaze učenici Osnovne škole u kojoj se nastava izvodi na hrvatskom i Prve osnovne škole u kojoj se nastava izvodi prema planu i programu na bosanskom jeziku.
U Hercegovačko-neretvanskom kantonu je 16 škola na osam lokacija na kojima rade “dvije škole pod istim krovom”.
Udruženje “Vaša prava BiH” je u ovom kantonu podiglo tužbe protiv osnovnih škola u Stocu i Čapljini zbog diskriminacije djece na etničkoj osnovi. Opštinski sud u Mostaru utvrdio je 2012. godine da fenomen “dvije škole pod jednim krovom” predstavlja etničku segregaciju i diskriminaciju djece. Nakon žalbenog postupka Kantonalni sud Hercegovačko-neretvanskog kantona je ukinuo presudu Opštinskog suda, pa je predmet došao na razmatranje Vrhovnom sudu Federacije.
U ovom slučaju Vrhovni sud Federacije je odbio žalbu Hercegovačko-neretvanskog kantona i osnovnih škola u Čapljini i Stocu. Bez mogućnosti nove žalbe potvrđeno je postojanje podijeljenih škola, poznatijih kao “dvije škole pod jednim krovom”.
Izvršenje presude trebalo je rezultirati uspostavljanjem “jedinstvene integrisane multikulturne obrazovne ustanove – škole za utvrđena upisna područja sa jedinstvenim nastavno-naučnim planom i programom uz puno poštivanje prava djeteta na obrazovanje na maternjem jeziku”.
Ni ova presuda nikada nije provedena. Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanskog kantona Rašid Hadžović nije o tome želio razgovarati sa novinarima BIRN-a BiH.
Nekadašnji zastupnik u Kantonalnoj skupštini iz Stoca Nerin Dizdar kaže kako je “diskriminacija postala model po kojem građani žive u BiH i koji je nametnut”. Iako je taj model neustavan, on smatra da se teško može očekivati konkretna primjena presude na terenu jer se u BiH “presude sudova smatraju kao relativan pojam, a ne kao obvezujuće”.
Jedini cilj takvog modela on vidi u podjeli BiH na tri dijela. Provedbom presude bi se, kaže Dizdar, ugrozile političke strukture koje provode diskriminaciju i sama diskriminacija kao model njihovog opstanka po kojem je svako ko se zove drugačije neprijatelj vlastitom identitetu.
“To je mržnja kojom se hrani naša omladina”, kaže on i dodaje kako je dokidanje te mržnje jednostavan proces u kojem se mladi druže i upoznaju.
“To je ono što žele ove strukture na svaki način spriječiti i predstaviti tu djecu koja žive u istim sredinama, kao da su morima daleko jedni od drugih”, navodi on.
U Gimnaziji Mostar nastava se paralelno odvija na bosanskom i hrvatskom jeziku. Štefica Galić iz Centra za kritičko mišljenje Mostar kaže kako je škola administrativno ujedinjena, a da je sve unutra od nastavnog kadra, učenika i prostorija podijeljeno.
“Obrazuju se paralelna društva, sutra su to budući glasači jedne ili druge nacionalne stranke, koje ne žele da se oni druže među sobom. Porazno je da djeca nemaju nikakve zajedničke aktivnosti i ne sreću se ni na odmorima. Kakve imaju mogućnosti da se druže van nastave? Nikakve! Pretpostavljam da se ni roditelji ne slažu da idu na ‘na drugu stranu’ jer možda vjeruju da je to opasno”, navodi Galić.
Monoetnično i isključivo obrazovanje ne odgovara nijednom djetetu, zaključuju u OSCE-u.
Roditelji više pažnje moraju obratiti na međunarodna istraživanja i činjenicu da na, bilo kojem jeziku, naše obrazovanje nije kvalitetno, kaže Krstović iz Misije OSCE-a u BiH.
“Naša djeca zaostaju u PISA rezultatima tri godine za vršnjacima iz razvijenih zemalja Evrope i svijeta. To je nenadoknadivo. Osnovno pravo na kvalitetno obrazovanje naša djeca nemaju. Integracija i reformisanje obrazovnog sistema je trenutno najbitnije”, dodaje ona.
Primarna zadaća obrazovanja je prenos znanja i ministarstva obrazovanja prije svega “trebaju raditi na reformi nastavnih planova i programa, kojima nisu zadovoljni ni nastavnici, ni roditelji, ni djeca”, kaže Prcanović.
“Prije svega vi treba da gradite generacije koje će poštovati multikulturalnost, demokratičnost u društvu, pluralizam, vladavinu prava, spoznaju da žive sa drugačijim, a ne pored njih”, govori on i dodaje kako je BiH po Ustavu sekularna država.
“Ne možete u multikulturnim školama isticati simbole jednog naroda i etniciteta, jedne nacionalnosti, da se u školama uvode slave, sveci i proslavljaju svetkovine i blagdani koji nemaju veze sa državom”, zaključuje Prcanović.
OSCE-a daje preporuke kako bi se odlučnije krenulo ka ukidanju diskriminirajuće prakse postojanja “dvije škole pod jednim krovom”, navodeći politički dijalog, administrativno i pravno ujedinjenje, povećanje interakcije među djecom, reformu nastavnih planova i programa, provedbu odluka suda i odgovornost donatora.
Krstović kaže da nerješavanje problema “dvije škole pod istim krovom” postaje način života i stvara dugotrajan problem.
“Zato što šalje vrlo pogrešnu poruku, ne samo djeci koja pohađaju te škole, nego i lokalnoj zajednici, cijeloj BiH, zato što se djeca odvajaju po etničkom principu zato što pripadaju drugom narodu i da ne mogu svoje identitetske potrebe zadovoljiti pohađanjem škole zajedno. Što je pogrešna poruka koju ne bi trebalo da šalje obrazovanje koje je vrlo bitan sistem za svaku državu i društvo”, kaže Krstović.
