Godinu dana od objavljivanja zanimljive publikacije „Izvještaji finansijske revizije za koje su tužilaštva donijela odluke o neprovođenju istrage 2016–2022.“, koja je ukazala na činjenicu da partijski kontrolisano i za ozbiljan rad na zaštiti građana i javnog novca i uspostavi pravne države nezainteresovano pravosuđe, predstavlja prepreku (i) ostvarivanju projektovanih društvenih ciljeva revizije, Ured za reviziju institucija FBiH objavio je svojevrsni nastavak te publikacije, pod nazivom “Revizorski izvještaji za koje su tužilaštva donijela odluke o neprovođenju istrage – II dio”.
Podsjetimo, u izvještaju objavljenom u martu 2023., Ured za reviziju je naveo da je u periodu između 2016. i 2022. kantonalnim tužilaštvima dostavio 120 revizorskih izvještaja za institucije koje su za svoje finansijske izvještaje ili usklađenost sa zakonom ili obje ove komponente finansijske revizije, dobile negativno mišljenje.
Pritom, iz Ureda akcentiraju da revizorski izvještaji sadrže pouzdane informacije koje ukazuju na značajna kršenja zakona, neefikasno postupanje institucija javnog sektora i rasipanje javnih resursa i izražavaju stav da su oni potencijalni alat u borbi protiv korupcije, prevara i zloupotrebe položaja. I da je stoga važno da nadležna tužilaštva na njih adekvatno reaguju i da ih iskoriste, kako bi u skladu sa zakonskim dužnostima istražila slučajeve koji uključuju krivično gonjenje.
No, rezultat je porazan. I oslikava razloge višegodišnje frustracije revizora, odnosom tužilaštava, koja je na kraju i dovela do objelodanjivanja ovih podataka, jer, naprosto, revizori više nisu željeli trpjeti javne kritike zbog nerada drugih.
U odgovorima tužilaštava, na dostavljene im izvještaje sa negativnim revizorskim mišljenjem, preovladavaju obavještenja da se „istraga neće provoditi“ ili da je obustavljena, ili da su utvrđene nepravilnosti, poput kršenja zakona, samo prekršaji, navodeno je svojevremeno iz Ureda reviziju.
Pokretanje tužbi i sudske presude u vezi sa dostavljenim izvještajima su u nivou statističke greške – ispod 1%. Od 120 tužilaštvima poslatih izvještaja, samo je 1, u ZDK, rezultirao pravosnažnom presudom, ali i on tek novčanom kaznom, uz uslovnu osudu za počinjeno krivično djelo.
Ured za reviziju je, nakon godina ćutanja o ovakvoj praksi, i pokušavanja rješavanja problema stimulisanjem saradnje institucija i razjašnjavanja navodnih nejasnoća, odlučio da prestane trpjeti i objavio podatke o (ne)reagovanju tužilaštava na revizorske izvještaje.
I, citirajući Transparency Intrenational, upozorio:
“Korupcija podstiče nekažnjivost i podriva legitimitet države. Utičući na rad agencija za provođenje zakona, sudova i zatvorskog sistema, korupcija slabi vladavinu prava i osnovni princip jednakosti pred zakonom. Te tendencije su najbolje ilustrovane situacijom u Tužilaštvu BiH gdje postoje ozbiljne sumnje u vezi sa sposobnost ovog tijela da privede počinitelje korupcije pred lice pravde.”
Godinu dana kasnije, nažalost, stanje je gotovo identično.
U publikaciji objavljenoj 18.03.2024. Ured prezentira da je od 70 izvještaja finansijske revizije i 3 revizije učinka, čiju su sudbinu u kantonalnim tužilaštvima pratili, samo 1 završio podizanjem optužnice i njenim prosljeđivanjem sudu na potvrđivanje. 23 izvještaja su završili odlukama o neprovođenju ili obustavljanju istrage, “iako se radi o revizorskim izvještajima u kojima su jasno opisane nepravilnosti i indikatori korupcije”. 22 su u statusu “otvoren predmet”, “provjere u fazi prijave”, “u radu”, “prikupljanje dokaza”, “u fazi istrage” ili tome slično (s tendencijom da završe odlukom o obustavi istrage). A 27 su bez ikakvog odgovora tužilaštava na zahtjeve revizora za informacijama o njihovom statusu. Uz kuriozitet da su bez odgovora, odnosno ikakve reakcije nadležnih, upiti o 21 izvještaju s negativnim ocjenama, upućenim Tužilaštvu HNK.
“Podaci prezentovani u ovoj publikaciji pokazuju da nadležna kantonalna tužilaštva u prethodnom periodu nisu adekvatno iskoristila revizorske izvještaje kako bi identifikovala potencijalne slučajeve koruptivnih radnji i krivična djela.”, zaključili su iz Ureda za reviziju.
Ponovo su ukazali i na nevjerovatnu neefikasnost, nezainteresovanost i nerad tužilaštava, koja, na žalost, postaju konstanta, nevezano za revizorske izvještaje.
Iz Ureda, naime, ukazuju na činjenicu da su nekim tužilaštvima potrebne godine da Uredu dostave obavještenje o postupanju po određenim izvještajima. I da postoje izvještaji poslati čak 2016. godine, na koje nije odgovoreno.
Generalni stav tužilaštava, koji im već godinama služi kao izgovor za ignorisanje revizorskih nalaza, je da informacije koje su date u revizorskim izvještajima nisu dovoljne da se pokrenu krivične prijave. I to je tačno. Ali istovremeno besmisleno. Jer samo neko ko, zapravo, izbjegava da radi svoj posao, može drugome praviti primjedbu što on ne radi njegov. Jer nije posao revizora da tužilaštvu priprema optužnice. Oni samo radeći ono što im je po međunarodnim standardima i bh. zakonima obaveza „usput“ obavještavaju tužilaštva o uočenim kršenjima zakonima, koja bi ovima trebala poslužiti kao indicija za utvrđivanje krivične i druge odgovornosti, odnosno, osnov za pokretanje istraga i potencijalno podizanje optužnica. No,…
“Pasivnost institucija, posebno kada se radi o neprocesuiranju korupcije, umanjuje povjerenje građana u institucije vlasti i narušava vladavinu prava, a u konačnici rezultira slabljenjem demokratskih procesa i degradacijom moralnih vrijednosti društva. Kada ambijent u kojem se korupcija toleriše i prihvata postane dio svakodnevnog života, shvatimo da je erozija duboko zahvatila društvo.”, naglasio je u završnoj riječi objavljene publikacije generalni revizor Federacije BiH Dževad Nekić.
