Osnovni sud u Kaknju uručio je juče, 19.06.2024., Hajriji Čobo, braniteljici prava na životnu sredinu iz Kaknja i predstavnici neformalne grupe lokalnih aktivista „Park prirode Trstionica i Boriva“, presudu kojom se odbija tužbu rudarske kompanija Adriatic Metals BH d.o.o., koja u Varešu gazduje rudnikom „Rupice“, za naknadu štete radi klevete.
Tužilac je podneskom od 26.04.2024. godine povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, obavjest je upućena Čobo iz kakanjskog Osnovnog suda, sa pojašnjenjem da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ukoliko tužena na to pristane.
Čobo je 09.05.2024. godine dobila rok od osam dana da se o tome izjasni, sa poukom, ukoliko u datom roku izostane njeno izjašnjenje, da će se smatrati da je pristala na poništenje tužbe. Ali, tužena aktivistkinja nije pristala da na taj način se zavši ovaj slučaj, te je odmah, idući dan 10.05.2024. godine obavijestila Sud da ne pristaje na povlačenje tužbe. Pozvala se na činjenicu da je u januaru ove godine Parlamentarna skupština Vijeća Evrope usvojila Rezoluciju 2531 (2024) i Preporuku 2267 (2024) protiv SLAPP tužbi i citarala na što se one odnose. Njen zahtjev bio je da se shodno zakonskim propisima u ovakvim slučajevima tužitelj odrekne tužbenog zahtjeva i da ga Sud Presudom obaveže na plaćanje troškova postupka.
Inače, aktivistkinja iz Kaknja je na traženje Suda Odgovor na tužbu dostavila 11.01.2024. godine na, ni više ni manje nego na 473 strane, sa brojnim dokumentima, među kojima su i video dokazi. Sud u Kaknju je njeno izjašnjenje službeno zaprimio 16.05.2024. godine, a presudu na nove okolnosti u predmetu donio je 17.06.2024.
„Ovo je moja pobjeda, presuda je donesena na osnovu tužiteljevog odricanja od tužbenog zahtjeva. To znači da nisam klevetala Adriatic Metals, da nisam dužna se izvinjavati niti sam to mislila da trebam. Tužena sam za ništa, a zastupala sam samu sebe, bez advokata, bez savjetnika” – potvrdila je Čobo portalu Antikorupcija.info da joj je uručena presuda.
Ne bez zadovoljstva, ali i ogorčenja, zbog svega što je doživila zbog neosnovane tužbe da širi neistine i dezinformacije, nazivanja “poluaktivistkinjom”, kaže za sebe da se ne smatra “aktivistom”, već je smatrala da je – ugroženi građanin.
“Moja temeljna ljudska prava su ugrožena, pravo na vodu, pravo na zdravu životnu sredinu, pravo na slobodu mišljenja, govora i izražavanja. Prosvjetni radnik već 25 godina, profesor engleskog jezika i književnosti, diplomirani pravnik, uskoro i dvostruki magistar iz oblasti prava. Odgovor na tužbu sam lično sastavila, sastojao se od 473 stranice sa dva CD nosača dokaznog materijala. Nakon takvog odgovora kojeg su čitali 3 mjeseca, pokušali su povući tužbu. Odbila sam takav zahtjev, jer zakon propisuje da je za to potreban pristanak tužene strane. Nisam prstala na povlačenje tužbe, predložila sam neka se tužitelj odrekne tužbenog zahtjeva, a sud neka donese presudu na osnovu odricanja kako to propisuje Zakon o parničnom postupku. U protivnom, neka idemo u postupak. Sud mi je dostavio poziv na pripremno ročište koje je trebalo da se održi 25.6.2024. godine, radovala sam mu se i spremno čekala megdan, ali do njega ovom presudom nije došlo” – kaže Čobo.
Podsjećamo, kakanjska aktivistkinja se našla na meti koncesionara iz Vareša, koji su je 12. decembra 2023. godine Općinskom sudu u Kaknju tužili za klevetu, tražeći od tužene naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2000 KM sa pripadajućim kamatama. Kao prilog tužbi, navedeni su medijski nastupi aktivistice koja zagovara pravo na pitku vodu, pa i statusi drugih osoba na „Facebook“ stranici „Zaštitimo Mehorić“ gdje se već duže vrijeme upozorava na evidentno ugrožavanje vodosnabdijevanja 30.000 stanovnika općine Kakanj, uzrokovano pripremnim radovima za otvaranje rudnika i nezakonitim krčenjem šume između Vareša i Kaknja.
Za pokretanje tužbe protiv aktivistice nije joj pomoglo ni to što što su brojne dokumente koje su općinske vlasti Kaknja dostavile, ne samo Adriatic Metals-u, već i na druge adrese adrese nadležnih u Federaciji BiH, sa dokazima o ugroženosti kakanjskog vodovoda i bojazni građana za svoje zdravlje.
Posebno su zabrinjavala upozorenja Javnog poduzeća „Vodokom“ Kakanj da su pojedine analize vode pokazivale pojavu teškog, i prema međunarodnim agencijama, kancerogenog metala kadmijuma. Radilo se o značajnom povećanju u odnosu na ranije stanje, kada nije bilo radova u vodozaštitnim zonama, odnosno u koritu rijeke Bukovice koja napaja Kakanj pitkom vodom.
Od nastanka problema sa tužbom, Čobo je tvrdila da se radi o tužbi koju svugdje u svijetu koriste investitori da utišaju građane koji upozoravaju na opasnosti od određenih aktivnosti. Smatrala je da je to način zastrašivanja, ali da je ni to ne može zaplašiti. I nije. Hajrija Ćobo je pobijedila!
