Dvije godine i dva upravna spora nakon početka nelegalne realizacije projekta izgradnje malih hidroelektrana (dalje: MHE) na rijeci Bjelava kod Foče, postupajući sud je još jednom potvrdio da razlozi podnesenih tužbi mogu da budu i razlozi za raskid ugovora o koncesiji za izgradnju i korištenje MHE na rijeci Bjelava kod Foče, čiji je investitor “Srbinjeputevi” d.o.o. iz Foče.
Naime, iako je Okružni sud u Banja Luci dana 24.3.2022. godine odbio tužbu Centra za životnu sredinu, podnijetu prošle godine protiv Vlade Republike Srpske zbog davanja saglasnosti za potpisivanje Aneksa I ugovora o koncesiji, u svom obrazloženju sud je eksplicitno naveo da osnov za jednostrani raskid ugovora o koncesiji sa osuđenim koncesionarom postoji, te da je to prepušteno volji koncedenta, odnosno volji Vlade Republike Srpske.
U obrazloženju donesene presude, sud, nakon što je obrazložio da navodi tužbe nisu mogli uticati na drugačiju odluku, iznosi i pravno shvatanje u kojem navodi: “Što se tiče ostalih navoda tužbe koji se odnose na tvrdnje: da je koncesionar zadocnio sa ranijom obavezom, da koncesionar nije riješio imovinsko-pravne odnose u vezi sa izgradnjom MHE u slivu rijeke Bjelava i da su podnijete krivične prijave vezano za sporne imovinsko-pravne odnose, valja napomenuti da se radi o razlozima za raskid Ugovora o koncesiji, koje pravo pripada ugovaračima, shodno članu 26. Ugovora o koncesiji, ali nikako ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost saglasnosti tužene na aneksa I Ugovora o koncesiji, na čemu tužba istrajava.”
Pored toga sud u istoj presudi dodaje i to da: “Ni navodi tužbe o kršenju od strane koncesionara ostalih odredbi Ugovora o koncesiji, odredbi Zakona o zaštiti životne sredine, Zakona o šumama, Zakona o vodama i drugih zakona, zbog čega je više puta reagovala i inspekcijska kontrola i informacije inspektora dostavljane MUP-u RS, PU Foča, nisu od uticaja na drugačije odlučivanje iz razloga što je osporenim aktom data saglasnost na Aneks I već zaključenog Ugovora o koncesiji, koje pravo pripada ugovaračima (član 30. Ugovora), a ukoliko je došlo do neispunjavanja ugovorenih obaveza ili je eventualno pričinjena šteta, to može biti razlog za raskid Ugovora ili podnošenje tužbe za naknadu štete.”
Ovakvo pravno tumačenje je izneseno i u ranijoj odluci suda, a o čemu smo pisali u pogledu disproporcijalnog odnosa prava i obaveza Vlade Republike Srpske kod dodjele koncesija.
Podsjećamo da je nakon održavanja tematske sjednice Skupštine opštine Foča, održane u mjesecu maju 2021. godine, ova lokalna samouprava jasno uslovila daljnju podršku realizaciji ovog kontroverznog projekta. Odbornici skupštine su odlučili da eventualni nastavak realizacije ovog projekta ovisi od njegove adekvatne revizije od strane vlasti, shodno Deklaraciji o zaštiti rijeka u Republici Srpskoj, odnosno revizije dodjele i izmjene koncesije, te pravnih i stvarnih posljedica koje su nastale njenom štetnom realizacijom.
Napominjemo takođe da je, zbog navođenja notara na ovjeru neistinitog sadržaja, koje krivično djelo je počinjeno za potrebe dodjele ove koncesije, prouzrokovano uzurpiranje privatnog vlasništva fizičkih lica, zbog čega je odgovorno lice u kompaniji “Srbinjeputevi” d.o.o., na osnovu priznanja krivice, pravosnažno i osuđeno u krivičnom postupku.
U vezi s tim, ističemo sadržaj presude u kojem stoji sljedeće: “Ova notarska isprava, kako proizlazi iz opisa i načina izvršenja radnje u presudi Osnovnog suda u Foči je poslužila kao dokaz u postupku prije zaključenja Ugovora o koncesiji, pa eventualno može biti jedan od razloga za raskid Ugovora o koncesiji, koji ugovor je zaključen i egzistira”.
Međutim, nakon dvije godine pravne borbe, održanih protesta i konferencija, te konačno sastanka sa resornim ministrima gdje se ukazalo na evidentne kontroverze projekta, i dalje istrajava pitanje koju stranu će Vlada Republike Srpske naposljetku da zazume. Da li će da stane na stranu osuđenog koncesionara, koji još nije trpio skoro nikave posljedice, ili će da stane na stranu mještana Foče, građana Republike Srpske i šire bh. javnosti, koja je jednoglasno stala u odbranu životne sredine.
Iako je volja ugovornih strana zajamčena pravna tekovina, a koja postoji u konkretnom koncesiono-pravnom odnosu, jasno je da Vlada Republike Srpske ima veću odgovornost prema građanima i građankama, a koja se ogleda u osiguranju pravne sigurnosti i vladavine prava, nego što ima obavezu prema koncesionaru koji je već prouzrokovao dovoljno štete.
Ipak, ostaje pitanje da li će Vlada konačno da razmotri razloge i osnove za raskidanje ovog nesretnog ugovora o koncesiji, a koje očekivanje javnosti je legitimno i utemeljeno u Ustavu Republike Srpske koji garantuje pravo na zdravu životnu sredinu, koje pravo građana ta ista Vlada takođe mora da štiti i unapređuje.
Stoga, sadašnju vlast, ukoliko želi da razvoj privrede utemelji u ustavu i zakonu, odnosno pravnom i moralnom poretku, pozivamo da čim prije načini hrabre korake ka omogućavanju napretka koji će biti na dobrobiti svih građana i uz zaštitu životne sredine, te da sa tom premisom uskladi svoja poslovanja sa svim koncesionarima, a time rehabilitira i svoj imidž.
