Zbog tužbi belgijskog Green Investa, odnosno BUK d.o.o. Istočno Sarajevo protiv vas i Sare Tuševljak, aktivistice neformalne grupe građana STOP izgradnji MHE na Kasindolskoj rijeci, ukupno 140 organizacija i grupa iz BiH, regiona, Evrope i SAD-a poslalo je otvoreno pismo diplomatskim predstavnicima Belgije, šefu Delegacije EU-a u BiH i drugim relevantnim međunarodnim institucijama. Kompanija Green Invest/BUK d.o.o. je podnijela tužbe za klevetu (7.500 eura odštete plus sve sudske i advokatske troškove), koje ste okarakterisali kao klasične tkz. SLAPP tužbe (Strateške tužbe protiv učešća javnosti). Možete li prokomentarisati sva ova dešavanja i mjere koje ste poduzeli u vezi toga?
Tužbe protiv Sare i mene uslijedile su nakon što je Okružni sud u Banja Luci poništio ekološke dozvole za male hidroelektrane na Kasindolskoj rijeci i građevinsku dozvolu za drugu planiranu malu hidrocentralu. Investitor nas je tužio zbog navodne klevete i od nas traži naknadu nematerijalne štete, a nakon organizovanja izložbe fotografija Kasindolske rijeke, obje smo primile nove opomene pred tužbu, u kojim nas pozivaju da se uzdržimo od daljih aktivnosti, te da tu opomenu ”shvatimo krajnje ozbiljno, u suprotnom, ako ne postupimo po istoj, da će biti prinuđeni da se koriste svim raspoloživim pravnim sredstvima za zaštitu povrijeđenih prava i interesa”. Cilj naše borbe oduvijek je bio da spriječimo posljedice djelovanja po naše društvo,zajednicu i prirodu koje smatramo destruktivnim i upravo smo iz tog razloga krenuli u borbu za zaštitu rijeku na kojoj smo odrasle. Tokom ove borbe bile smo najglasnije kritičarke rada institucija i investitora zbog čega mislimo da smo targetirane pomenutim tužbama. S obzirom da javnost ne sazna za većinu SLAPP slučajeva koji se dese, izlazak u javnost vidimo kao način da podignemo svijest o ovim vrstama tužbi, dok slanjem pisma EU delgaciji i diplomatskom predstavništvu Belgije nastojimo skrenuti pažnju na koncept odgovornosti države za radnje koje njihova pravna lica preduzimaju u drugim zemljama.
Vjerujem da je javno govorenje o pritiscima jedan od načina na koje se možemo boriti protiv njih.
Dobili ste i prijetnje sa još dvije tužbe zbog izjava u medijima pri organizovanju izložbe fotografija povodom obilježavanja dvije godine borbe za Kasindolsku rijeku. Svjedoci smo mnogih pritisaka na ekološke aktiviste/kinje, od prijetnji, tužbi, verbalnih i fizičkih napada, etiketiranja i sl. Kako komentarišete pritiske na aktiviste?
Pritiske vidim kao način na koji nas pokušavaju utišati i zastrašiti, ali na svu sreću najčešće to ne uspijevaju učiniti. S druge strane, ovi pritisci u velikoj mjeri mogu zastrašiti građane koji bi potencijalno željeli govoriti o pitanjima od javnog interes, ali odustaju, upravo jer vide sa kakvim vrstama napada se sve više suočavaju aktivisti i novinari. Nažalost, naše zakonodavstvo ne sadrži mehanizme koji bi nas na adekvatan način mogli zaštiti od ovakih napada, dok oni mehanizmi koji postoje mnogim aktivistima nisu poznati, a i kada se koriste često ne ostvare svoju svrhu zbog načina rada naših institucija. Vjerujem da je javno govorenje o pritiscima jedan od načina na koje se možemo boriti protiv njih.
Na nedavno održanom Rivers Summitu koji se održao u Briselu, zajedno sa aktivistkinjom Sarom Tuševljak, u dijelu programa nazvanog “Slavimo naše uspjehe”, predstavile ste posljednje velike uspjehe u borbama za spas bosanskohercegovačkih rijeka. Možete li prenijeti utiske iz Brisela?
Iz Brisela nosimo neke od najljepših uspomena jer smo mogli osjetiti snagu zajedništva, solidarnosti i empatije. Dva dana razgovora o zaštiti rijeka sa ljudima sa kojima dijelimo istu borbu i iste vrijednosti bila je sjajna prilika za učenje o onome što je urađeno i što se planira raditi u pogledu zaštite i obnove evropskih rijeka. Tokom prvog dana Samita imali smo priliku posjetili Evropski parlament, gdje smo prisustvovali panel diskusiji o Zakonu EU o obnovi prirode i potrebi kreiranja ambicioznog okvira za obnovu slobodno tekućih rijeka, tokom koga je naročito bilo korisno čuti pravce razmišljanja članova Evropskog parlamenta i država članica u kontekstu zaštite životne sredine i dostizanja ciljeva koje je pred sebe postavila EU.
“Frustrirajuće je što imamo utisak da na rijeku, uz koju mi živimo i na kojoj smo se rodili, više prava polaže strani investitor nego mi obični ljudi“
Od početka izgradnje malih hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci, 2017. godine, lokalni aktivisti/kinje izražavaju zabrinutost zbog njihovog potencijalno negativnog uticaja na rijeku i okolinu te kršenja postojećih dozvola, uključujući nekontrolisanu sječu šume visoke zaštitne vrijednosti i eroziju tla izazvanu izgradnjom pristupnih puteva.Tri mHE, mHE Podivič, mHE Samar i mHE Slapi, uopšte nisu predviđene Prostornim planom grada Istočno Sarajevo, odnosno one su u Prostornom planu Republike Srpske predviđene samo na teritoriji opštine Trnovo, ali ne i na teritoriji opština Istočna Ilidža i Istočno Novo Sarajevo, na kojima je takođe planirana njihova gradnja.”Frustrirajuće je što imamo utisak da na rijeku, uz koju mi živimo i na kojoj smo se rodili, više prava polaže strani investitor nego mi obični ljudi“, izjavili ste na zadnjoj press konferenciji. Kako iz vaše perspektive izgleda borba za Kasindolsku rijeku uz koju ste intimno jako vezani, jer ste odrastali na njoj?!
Kada nešto istinski volite onda ste za to spremni i da se borite koliko god to emotivno i fizički bilo zahtjevno. Neke institucije nam daju nadu da pravda ipak postoji, dok zbog nekih postavljamo pitanje da li ovdje pravna država postoji bar u tragovima. Ono što nas je najviše crpilo jeste utisak da je odgovornost institucija skoro nepostojeća, te da su interesi pojedinaca često ispred interesa zajednice. Međutim, koliko god borba bila zahtjevna, odustajanje nije opcija. Odrasle smo na ovoj rijeci, na njoj smo stvarale neke od najljepših uspomena iz djetinjstva i osjećamo obavezu da uradimo ono što je u našoj moći kako bi je zaštitili, ne samo za sebe, već za sve one koji još nisu rođeni, i koji tek trebaju da žive u ovoj državi.
Uprkos gubitku ekoloških dozvola, investitor je nastavio sa radom male hidroelektrane Podivič. Okolišnu dozvolu za Podivič ponovo je izdao Vrhovni sud Republike Srpske u junu 2022. godine, ali su se aktivisti na tu odluku žalili pred Ustavnim sudom BiH. Kada očekujete konačnu presudu?
Nismo sigurni kada možemo očekivati odluku Ustavnog suda.
U Republici Srpskoj usvojen je novi Zakon o obnovljivim izvorima energije kojim su podsticaji za hidroelektrane ograniče na postrojenja do 150 kW, odnosno postrojenja veća od 150 kW do 10 MW neće dobijati podsticaje, usvojen je i Zakon o dopunama Zakona o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine. Međutim, i pored zakona koji se donose i dalje se nelegalno na našim rijekama pravi nepopravljiva šteta. Bez okolinske dozvole započeta je izgradnja mHE u kanjonu rijeke Bistrice. Aarhus centri u BiH i Centar za životnu sredinu podnijeli su tužbu protiv Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a, u odnosu na izdata rješenja a kojima se odobravaju Studije uticaja na životnu sredinu za izgradnju hidroelektrana “B-2-a”, “Bistrica B-1”i “Bistrica B-3” na rijeci Bistrici. Kakvo je vaše viđenje ovog slučaja?
Kao neko ko je učestvovao u javnoj raspravi za Studije uticaja na životnu sredinu za ovaj projekat najviše sam razočarana zastarjelošću i nepotpunošću informacija koje su korištene tokom izrade studije. Imam utisak da se neke od studija rade pro forme, te da njihov sadržaj, kakav god bio, ne može promijeniti planove investitora.
Da li se slažete da je povezivanje i međusobna podrška ekoloških organizacija uvelike doprinijela u očuvanju bh. rijeka, jer pod pritiskom aktivista i pravnih stručnjaka konačno se donose zakoni koji štite vodene resurse?!
Zajedničko i solidarno djelovanje u borbi za opšta dobra uvijek je davalo pozitivne rezultate i mislim da je to način na koji trebamo nastaviti djelovati u budućnosti. Takav način djelovanja nije rezervisan samo za ekološke organizacije, već i za sve druge građane koji žele napraviti pozitivne promjene u našem društvu.
Možete li poslati neku poruku za kraj?!
U moru loših stvari u ovoj državi, svaki centimetar naših rijeka, planina, jezera i šuma je nešto za šta se istinski vrijedi boriti. Naša država je zapušteni vrt, ali taj vrt ima veliki potencijal koji jedino može biti iskorišten ukoliko se zajednički budemo borili da ga sačuvamo. U toj borbi svako ima svoju ulogu: institucije, građani, udruženja i mediji, i ukoliko svi sebi u mandat stavimo da uradimo ono što je u našoj moći, sigurna sam da ćemo mnogo toga postići.
