O tome kako izgleda većina poroda u našoj zemlji imali smo priliku slušati kroz sva svjedočanstva koje su hrabre majke iz cijele Bosne i Hercegovine podijelile sa nama, ovo je priča koja je morala biti ispričana, ovo je priča koja je morala biti podijeljena kako se više nikome, nikada ne bi ponovila.
„Nakon godina borbe sa sterilitetom konacno smo upjeli u nasoj namjeri da postanemo roditelji. Trudnoća je prošla super i jedva smo čekali da porođaj krene. Odlučili smo da suprug bude sa mnom na porodu i činilo se da će sve biti savršeno. Nakon prijema i početka kontrakcija ja sam se počela otvarati ali porođaj nije tekao u očekivanom pravcu“ ovako, svoje iskustvo započinje majka koja je rađala u jednom od najvećih porodilišta u našoj zemlji.
„Dalje su prolazili sati i sati meni i suprugu se niko nije obraćao a nakon više ni sami ne znamo koliko vremena došla je doktorica i rekla da će porod ipak biti na carski rez. Ja sam bila priključena na drip, konstantno sam imala kontrakcije ali se ništa nije dešavalo, čekali smo ni sami nismo znali šta jer se nama ni meni ni suprugu niko nije obraćao. Nakon ponovo nekoliko sati došla je doktorica i rekla da ja moram na carski ali da šef smjene, starija doktorica se pita sve i da ona neće da me odvede na carski dok joj se ne plati 500 maraka“
Ono što se dalje događalo je trenutak u kojem suprug umjesto koverte doktoricu koja je odbijala da uradi carski rez iako je kasnije će se ispostaviti bio ugrožen život i majke i djeteta, tu istu doktoricu sa mantilom i doslovno „kača“ na čiviluk je trenutak koji pamti cijelo porodilište koje je bilo u smjeni tog dana.
Tim činom se zaboravilo na koverete i krenulo je spašavanje majke i bebe, do danas su to traume i slučaj koji nije zaboravila nijedna strana. Možemo li zamisliti šta bi se dogodilo da muž nije došao na porođaj?
