Žao mi je što se ponovo vraćamo na ovaj zakon i žao mi je što sve one primjedbe i ono što je nekako bilo najglasnije od strane građana i nevladinih organizacija kao i opozicije nije uvršteno u ovaj prijedlog u odnosu na nacrt. Žao mi je i što nema gospodina Petra Đokića. Po ko zna koji put razgovaramo o temi koja se tiče njegovog resora i on nije tu. Vjerujem da će gospodin koji je tu dati odgovore na pitanja, ali ipak ovako važne teme i ovakvi zakoni konstantno bez prisustva ministra je jako neozbiljno s obzirom da ovdje imamo ministre koji su redovni i koji, kad su njihove tačke u pitanju, sjede tu, i ne znam zašto bi neko bio povlašten i svaki put kad je u pitanju njegov resor bio van ove sale.
Što se tiče ovih zakona, mene interesuje da li ćemo mi ikada, u ovoj sali, donositi neke zakone i mijenjati ih u korist građana ili ćemo kontantno donositi zakone, izmjene i mijenjati procedure da štitimo ili funkcionere ili njihove firme ili investitore ili da čisto stalno pogodujemo nekome a nikako da pogodujemo građanima ove zemlje.
Kada su u pitanju geološka istraživanja, znam da će me ispraviti kolege iz vlasti, da ovdje neće biti iskopavanja, da neće biti uništavanja, da su ovo čisto istaživanja. Ipak, moram reći da je tokom istraživanja kod nas u Republici Srpskoj bilo mnogo nepravilnosti. Evo, najnoviji primjer su Lopare i ispitivanje kada je u pitnju litijum, gdje su tokom istraživanja tri bunara već presušila, odnosno pronađena je neka otrovna supstanca i ako se ti bunari nekada napune voda najvjerovatnije neće biti za piće.
Tako da se prilikom istraživanja mogu desiti ozbilje posljedice po prirodu, a umjesto da mi ovdje u ovom Zakonu idemo u pravcu da zaštitimo našu prirodu, da ga nadograđujemo, tako da ne može bilo ko da dođe na bilo čiju i bilo koju teritoriju i da ispituje, mi ovdje idemo u korist tih ljudi koji će ispitivati i odobravamo im bez nekih, da kažem, prepreka koje su imali u postojećem Zakonu, da bez tih prepreka sada vrše istraživanja.
Mi smo diskutovali svi ovdje na tu temu, bile su javne rasprave. Kolege iz nevladinih organizacija su priložili mnoge primjedbe koje, nažalost, nisu uvažene. Čitala sam ovdje, uvažene su uglavnom primjedbe raznih vladinih organizacija, odjeljaka, ministarstava i slično. Nisu apsolutno uvažene primjedbe građana i ono što je najvažnije, opet se ne poštuju riječi ljudi koji žive na teritorijima gdje se može vršiti istraživanje.
Mi ćemo ovdje, Klub poslanika PDP-a će uvrstiti nekoliko amandmana, tačnije predložiti pet. Amandmane koje su pripremile kolege iz Centra za životnu sredinu, to su ljudi koji su čitav svoj životni vijek posvetili zaštiti prirode, rijeka, planina, prirodnih bogatstava i oni su ovdje, bez obzira što ste vi već nekoliko njih odbili u samoj raspravi, ne smijemo odustati i mi ćemo danas, pošto njima nije bilo moguće da ulože amandmane, u njihovo ime predložiti. Nadam se da će sve kolege dobiti amandmane i da će imati priliku da ih pročitaju. Apsolutno nema u njima ništa sporno niti ništa što bi moglo da našteti bilo kome. Ovdje, ovim amandmanima čisto želimo da skrenemo pažnju na neke stvari koje će stvarno biti pogubne po stanovništvo ove zemlje. Na kraju krajeva, svi mi živimo u Republici Srpskoj i problemi koji mogu nastati prilikom istraživanja, iskopavanja mogu doći i do svih nas.
Prvo, sporan je najviše ovaj Član 33 u kojem se ukinula riječ da je potrebna saglasnost lokalnih zajednica i on je sad izmijenjen, da glasi tako da lokalne zajednice imaju sedam dana da dostave – mišljenje Ministarstvu o predloženim aktivnostima koje se tamo istažuju. Rekli ste da se ukida potrebna saglasnost lokalne zajednice zato što nema dovoljno stručnih ljudi u lokalnim zajednicama, to je bilo jedno od obrazloženja, koji ne mogu da se posvete ovom pitanju. I kako onda mislite, ako nema stručnih ljudi, da se za sedam dana pribavi mišljenje… Sedam dana je smiješan rok u kojem vjerovatno ne može da se uradi ništa. A s druge strane, riječ ‘saglasnost’ zamijenili ste za riječ ‘mišljenje’ jer znate i sami kakvu težinu ima saglasnost a kakvu mišljenje.
Dakle, ovo je potpuno razvlašćivanje lokalnih zajednica i jedan veliki apsurd da ljudi koji su demokratskim putem izabrani da vode jednu lokalnu zajednicu, da upravljaju i stanovnštvom i imovinom i resursima, nemaju pravo da daju svoje mišljenje o tome šta će se raditi na njihovoj zemlji. Potpuna decentralizacija jednog velikog resora i oblasti da apsolutno ministarstvo odnosno ljudi koji sjede u ministarstvu mogu da odluče bez građana i bez lokalnih vlasti šta će se iskopavati u njihovoj zemlji.
Imamo mnogo primjera gdje je rudarenje apsolutno uništilo sva prirodna bogatstva, tako da opreza nikad dosta i mislim da je u ovom Zakonu važna svaka rijel koja se može pogrešno protumačiti.
Takođe, uložili smo i amandman koji se odnosi i na čl. 34. gdje se umjesto regulisanih imovinsko-pravnih odnosa traži pismena saglasnost vlasnika parcele. Tu može doći, čula sam vaša obrazloženja, ali ovdje se radi o privatnim parcelama. Kao što sam rekla, postoji šteta koja je nastala tokom istraživanja i vjerujem da se ovdje može manipulisati davanjima saglasnosti vlasnika i ako nije riješen imovinsko-pravni odnos što je osnov da se bilo šta radi na nekoj zemlji.
Takođe, do zloupotrebe može doći kada se traži da se produži vrijeme istraživanja, vi ste tu stavili da se vrijeme može produžiti na osnovu nekih elementarnih nepogoda, potresa, poplava i sl., i protesta. Smatram da se riječ protest, to je navedeno u amandmanima, treba izbaciti s obzirom da ne možemo izražavanje volje građana da svrstavamo u isti rang kao što su poplave i katastrofe. A takođe može doći i do zloupotrebe, jer ako nekom treba više vremena, on može da nađe nekoliko ljudi koji koji će tamo da stoje, navodno protestvuju i da on to stavi kao izgovor, čisto da sebi još malo vremena da za istraživanje.
To su neke od primjedbi koje imam i koji su napisani u amandmanima, da sad ne oduzimam puno vremena, svi ćete ih dobiti i moći ćete ih pročitati. Voljela bih da čujem mišljenje gospodina iz ministarstva.
I žao mi je što se opet, imam utisak svakim zakonom, svakom izmjenom dolazi do toga da štetu najviše trpi i ova zemlja i njeni građani. Ovdje treba da raspravljamo o najboljem mogućem korištenju resursa Republike Srpske, a mi ovdje sve više govorimo o iskorištavanju resursa Republike Srpske i smatram da prvo treba da krenemo od toga da čuvamo prirodu, a da onda se bavimo svim drugim i da svaki zakon treba da bude što više na strani građana i prirode.
Imamo primjer, mnogih ruda ima i u drugim zemljama, ali nekako kod nas, da li je se „namirisalo“ da ih ima puno pa sad će se dozvoliti istraživanja sve i svagdje i da se što više olakša. Nadam se da se neće baš tako lako dozvoliti da se kopa i bilo gdje istražuje pogotovo zato što, ne izmišljam, postoje primjeri kao ovaj iz Lopara gdje su se uništila prirodna bogatstva prilikom istraživanja i nadam se, molim sve ovdje, radi se o zemlji u kojoj svi živimo.
Prirodna bogatstva su nam jedna od najvažnijih što imamo u ovoj zemlji. Mnoge zemlje štite svoje rijeke, planine mnogo bolje nego što mi to ovdje radimo. A ovaj zakon, nažalost, je još jedan zakon koji će dopustiti da se iskorištavaju prirodna bogatstva a nikako da se štite. I pogotovo ovo za lokalnu zajednicu, što stvarno ja mislim da smo jedinstven primjer u svijetu da neko ko je izabran u svom mjestu da vodi grad ili opštinu, ne može da odluči šta će u toj opštini da se radi.
