„U slučaju da dođe do štrajka isporuka toplotne energije će biti prekinuta, a projekat Toplana Zenica obustavljen“.
Tako glasi poruka sa sastanka kojeg su u srijedu održali gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović i generalni direktor kompanije “ArcelorMittal” Zenica Nikhil Mehta.
Posredno su time ucijenjeni građani Zenice te direktno radnici ArcelorrMittala koji su najavili štrajk za 15. novembar. Osnovni zahtjevi Sindikata ove kompanije jesu povećanje najniže neto satnice za 20 posto, sa 3,24 KM na 3,89 KM, povećanje koeficijenata složenost poslova te dodataka za otežane i teške uslove rada.
“Idite u Njemačku”, poručio je nedavno direktor Nikhil Mehta nakon zapažanja radnika da su plaće radnika ove kompanije u Njemačkoj deset puta veće.
“Kompanija je samo u martu ostvarila prihod 160 do 180 miliona maraka, a godišnja bruto plata radnika AMZ je 48 miliona KM. Znači prihod za jedan mjesec je bio dovoljan za isplatu plata za četiri godine. Ovo što Sindikat traži bi ukupne troškove poslovanja kompanije uvećalo možda za jedan posto. To je nekih osam do devet miliona KM”, izjavio je za Oslobođenje Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona.
Dobit kolika god ona bila svih prethodnih godina vlasnicima kompanije nije mjerilo za udovoljenje zahtjevima radnika za povećanje plate, koja u ArcelorMittalu prosječno iznosi oko 750 maraka.
Vlasnici globalne kompanije „ArcelorMittal“ svako malo pokazuju zašto su postali jedni od najbogatijih ljudi svijeta. Neće dati devet miliona za veće plate u Zenici, iako je podsjetimo u vrijeme kada su preuzeli ovdašnje pogone jedan od vlasnika ArcelorMittala, Indijac Lakshmi Mittal potrošio nekoliko stotina miliona maraka za kupovinu kuća u Londonu i kćerkinu svadbu u Parizu. Samo su naivni mogli pomisliti da će za razliku od njihove rigidne kapitalističke eksploatacije diljem planete, poslovanje u Bosni i Hercegovini biti puno „merhametluka“.
Od preuzimanja bivše Željezare Zenica odnosno „BH Steel-a“ naučeni su da im federalne vlasti daju svakojake ustupke, od povlaštenih cijena do zanemarivanja obaveza iz kupoprodajnog ugovora, prije svega dijelova koji se odnose na ekološke parametre. Pojam „kuporodajni“ je istina relativan, prije bi se moglo da je riječ o poklonu tadašnje federalne vlade koja je ustupila 51% udjela najvažnijih proizvodnih pogona dotadašnje Željezara Zenica, sa sve 25 miliona maraka koliko je bilo na računu kompanije!?
SDA vlast se tako “riješila problema” od nekoliko hiljada radnika, prepustivši ih novom vlasniku, kojem su zauzvrat obećali brojne beneficije, a minimalne obaveze.
“ U periodu od najmanje deset godina od dana zaključenja, Vlada FBiH će osigurati Društvu tretman najpovlaštenijeg kupca za sve nabavke električne energije, zemnog plina, sirove nafte i usluge željezničkog transporta koliko to zakon bude dozvoljavao… Vlada FBiH će društvu osigurati nabolji mogući poreski tretman uključujući oslobađanje od plaćanja poreza na dobit preduzeća i poreza po odbitku”, piše u ugovoru.
Zauzvrat ArcelorMittal umjesto obećanih 4500 radnika zapošljava oko 2300, a ulaganja u zaštitu okoline su često bila samo deklarativna ili polovična, o čemu je Žurnal pisao.
Nakon što je nedavno iz Elektroprivrede BiH najavljeno da će morati povećati cijenu električne energije, iz ArcelorMittala su odmah zaprijetili zatvaranjem fabrike argumentirajući kako je sve u svijetu poskupjelo samo je cijena čelika snižena!?
No prema berzanskim podacima cijene čelika, primjera radi u SAD-u, se od septembra 2020 do septembra ove godine povećavala sa 560 i na priblžno dvije hiljada maraka po toni!
Nakon svega, jasno je da je prijetnja uskraćivanjem toplane za grijanje Zenice u slučaju štrajka radnika još jedan iskaz manira poslovanja ArcelorMittala u Bosni i Hercegovini. Istina, nije nemoguće da je ucjena izrečena kako bi u slučaju otkazivanja štrajka bila dobar izgovor Sindikatu ArcelorMittala, koji godinama slovi kao produžena ruka uprave u zaustavljanju radničkog nezovoljstva.
Podsjetimo, prije dvije godine ovaj je sindikat hvaleći rad uprave organizovao skup podrške za generalnog direktora Biju Naira, protiv kojeg je tada otvorena istraga po krivičnoj prijavi zbog nepoštivanja ekoloških standarda. Biju Nair je ubrzo potom “strateški izmješten” na poslove izvan Bosne i Hercegovine.
