Blizu 90 posto ispitanih u istraživanju Inicijative Građanke za ustavne promjene smatra da Ustav Bosne i Hercegovine (BiH) nije dobar – oko 57 posto da ga treba mijenjati, a blizu 31 posto da treba pisati novi.
Najveći procenat ispitanika/ca (71,4 posto) smatra da Ustav BiH treba da sadrži afirmativne mjere kojima bi se otklonila neravnopravnost muškaraca i žena. Tako misli 75,4 posto ispitanih koji su se izjasnili kao Bosanci/ke i Hercegovci/ke, 71,4 posto onih koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci/kinje, 65,9 posto Hrvata/ica i 58,0 posto Srba/kinja. Podaci iz istraživanja kažu da 38 posto Bosanaca/ki i Hercegovaca/ki smatra da promjena Ustava BiH treba da se desi kako bi se precizno definisala ravnopravnost muškaraca i žena. Tako misli i 38,6 posto Hrvata/ica, 29 posto Bošnjaka/inja, te 22,9 posto Srba/kinja.
Prioritetne promjene Ustava BiH koje od 2013. godine zagovara Inicijativa Građanske za ustavne promjene koja okuplja 36 nevladinih organizacija iz cijele BiH su: upotreba rodno-odgovornog jezika u Ustavu BiH; uvođenje afirmativnih mjera u Ustav BiH radi postizanja pune rodne i polne ravnopravnosti; proširenje postojećeg Kataloga prava odredbama vezanim za jedinstvenu zdravstvenu, socijalnu i porodičnu zaštitu; veća sudska i pravna zaštita ljudskih prava i sloboda i princip direktne demokratije primijenjen na proces ustavne reforme, odnosno pravo građana da podnose inicijative za izmjene Ustava BiH.
Njihovi zahtjevi imaju uporište u preporukama UN-ovog Komiteta za eliminaciju diskriminacije prema ženama (CEDAW Komitet) prema kojima je potrebno da „države članice, među kojima je i BiH, omoguće eksplicitnu ustavnu zaštitu formalne i sadržajne jednakosti i odsustvo diskriminacije u javnim i privatnim sferama života, uključujući sva pitanja ličnog statusa, porodičnog i zakona o braku i nasljeđivanju, kroz sve pravne oblasti“. CEDAW Komitet je od 2013. godine nekoliko puta pozivao državu BiH da razmatra ovo pitanje.
Evaluacija rada Inicijative iz 2020. godine pokazala je da su zahtjevi, a posebno prva tri prioriteta, prihvatljivi većini političkih partija, međutim – trenutno ne postoji politička spremnost da se pitanje ustavnih promjena otvara po bilo kojem osnovu iako 38,1 posto ispitanika/ca iz istraživanja IGZUS zna da Ustav BiH ne sadrži odredbe koje precizno definišu ravnopravnost žena i muškaraca, a 77,7 posto ispitanih žena i 67,9 posto ispitanih muškaraca smatra da Ustav BiH treba da sadrži afirmativne mjere kojima bi se otklonila neravnopravnost muškaraca i žena.
„Preporuka CEDAW izvještaja za Bosnu i Hercegovinu glasi: U svijetlu procesa ustavnih promjena, Komitet preporučuje da Zemlјa članica posebno ugradi u novi Ustav definiciju ravnopravnosti između žena i muškaraca i zabranu direktne i indirektne diskriminacije žena u javnoj i privatnoj sferi, u skladu s članovima 1. i 2. Konvencije“, pojašnjava Ana Vuković iz Gender centra Federacije BiH koji je ranije kreirao više od 30 amandmana na Ustav Federacije BiH koji bi zadovoljili ovu preporuku i prpiremio seminar za parlamentarce za mart 2023. godine.
Agencija za ravnopravnost polova BiH kreirala je amandamane na Ustav BiH koji, između ostalog, obuhvataju i uvođenje rodne ravnopravnosti kao ustavne kategoriji i princip jednakih mogućnosti.
Predsjednik Ustavnopravne komisije Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Albin Muslić smatra da je promjene Ustava BiH u kontekstu ravnopravnosti polova nužno usvojiti što prije.
„Mi to jednostavno moramo uraditi što prije jer već usvajamo zakone koji definišu ili sadrže elemente rodne ravnopravnosti. Do tada možda možemo napraviti neku upućujuću normu koja kaže da se u svim aktima mora koristiti rodno osjetljiv jezik, a kada dođemo do izmjena Ustava – uvrstiti i to. U normalnim državama i društvima se vodi računa o tome i to bi trebalo da bude dio redovnih aktivnosti, ali u BiH je sve nekako složeno“, pojašnjava Muslić i napominje da za izmjene Ustava BiH trebaju dvije trećine glasova zastupnika. Za stavljanje određene teme na dnevni red potrebna je inicijativa poslaničke grupe ili Vijeća ministara BiH.
Naglašava da pred Ustavnopravnom komisijom Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH u vrijeme nastanka ovog teksta nije bilo nikakvih zahtjeva ili inicijativa za izmjene Ustava BiH. Članovi ove Komisije, uz Muslića su Milan Petković, Marinko Čavara, Darijana Filipović, Predrag Kojović, Amor Mašović, Obren Petrović, Nebojša Radmanović i Šerif Špago.
Dugogodišnji zastupnik Saša Magazinović kaže da postoje stotine inicijativa za izmjene Ustava BiH koje dolaze od građana i nevladinih organizacija, ali da je procedura takva da ti zahtjevi ne mogu ići pred Parlament. Smatra da je, bez obzira na inicijative, nemoguće promijeniti Ustav BiH u bilo kom segmentu, pa tako i u taj akt uvesti rodno osjetljiv jezik ili polnu i rodnu ravnopravnost.
„Ako nije moguće izmijeniti član Ustava BiH koji ne dozvoljava smanjenje plata zastupnicima – kako ćemo usvojiti bilo šta drugo? Ovo nema veze s temom, nego s opštom slikom i odnosom prema Ustavu. Trenutno nema ni jedno pitanje oko kog se može okupiti dvije trećine zastupnika u oba Doma“, kaže Magazinović.
I zastupnik Zlatko Miletić je pesimista, sumnja da je moguće okupiti dvije trećine zastupnika oko bilo kog pitanja, pa tako i oko izmjena Ustava BiH u tom pravcu.
„Sada su svi fokusirani na Izborni zakon, legitimnom predstavljanju, druga grupacija će, kada se ta tema otvori, tražiti prava ostalih, izbor članova Predsjedništva BiH…. Ovo govorim na osnovu dosadašnjeg iskustva. Možda bi se ti zahtjevi mogli provući zajedno sa svim drugim traženim izmjenama, u paketu, ali čisto sumnjam. Osim toga čisto sumnjam da ćemo u ovom sazivu uopće uspjeti promijeniti Ustav BiH u bilo kom elementu”, kaže Miletić i naglašava da bi najbolje bilo da, kada krene debata o izmjenama Ustava BiH, objediniti sve presude iz Strazbura, presude domaćih sudova i građanske inicijative i usvajati sve zajedno.
Predsjedavajući Komisije za ostvarivanje jednakopravnost polova Zastupničkog doma državnog parlamenta Miroslav Vujičić ne vjeruje da je moguće u Ustav BiH ugraditi rodno osjetljiv jezik.
„Ne znam o tim inicijativama ništa, nisam ih vidio. Lično ne vjerujem da je to moguće ugraditi u Ustav jer u BiH čim dođemo do priče o Ustavu – dođemo do teških političkih pitanja i komplikovanih tema. Osim toga, mislim da je pozicija žena u BiH bolja nego u nekim evropskim zemljama, možda čak i nekim skandinavskim, i da nisu diskriminisane ni po kom osnovu, a ta jezička ravnopravnost ne znam zašto je toliko bitna“, kaže Vujičić.
Članovi ove Komisije, uz Vujičića su Mia Karamehić-Abazović, Rejhana Dervišević, Sabina Ćudić, Vlatko Glavaš, Amor Mašović, Ljubica Miljanović, Mira Pekić i Denijal Tulumović.
Da li zbog ovakvog odnosa zastupnika ili iz nekog drugog razloga, ali građani i građanke iz istraživanja Inicijative GZUP smatraju da u pisanju novog Ustava BiH treba da učestvuje stručna javnost (88,3 posto ispitanika/ca), potom Evropska unija (35,1 posto), NVO sektor (33,8 posto), entitetske vlasti (20 posto), privrednici/e (15,3 posto), OHR (13,6 posto), političke partije (13,5 posto) i vjerske ustanove (4,6 posto). Istovremeno, najveći broj ispitanih (72,2 posto) smatra da novi Ustav treba da ima precizno definisanu mogućnost da pojedinci/ke i grupe mogu da pokrenu inicijativu za izmjenu i dopunu Ustava.
Delila Hasanbegović Vukas iz Sarajevskog Otvorenog centra je 2022. godine, za potrebe projekta Digitalno zagovaranje Fondacije CURE uradila analizu opravdanosti zahtjeva Inicijative.
U analizi se navodi da jezik i gramatički oblici upotrijebljeni u Ustavu BiH ničim ne pokazuju postojanje ženskog roda u našem jeziku, odnosno njegovim normama u upotrebi (bosanska, hrvatska, srpska), te ne stvaraju sliku da su muškarci i žene u BiH ravnopravni u ostvarivanju svih prava i sloboda. Kako je jezik pitanje i odraz moći, svakako bi u izmjenama Ustava BiH bilo važno opredijeliti se ili za upotrebu oblika oba roda ili uvesti oblik zamjenice svi, svako ili imenica osobe, lica i slično, te time obezbijediti punu ravnopravnost u upotrebi oblika i muškog i ženskog roda što je u duhu naših maternjih jezika. Upotreba rodno odgovornog jezika u tekstu Ustava je jedan od načina za prevladavanje diskriminacije i nevidljivosti žena u društvu.
Vodeći se međunarodnim dokumentima, koje je država potpisala i ratificirala, te obvezom harmonizacije zakona i propisa s pravnim sistemom Evropske unije, BiH ima obvezu ispunjavanja standarda ljudskih prava iz oblasti sistema zdravstvene i socijalne zaštite, dodaje se u toj analizi. Postojeći katalog prava je potrebno proširiti i odredbama koje garantuju specifična prava žena u privatnom i javnom životu. Ta prava obuhvataju: zabranu nasilja na osnovu spola i roda, rodni identitet i seksualnu orijentaciju, ravnopravnost supružnika prilikom sklapanja braka, tokom njegovog trajanja i pri raskidu braka, sloboda odlučivanja o reproduktivnom zdravlju, posebnu zaštitu koju uživa majka i samohrani roditelj, kao i zaštitu radnog statusa žena prilikom prijema na rad i naročito zaštitu od otpuštanja s posla tokom trudnoće i porodiljskog odsustva. Takođe, pored toga što je Bosna i Hercegovina ustavom definisana kao demokratska država, potrebno je dodati i termin ,,socijalna” (Član 1, Stav 2) kako bismo imali povoljan ambijent i obezbijedili punu ravnopravnost spolova kao dio socijalne pravde i jednakosti koju garantuje socijalna država.
U cijelom tekstu Ustav BiH, navodi se u analizi, preferira kolektivna prava konstitutivnih naroda u odnosu na pojedinačna, građanska, a Opće pravo jednakosti se na karakterističan način navodi na prvom mjestu u katalogu osnovnih ljudskih prava. Time se u određenoj mjeri normativno kompenzira ono od čega politička tvorevina Bosna i Hercegovina najviše pati, a to je striktna diferencijacija između pripadnika tri konstitutivna naroda. Zato bi bilo značajno da promjene Ustava garantuju individualna prava u svim segmentima rada i djelovanja u BiH, uz poštivanje svih dostignutih međunarodnih standarda.
U Ustav BiH bi, kako piše u toj analizi, trebalo unijeti odredbe koje obezbjeđuju sudsku pravnu zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i eksplicitno navesti jednakost svih pred sudovima u državi BiH.
Ustav BiH, dodaje se, uopšte ne predviđa pristup građanima i građankama za pokretanje inicijativa za njegove izmjene i dopune čime su građani i građanke uskraćeni da utiču na ostvarenje svojih egzistencijalnih prava. Uz to, Ustav BiH nije izdvojio ni jedno pitanje o kojem bi građani i građanke mogli neposredno iskazati svoju političku volju, iako brojni međunarodni sporazumi koje je BiH ratifikovala daju osnova za neposredno učešće građana u odlučivanju.
I prema nalazima iz istraživanja Inicijative Građanske za ustavne promjene, najvažniji razlozi za mijenjanje ili pisanje novog Ustava BiH su potreba za preciznim definisanjem svih ljudskih prava koja se štite, jednaka zdravstvena i socijalna zaštita za sve stanovnike/ce BiH na cijeloj teritoriji BiH, eliminacija diskriminacije prilikom izbora članova/ca Predsjedništva BiH, veća ovlaštenja za državu BiH, eliminacija diskriminacije prilikom izbora u Dom naroda BiH, precizna definicija ravnopravnosti muškaraca i žena i ugradnja ili primjena rodno senzitivnog jezika.
Oko 75 posto ispitanika/ca u ovom istraživanju smatra da postojeći Ustav BiH potpuno ili donekle koči i usporava napredak BiH, a 91,2 posto od 2.000 ispitanih smatra da domaćim političarima/kama pregovori o promjeni Ustava BiH služe da bi održavali političku nestabilnost u državi.
Iako za sada udruženja građana ili građanske inicijative ne mogu podnijeti zahtjev za izmjene Ustava BiH, Inicijativa je svoje prioritete pretočila u 12 amandmana objavljenih u publikaciji „Platforma ženskih prioriteta za ustavne promjene s amandmanima na Ustav Bosne i Hercegovine iz rodne perspektive“.
A kada jednom i to dođe na red, važno je znati da prema aktuelnom Ustavu BiH (Član X Izmjene i dopune), taj akt može biti mijenjan i dopunjavan odlukom Parlamentarne skupštine koja uključuje dvotrećinsku većinu prisutnih i koji su glasali u Predstavničkom domu. Uz to će (članu 19) u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu Ustava BiH, entiteti će amandmanskim postupkom izmijeniti svoje ustave da bi se osigurala saglasnost s Ustavom BiH jer (član III, stav 3, tačka (b)) kaže da Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
Inicijativa Građanke za ustavne promjene (GzUP) je neformalna inicijativa 36 organizacija civilnog društva (OCD) i aktivistkinja koja se zalaže za reformu Ustava Bosne i Hercegovine (BiH) kako bi se osigurala veća zaštita ljudskih prava i sloboda, s posebnim fokusom na rodnu perspektivu. Inicijativa je pokrenuta 2013. godine, a koordinirajuća organizacija je Helsinški parlament građana Banja Luka.
