Neefikasnost ovdašnjeg pravosuđa je notorna činjenica. Prošle smo sedmice (21.12.) upozorili da je prošlo 10 mjeseci od kako je SIPA, pod nadzorom Tužilaštva BiH, u okviru akcije kodnog naziva “Klaster”, izvršila pretrese na više fakulteta i uhapsili 10 osoba – među kojima i pojedine profesore i visoke zvaničnike privatnih visokoškolskih ustanova u BiH – “s ciljem suzbijanja organizovanog kriminala i korupcije, a u vezi sa nezakonitim izdavanjem i nedozvoljenom trgovinom fakultetskih diploma na području BiH”, a da optužnice još nisu podignute, niti postoji naznaka da li će, kada i protiv koga biti.
Objasnili smo da se neefikasnost pravosuđa (koja se, između ostalog, ogleda u činjenici da tužilaštvima treba i po 5-6 godina da dignu optužnicu a sudovima isto toliko da donesu presudu, itsl.) pojavljuje kao ključna razorna sila u društvu (gora i od politike, pod čijom je kontrolom). Jer sav potencijalni pozitivni efekat procesuiranja kriminala (od hapšenja, preko dizanja optužnica i suđenja do izricanja presuda i zatvora) nestaje prije svega dužinom trajanja tih procesa a onda i neadekvatnošću izrečenih presuda. Umjesto katarze imamo kontraefekat – osjećaj beznađa i besmisla. Društvene poraženosti.
I umjesto da, u konkretnom primjeru, konačno dočekamo optužnice (ili njihov početni paket!), Tužilaštvo nas je počastilo još jednim javnim spektaklom – novom “akcijom” SIPA-e u Banjaluci, u nastavku 10 mjeseci ranije započete akcije “Klaster”.
“Po nalogu postupajućeg tužioca i uz naredbu Suda BiH, policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu-SIPA, na području Banja Luke, vrše izuzimanje studentskih dosijea, predmeta i dokazne građe. Iz Nezavisnog univerziteta Banja Luka izuzeta je obimna dokumentacija, koja između ostalog obuhvata i dosjee studenata za koje postoji sumnja da sadrže dokaze o nezakonitom postupanju navedene visokoškolske ustanove. Nakon izuzimanja, dokumentacija će u zakonskoj proceduri biti transportovana u Sud BiH i Tužiteljstvo BiH.”, navodi se u današnjem (27.12.2023.) saopštenju objavljenom na zvaničnoj web stranici Tužilaštva BiH.
I mediji i “pripadajuća” im javnost, sklona reality spektaklima, bi trebali da budu zadovoljni upriličenom policijskom akcijom (ma koliko smiješna bila). I da ne postavljaju “nepotrebna pitanja” i ne izvlače “negativne zaključke” o radu Tužilaštva. Jer, zaboga, “pa, vidite da se radi”.
A šta se radi? Izuzima se “obimna dokumentacija, koja između ostalog obuhvata i dosjee studenata”.
Ozbiljno?
10 mjeseci nakon što ste započeli akciju?
10 mjeseci za vrijeme kojih su uključeni u kriminalne radnje mogli sa tom dokumentacijom da rade šta hoće – da je uništavaju, prepravljaju, prilagođavaju,…
10 mjeseci istrage, nakon kojih niste obezbijedili potrebne dokaze i podigli optužnice, nego ste (nakon 10 mjeseci!) zaključili da vam treba dokumentacija sa jednog od “osumnjičenih” fakulteta (koju, iz nekog razloga, niste izuzeli prije 10 mjeseci). Pa ćete za 10 mjeseci izuzimat dokumentaciju s drugog, za sljedećih 10 sa trećeg, pa… za 10 godina snimke video nadzora sa benzinskih pumpi na kojim su diplome prodavane?
I šta sad?
Za pretpostaviti je da, kad reality efekat upriličene “akcije” (koja je više medijska manipulacija nego ozbiljna akcija) nestane i javnost se ponovo zainteresuje kad će optužnice i suđenje, iz Tužilaštva slijedi (nagradno?) pitanje: “Pa znatel’ vi kol’ko vremena treba da se ta dokumentacija iščita?”
Pretpostavljamo da tačan odgovor zavisi od toga na koji su način “čitači” došli do svojih(!) diploma i da li im je u tome ko pomogao, ali, recimo da je odgovor:
10 mjeseci! (?)
Do sljedećeg nastavka “sapunice”?
I tako do potpunog obesmišljavanja svega. I prelaska razočarenja u sistem, apatije i nepovjerenja prema institucijama u nešto još gore.
Političke siledžije, koje govorom mržnje i destabilizacijom društva prikrivaju vlastiti kriminal i koruptivnu mrežu koju su ispleli oko sebe i predstavljaju ozbiljnu prijetnju društvu i državi, postoje samo zahvaljujući nepostojanju pravne države. Odnosno, zahvaljujući tome što su tužilaštva i sudovi zarobljeni i ne rade svoj posao. Osim kad se radi o sirotinji, koja krade mrvice ispod stola za kojim nedodirivi dijele plijen (znamo tu priču da nam je pravosuđe vrlo efikasno u procesuiranju jadnika koji ukradu par metara drva da ugriju ili prehrane porodicu, dok se krađa stotina miliona ili milijardi KM vrijednog i šumskog blaga i druge javne imovine, odvija bez reakcije nadležnih institucija).
No, da se vratimo akciji “Klaster”. I ponovimo bojazan i upozorenje grupe banjalučkih univerzitetskih profesora:
“Najopasnije bi bilo da se, iz nekih razloga, ova ozbiljna afera zataška. I javnost i akademska zajednica ostali bi u uvjerenju da postojeće deformacije obesmišljavaju obrazovni sistem i da ne postoji volja da se one otklone, a već učinjena ogromna šteta povećala bi se do takvih razmjera da bi bila dovedena u pitanje samoopstojnost čitavog društva.”
________________________________________
