– Jako je bitno imati biometrijsku identifikaciju birača i skenere, jer će se spriječiti ono što se naročito dešavalo nakon završetka izbornog procesa, gdje su se poništavali važeći glasački listići, po nalogu političkih stranaka.
– Za sva kršenja izbornog zakona i provedbenih akata, krive su određene političke stranke. Jer one su i imenovale i predložile članove biračkih odbora. Niko od njih sigurno nije radio samoinicijativno nego je dobio uputstvo od nekog političkog nivoa organizovanja te političke stranke da mora uraditi to i to.
– Nove tehnologije pod hitno treba uvesti. Ja imam stav da možda ne treba ni izaći na sljedeće Opšte izbore 2026., ukoliko ne budu skeneri na svim biračkim mjestima i biometrijska identifikacija birača.
– Mene apsolutno ne interesuje koliko to košta. To može koštato 100 miliona. Ali se konačno mora zaštititi građanin birač, da niko nema pravo poništavati njegov glasački listić, da niko nema pravo dodavati popunjene glasačke listiće koji nisu iskorišteni, falsifikovati potpis takvih “birača”, jer izbori treba da odražavaju slobodnu izraženu volju građana, birača. Da li se ona nekom sviđala ili ne, to je nešto drugo. Ali konačno moramo zaštiti dignitet građana birača.
– Mi smo, faktički, njihovi poslodavci (poslodavci političara). Mi njima dajemo glas da sutra upravljaju opštim interesima za dobro svih građana ove države ili svih građana određene izborne jedinice. To bi bila politika u pravom smislu riječi. Međutim, kod nas je politika ipak, nešto drugo. Rukovođena ličnim interesima, stranačkim interesima, klijentilističkim interesima, gdje se zanemaruju interesi građana.
– Političari ne smiju vladati, oni moraju upravljati našim interesima, kako se u Rimskom pravu kaže “S pažnjom dobrog domaćina”.
– Ljudi koji drže do svog dostojanstva ili obraza neće da ulaze u politiku, jer je opšti stav svih nas da je to najnečasnije zanimanje.
– Možda će to kasnije otvoriti prostor da konačno dobijemo ljude koji znaju svoj posao, školovani su za to, žele to da rade iz opšteg interesa. Doće to vrijeme. Ali, vi danas u općinskim vijećima i skupštinama imate ljude koji su sramota za neki vid demokratskog parlamentarizma u nekoj državi. Pa, pogledajte samo način njihove komunikacije.
– Ni skupštine ne mogu da gledam. Ne mogu da gledam taj nivo primitivizma i populizma koji vlada našom političkom scenom.
– Kad nema morala i etike, naročito u politici, a trebala bi da bude sastavni dio naših života pojedinačno, onda imate državu kao što je Bosna i Hercegovina, gdje više nije vrlina poštenje, iskrenost, istinoljubivost, nego su vrijednosti nešto drugo.
– Mi nemamo još uvijek pravu demokratsku stranku, gdje ćete imati pravo na svoje mišljenje. Mi imamo autoritarne stranke, gdje jedan čovjek odlučuje sve. Onda oni takvi, treba da razvijaju demokratski ambijent u jednoj državi?
– Sigurno je da je na nosiocima funkcija najveća odgovornost, da vrate povjerenje građana u te institucije. Niko im to neće dati. To je ona borba za svoju slobodu, pa i profesionalizam – da li sam sudija, novinar, bilo šta drugo – od mene, pojedinačno, ovisi. Jer niko nam je neće dati. Ni slobodu ni dostojanstvo, ako se ne izborimo sami za to.
– Dobro mora pobijediti, ja to znam. Ali mi to dobro dugo čekamo. Tu je odgovornost I do nas (građana) ali je najveća odgovornost na političarima.
