Odgovarajući na pitanja šta Vlada preduzima u vezi sa problemima sa snabdijevanjem energentima i njihovim cjenama, premijer Fadil Novalić odgovorio je da su nam skladišta jedino rješenje za ublažavanje šokova koji se pojavljuju na tržištu. U tom kontekstu pomenuo je da je započela rekonstrukcija naftnih terminala u Blažuju, da su pozvali BH-Gas da u Kladnju što prije projektuje skladište gasa, da rade na novim kapacitetima u Bihaću i Mostaru, te da – je on razgovarao sa direktorom Terminala u Pločama i da traže „najbrži put koji ćemo preći kako bi smo u tamošnjim terminalima izgradili skladište za ukapljeni gas“.
Na stranu što mjere koje Premijer spominje kasne bar 10-20 godina i nastranu što je traženje „najbržeg puta“ za rješavanje problema u Pandemiji rezultiralo korupcijsko-pljačkaškom aferom zbog koje se Premijeru i njegovoj ministrici sudi (a da afera nije isplivala, možda bi nam malinari pravili i LNG terminal?), ono što je posebno zanimljivo u ovoj priči su partneri s kojim on i članovi njegove vlade ulaze u „rješavanja problema“. (No, neki bi rekli: Kakva Vlada takvi i partneri. I jedni i drugi sa ozbiljnim iskustvom na optuženičkim klupama, samo u različitim sudovima i različitim državama).
Direktor NTF-a, Josip Tomić, dugogodišnji je kadar HDZ-a BiH, za koga se veže niz afera, uključujući i činjenicu da je prije posljednjeg imenovanja na mjesto čelnog čovjeka NTF-a pravosnažno osuđen za privredni kriminal, i to upravo u ovoj firmi, posljednji je put u fokus interesa ovdašnje javnosti došao skandaloznim sprečavanjem Federalnih revizora da provedu finansijsku reviziju „njegova“ firme, koja je inače, u 100-postotnom vlasništvu Oparatora – Terminali Federacije, koji su u 100-postotnom vlasništvu Vlade FBiH.
Dakle, direktor Naftnih terminala Federacije d.o.o. Ploče sam za sebe je već ozbiljan problem, koji bi trebao biti riješen prije bilo kakvog posla sa ovom firmom. A pogotovo prije upumpavanja budžetskog novca u nju.
Još početkom 2019. Nihad Čolpa, poslanik u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta, konstatujući da vladajuće stranke javna preduzeća posmatraju kao privatnu svojinu, prokomentarisao je stanje u vezi ove firme:
“Umjesto da Vlada FBiH preispita zakonitost imenovanja direktora preduzeća i naloži reviziju poslovanja, ona svake godine izdvaja ogromna sredstava za preduzeće sa korumpiranim upravljačkom strukturom.”
Upravo činjenica da se u tu firmu „upumpavaju“ ogromne sume javnog novca, motivisala je Ured za reviziju da je stave na spisak 103 institucije i preduzeća u kojim je planirala provesti finansijsku reviziju za 2021. godinu. No, nakon višemjesečnog bezuspješnog pokušavanja da dođe do dokumenata potrebnih da se izvrši revizija, i isto tako bezuspješnih pokušaja Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju da natjera Vladu, kao vlasnika te firme (ili vlasnikovog vlasnika), da obezbijedi te dokumente, Generalni revizor je u maju ove godine donio odluku o privremenoj obustavi finansijske revizije NTF-a.
Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju, u hvale vrijednom gestu principijelnosti (a geste su im, za razliku od rada, jača strana), nije se pomirila sa činjenicom da je jedna stranačka marioneta jača od države, te je Vladi naložila da kreira sveobuhvatnu informaciju o ovom slučaju i dostavi je u oba doma Parlamenta, na raspravu.
Međutim, rok je bio „do sljedeće sjednice“, a na usvojenom dnevnom redu današnje sjednice Predstavničkog doma Federalnog parlamenta, te tačke nema.
A s obzirom da je do kraja rada Parlamenta u aktuelnom sazivu ostala samo još jedna sjednica, to znači da je reakcija Parlamenta dovedena u pitanje. Ili bar smisao te reakcije pred predizborno-izborno-postizborni vakuum koji slijedi.
Doduše, u partokratskom društvu, u kome je gotovo sva moć isisana iz parlamenata i premještena u stranačke centrale i u kome Vlada, obilježena korupcijskim skandalima, kontinuirano pokazuije nepoštovanje i prema Parlamentu i prema njegovim komisijama i prema nezavisnim kontrolorima svog rada, kao što je Ured za reviziju, a stranački lideri institucije tretiraju kao svoje privatno vlasništvo, za koje otvoreno, javno, govore da ga neće dijeliti niskim, teško da bi ikakva reakcija Parlamenta imala praktičnu vrijednost. (No, mogla bi instituciji i poslanicima sačuvati bar ono malo ugleda što ga još imaju.)
A s obzirom na najave blokada u postizbornom periodu, jedino je izvjesno da će pjesma „Ko je jamio, jamio“, mostarskog Zostera, biti svevremeni hit.
