Inspektorat vodoprivredne inspekcije Federalne uprave za inspekcijske poslove je probleme izazvane izgradnjom betonskog pogona u Mehoriću kod Kaknja i nelegalne eksploatacije šljunka uz rijeku Borivu i Trstionicu delegirao Kantonalnoj vodnoj inspekciji Zeničko-dobojskog kantona.
Odgovarajući na apele ekologa iz Kaknja, da se od sistematskog uništavanja zaštite Mehorići, izletište Ponijeri i drugi prirodni dragulji u Srednjoj Bosni, iz Inspektorata FBiH su pojasnili da su vodotoci, rijeke Boriva i Trstionica, vodotoci druge kategorije, te su one time u nadležnosti Kantonalne vodne inspekcije sa sjedištem u Zenici.
„Postrojenje za proizvodnju betona je tek nedavno instalirano i nalazi se u postupku dobivanja vodnog akta od Agencije za vodno područje rijeke Save za ispuštanje tehnoloških otpadnih voda“, precizirano je u odgovoru iz Sarajeva.
Kada je u pitanju zaštita vodotoka, kako u Federaciji, tako i u RS, Federalni vodoprivredni inspektor Mirsad Smailagić ističe da je neophodna saradnja u lancu nadležnih za upravljanjem vodotocima u BiH, ali i onih na višim nivoima.
„Da bi obezbijedili kvalitet i konkretizovali problem i rješenje istog potrebno je učešće nadležnih agencija iz Federacije BiH i RS, kao i predstavnika nadležnih ministarstava. Svakako, vodnih inspektora iz oba entiteta“, smatra Smailagić.
Kada je riječ konkretno o problemu u Kaknju, ekolozi kažu da su odlučni i da će istrajati u borbi za spašavanje onoga što je ostalo od zdrave sredine u ovom dijelu kakanjske općine. Odlučili su da se organizuju i izrazili nadu da će im u njihovoj borbi podršku dati Centri civilnih inicijativa.
„Zadivljeni smo rezultatima i odlučnošću kojim se bore žepački, zavidovićki, a posebno maglajski aktivisti koji se bore protiv nelegalne eksploatacije šljunka i time štite rijeku Bosnu i njene pritoke. Spremni smo da se uključimo u taj front i zaštitimo naše rijeke i prirodne ljepote, koje malo koja općina u BiH ima“, riječi su Hajrije Čobo iz Kaknja, za portal Antikorupcija.info, koja je dodala da su aktivisti pripremili dokumentaciju sa kojom će se založiti da ugroženo područje bude proglašeno „Parkom prirode“.
Obrazlažući na koji način se uništava područje Mehorića, Čobo kaže da je na mjestu gdje se locira postrojenje betonare do skora bila livada sa obje strane rijeke Trstionice, a sada je ona samo oko Željezne vode i na mjestu gdje su ostali ručno rađeni šadrvani od tesanog drveta. Nekada je pristup rijeci bio slobodan, a sada su ti prilazi zatrpani jalovinom i rijeka je „satjerana“ u običan kanal.
„Šadrvan koji su lovci napravili na temeljima stare šumske barake sada investitorima služi kao pomoćni objekat na gradilištu, uništen je i prilaz rijeci duž njenog toka sve do skretanja u Alića Trst i onemogućeno da divlje životinje – srne, jeleni i ostala divljač – priđu da piju vodu. A da više u rijeci nema pastrmke, nepotrebno je i napominjati. Jednostavno, sve ovo je zastrašujuće.“, ogorčena je ova aktivistkinja za zaštitu prirode.
