U prvom u nizu intervjua posvećenih rijeci Vrbas, razgovaramo sa Viktorom Bjelićem iz Centra za životnu sredinu. Kroz ovaj i naredne intervjue sa relevantnim sagovornicima, bavićemo se Vrbasom, i pokušati odgovoriti na pitanje kako zaštititi Vrbas i sačuvati rijeku koja je značajna, ne samo za Banjaluku, već i druge gradove.
Viktore, u kakvom stanju je Vrbas danas?
Rijeka Vrbas danas je u velikoj mjeri zagađena otpadnim vodama, ali i čvrstim otpadom koji dolazi iz gornjeg toka sliva rijeke Vrbas, i to ne samo iz rijeke Vrbas, nego i iz pritoka. Nažalost, takvo stanje je prisutno već duži niz godina, iako do Banjaluke Vrbas ima kvalitet vode druge klase, što znači da je voda ispravna za kupanje i rekreaciju, kao i tehnička voda, ali nizvodno od Banjaluke on je već u trećoj ili četvrtoj klasi, što znači da je rijeka izuzetno zagađena, odnosno voda je neupotrebljiva za bilo kakvo korištenje bez prethodnog tretmana. Vrbas je žila kucavica, ne samo grada Banjaluke već svih nizvodnih i uzvodnih gradova, a ako govorimo o ovom zagađenju koje isključivo dolazi od čovjeka i ljudskih aktivnosti, to možemo uporediti sa krvožilnim sistemom čovjeka. Danas Vrbas ima veliku koncentraciju holesterola, upravo od ovog otpada i otpadnih voda.
Za našu rijeku karakteristično je da je nepristupačna u mnogim dijelovima, ljudi koji imaju privatne kuće uz Vrbas napravili su privatne plaže, privatne prilaze. Koliko je Vrbas javno dobro, a koliko privatna svojina?
Vrbas ne smije biti privatna svojina. Sve i jedan vodotok u našoj državi je zapravo javni i pripada svim građanima, odnosno državi. Ova betonizacija obala, odnosno pravljenje tih betonskih plaža na obali Vrbasa je bez ikakvih dozvola i te dozvole se ne mogu ni dobiti za takve objekte i tu isključivo možemo govoriti o ilegalnoj radnji. Tamo gdje dolazi do osipanja obale, odnosno do narušavanje i erozije, mogući su takvi radovi gdje se obezbjeđuje da obala totalno ne propadne, da ne bude srušena, ali to se posebnim aktima vodoprivrede dozvoljava. Međutim, takvih objekata je u odnosu na broj objekata koji postoje jako malo i, zapravo, većina objekata je bespravno izgrađena.
Nalazimo se na jedinom šetalištu pored Vrbasa, ono je dugačko oko pola kilometra. Zašto u Banjaluci nemamo više šetališta pored rijeke, neki drugi gradovi možda bi investirali u šetališta, staze za bicikle, rekreaciju. Da li mi to ne želimo ili ne možemo napraviti?
Rekao bih da ima i jednog i drugog. Ne može se napraviti šetalište, jer je jedan dio obale već uzurpiran, odnosno objekti koji su građeni nalaze se pored samog Vrbasa i na taj način su prekinuli mogućnost da se povežu pješačke staze. A sa druge strane imamo nedovoljno ulaganje, možda je bolje reći prostorno planiranje obala Vrbasa. Obale su javno dobro i kao takve ih treba tretirati, što znači da bi se prostornim planiranjem i uklanjanjem bespravno izgrađenih objekata sa obala Vrbasa stvorila mogućnost i za šetališta, ali i za druge vrste korištenja obale Vrbasa kao što su gradska kupališta i slično.
Zaštita Vrbasa dolazi u žižu javnosti kad se počne spominjati nova hidroelektrana: Nadajmo se da do toga neće opet doći, ali koje su još oblasti koje bi trebalo zaštititi kada je Vrbas u pitanju?
Prema prostornom planu Republike Srpske, do 2025. godine predviđena je zaštita Kanjona Vrbasa u potezu Grebenske klisure, odnosno male hidroelektrane Bočac 2 do izlaza iz Kanjona Tijesno, do Ka ranovca i taj pojas trebao bi biti pod zaštitom države, kao zaštićeni pejzaž. Kroz takvu vrstu zaštite možemo očekivati da bi se dalje mogle razvijati neke aktivnosti koje su komplementarne, koje su održive i koje ne štete Vrbasu. Nažalost, on najčešće dolazi u žižu javnosti kada su problemi i pitanju, i to ne samo hidroelektrane, već i otpad koji se gomila u jezeru Bočac, a isto tako i u ljetnom i proljetnom periodu kada dolazi do cvjetanja crvene alge. Sve su to reakcije ove rijeke na zagađenje i na ono što joj čovjek čini. Da bismo razmišljali o tome da Vrbas bude dostupan i kvalitetan za sve građane, građani zaista moraju čuvati Vrbas, ali isto tako i vlasti moraju zakonskim rješenjima dovesti do toga da Vrbas bude zaštićen, kao zaštićeno područje, ali i da se sankcionišu sve ilegalne aktivnosti koje se dešavaju na obalama, uz rijeku Vrbas.
Spomenuli ste problem otpada u Bočcu, kakva je trenutno tamo situacija?
Tamo je poprilično loše stanje. Mreža koja je čuvala, odnosno zadržavala taj otpad nije u dobrom stanju, često puca i dolazi do propuštanja otpada koje onda završava u samom jezeru Bočac i najčešće pluta do same brane velike hidroelektrane Bočac. Iako je prije desetak godina potpisan sporazum načelnika i gradonačelnika o slivu rijeke Vrbas, takozvana deklaracija za čist Vrbas, ali od te deklaracije zapravo se jako malo poduzelo i vrlo malo je učinjeno. Djelimično je grad Banjaluka finansirao tu mrežu za sakupljanje plutajućeg otpada i djelimično je grad Jajce isto tako poduzimao neke aktivnosti. Većina otpada koji dolazi od uzvodnijih opština, a to su Donji Vakuf, Bugojno i Gornji Vakuf, a one nemaju riješeno pitanje prikupljanja i odlaganja otpada na adekvatan način, a samim tim građani nemaju ni dostupnost kontejnera niti mogućnost razdvojenog prikupljanja otpada i često se stvaraju male divlje deponije na samoj obali, pa čim naiđe velika voda i bujica, taj otpad završi u samom koritu rijeke i nizvodno pravi dosta problema.
Kakav je odnos ranijih vlasti u Banjaluci bio prema Vrbasu, a koja su očekivanja od nove garniture vlasti u gradu?
Tu ne mogu biti naročito optimističan. Problemi koji se tiču Vrbasa i grada Banjaluke značajni su sa aspekta otpadnih voda, odnosno i otpadnih komunalnih voda, ali i oborinskih voda koje nisu razdvojene u našem gradu, jer je čitava kanalizacija zajednička. Rješavanje jednog takvog problema izuzetno je skupo za ovaj grad, ali to ne znači da se ne trebamo uhvatiti u koštac sa problemom i početi planirati u etapama rješavanje tog problema. Jako je važno da Gradska uprava započne proces planiranja rješavanja ovog problema sa otpadnim vodama, a onda da kroz jednu javnu kampanju pozovu građane da se prema Vrbasu i obalama ophode kako to dolikuje jednom velikom gradu kao što je Banjaluka.
I za kraj, kako možemo zaštititi Vrbas od privatnih interesa, ali i od nemara?
Uvijek kažem da treba krenuti od sebe i pokušati da na tom najmanjem i najnižem nivou što manje zagađujemo Vrbas, tako u našim domaćinstvima možemo koristiti deterdžente koji ne sadrže fosfate, jer oni zagađuju i samu vodu i utiču na gubljenje kisika u vodi. Treba apelovati i na sve građane da, kada primijete bilo kakve radnje za koje smatraju da su štetne po samu rijeku ili njenu obalu, to prijave nadležnim organima, odnosno ekološkoj inspekciji ili komunalnoj policiji.
Pogledajte video:
