Skandal sa onemogućavanjem uprave „Union banke“ d.d. Sarajevo, revizorima Ureda za reviziju institucija u FBiH, da provedu finansijsku reviziju ove banke u 97-postotnom vlasništvu Federalne vlade, pretvara se u novi skandal – unisone institucionalne šutnje.
Naime, nijedna institucija vlasti, koju je Ured za reviziju obavijestio o ovoj zabrani, odnosno kršenju zakona, i svojoj odluci o privremenoj obustavi ove revizije dok se ne steknu uslovi za nju, još uvijek se nije oglasila, ni 15 dana od obavještenja Ureda. Ni Vlada FBiH, ni Parlament FBiH, ni Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju (koja doduše još uvijek nije ni konstituisana), ni Federalno ministarstvo finansija, ni Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo.
Kantonalno tužilaštvo je doduše pozvalo predstavnika Ureda za reviziju da da izjavu, kako bi utvrdili ima li, u pomenutom činu (sprečavanja revizora u vršenju njihovih zakonom definisanih obaveza, u interesu javnosti i države!), elemenata krivičnog djela ili je u pitanju samo prekršaj (Iz Ureda nemaju povratnu informaciju, o daljnim namjerama Tužilaštva, niti je Tužilaštvo osjetilo potrebu da javnost informiše o svom stavu).
S druge strane, za Ministarstvo bi, zapravo, mogli reći da se oglasilo i prije nego mu je Ured poslao svoju odluku. Samo ne onako kako bi se to očekivalo u nekoj normalnoj, pravno uređenoj, državi. Naime, na obraćanje banke koja je odbila reviziju, Federalno ministarstvo finansija se upustilo u davanje ocjene da od strane Ureda tražena dokumentacija nije u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka i da je Banka predmet supervizije Agencije za bankarstvo, zbog čega „ostaje upitna potreba za revizijom od strane Ureda za reviziju“.
Ministarstva Federalne Vlade, u kontinuitetu, inače, imaju potrebu da nasrću na nezavisnost Ureda za reviziju, da se uvrijeđena njegovim profesionalnim ocjenama, upuštaju u pokušaje da mu određuju čime bi on trebalo a čime ne da se bavi i da se igraju cenzora i urednika revizorskih izvještaja. Ili da mu čak nedostavljaju tražene informacije ili štite druge koji to rade, iako je Parlament takvo ponašanje eksplicitno okarakterisao kao “rušenje pravnog sistema i poretka, nepoštivanje procedura i zakonskih propisa, te privatizaciju institucija i preduzeća koji su u vlasništvu Federacije BiH”. Tako da ni ovaj najnoviji ispad Federalnog ministarstva finansija, zapravo, nije iznenađenje. Mada jeste razočarenje.
Ured je na ovo reagovao hladnim upozorenjem: „Tumačenje odredbi Zakona o reviziji nije u nadležnosti Banke niti Federalnog ministarstva finansija, koji su doveli u pitanje izvršenje planirane revizije i narušili operativnu nezavisnost Ureda za reviziju…”. Dodavši i nešto što bi ministri trebali znati – da je kreator Zakona (a vjerovatno se radilo o “strancima”), računajući na mogućnost da će se pojaviti “pametnjakovići” sa svojim “mišljenjem” predvidio, odnosno u Zakon unio odredbu da se “u slučaju sukoba ovog i odredbi drugog zakona primjenjuju odredbe Zakona o reviziji”.
Sve je, dakle, jasno. I znamo šta bi i kako trebalo. Ali je jasno i u kakvoj zemlji živimo.
U takvoj u kojoj Parlament naredi Vladi da preduzme adekvatne sankcije prema svima koji krše Zakon o reviziji i koji svojim postupanjem derogiraju Ured za reviziju, Parlamentarnu komisiju odgovornu za reviziju i Parlament, te da o poduzetim mjerama i sankcijama izvjesti Parlament, “u roku od 15 dana od dana donošenja ovog zaključka”. A onda prođu (još) dvije godine u ignorisanju i Parlamenta i Zakona i Ureda (jer to je zaključak od 8. decembra 2020.).
I desi se u međuvremenu i skandal sa NTF-om. I višestruko ignorisanje od strane Vlade zahtjeva da firmu u svom 100-postotnom vlasništvu natjera da revizorima dostavi traženu dokumentaciju. A onda i ovaj posljednji skandal sa Union bankom. Od koga je, kako rekosmo, prošlo “parlmentarnih” 15 dana. A da se niko, ni Uredu ni javnosti, nije obratio tim povodom.