Ne dešava se često i svaki put izaziva nevjericu, ali – neke institucije i preduzeća odbiju revizorima ustupiti traženu dokumentaciju, odnosno spriječe ih u obavljanju njihovih zakonom definisanih obaveza. I pritom to ne izazove neviđen skandal i promptnu smjenu rukovodećih ljudi, nego prođe, manje-više, uz ignorisanje svih koji bi u takvim situacijama trebali reagovati. Bez podrške sistema (odnosno institucija vlasti – Parlamenta, Vlade, Tužilaštva,…) revizorima, koji rade (ili, u ovom slučaju, pokušavaju da rade) izuzetno značajan posao, u društvenom interesu.
Posljednji takav slučaj desio se kada je Pretis d.d. Vogoša onemogućio provođenje revizije Uredu za reviziju institucija u FBiH. Ova revizija bila je planirana Godišnjim planom revizije za 2019/2020. godinu i trebala je početi sredinom januara 2020. godine. Međutim, tražena dokumentacija za obavljanje revizije nije dostavljena Uredu za reviziju, niti je omogućen pristup potrebnoj dokumentaciji. Zbog navedenog, generalni revizor Ureda za reviziju donosi Zaključak o privremenoj obustavi finansijske revizije „Pretisa“, o čemu obaviještava Parlament FBiH i Vladu FBiH. Koji, međutim, nisu reagovali.
Pri tome, osim što se radi o kršenju zakona i sprječavanju službene osobe u vršenju dužnosti, odgovornost Vlade je dodatna, jer se radi o firmi čiji je većinski vlasnik Federacija BiH.
Ured za reviziju je o evidentnom kršenju zakona obavijestio i nadležno kantonalno tužilaštvo. No, ono je odgovorilo šokantnim obaviještenjem da u opisanim radnjama nema obilježja krivičnog djela, nego da se radi tek o prekršaju. Pa je sve završeno beznačajnim novčanim kaznama.
Čitav problem je dodatno usložnjen otkrićem magazina Žurnal da su Premijer Federacije i Federalni ministar energije, rudarstva i industrije, pod čijom je ingerencijom i Pretis, povezani sa privatnom firmom koja svoj profit većinski ostvaruje na poslovanju sa Pretisom.
TMR doo Sarajevo – među čijim vlasnicima su Nermin Džindić, federalni ministar energije rudarstva i industrije, Ada, Azra i Aida Novalić, kćerke premijera Fadila Novalića, te Samir Iskrić, šef kabineta federalnog premijera – bio je dobavljač Pretisa na projektima koji su, između ostalog, finansirani bespovratnim sredstvima Vlade Federacije BiH, koja su odobravali upravo Nermin Džindić i Fadil Novalić. Osim toga, Novalićeva firma je nalazima UIO bila posrednik hrvatskoj firmi PRIMA d.o.o. iz Labina od koje su bh firme iz oblasti namjenske industrije nabavljale alate.
Dakle, iz ugla upletenih u ovaj skandal očitog sukoba interesa, ako ne i šta više, dovoljno razloga da se revizorima onemogući pristup dokumentaciji. Ali iz ugla građana, čiji se novac preljevao iz budžeta u privatnu firmu, čiji su vlasnici političari ili njihova rodbina, više nego dovoljno razloga za zabrinutost i za podršku svim institucijama sistema koje profesionalno obavljaju svoj posao, te za insistiranje na funkcionisanju pravne države.
Prethodne godine slična situacija se desila sa Operatorom za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju. I tada je finansijska revizija te institucija bila planirana Godišnjim planom revizije, a revizija, zbog nedostavljanja tražene dokumentacije obustavljena. O prekidu su obavješteni Vlada FBiH kao osnivač Operatora, Parlament i Tužilaštvo. Pritom, se onemogućavanje vršenja revizije poklopilo sa medijskim napisima o optužbama zaposlenih na račun direktora Operatora za niz nezakonitosti u radu, od dodjele podsticaja i prekomjernog trošenja za javne nabavke do nezakonitog zapošljavanja. No, bez obzira na sve, reakcija nadležnih je izostala.
Ovakvo ponašanje institucija koje su, po zakonu, potencijalni subjekti revizije, je potpuno neprihvatljivo i skandalozno. Ali je, u principu, još neprihvatljivije i skandaloznije ponašanje institucija vlasti, u ovakvim situacijama.
Nečinjenje u ovakvim slučajevima, kao i neadekvatna reakcija (kao što je pomenuta odluka Tužilaštva da sprečavanje vršenja revizije tretira tek kao prekršaj), je, u suštini, podrška prekršiocima zakona i podsticanje takvog odnosa. Time se, naime, prekršiocima zakona, kojima bi revizori mogli otkriti brojne greške i nezakonite radnje u poslovanju, sugeriše da to izbjegnu nedozvoljavanjem revizorima da provedu reviziju, za šta će morati platiti tek prekršajnu kaznu.
O prikrivanju sukoba interesa i moguće korupcije “na visokom nivou” – čime se, nakon medijskih napisa i pritiska javnosti, konačno bavi i Tužilaštvo – da i ne govorimo.
Vlast se tako ponovo javlja, umjesto u ulozi zaštitnika Sistema, Pravne države i Javnog interesa, u ulozi onog ko, svojim nečinjenjem, radi na njihovom urušavanju. A na zaštiti svojih ličnih interesa.
