Prije petnaestak, dvadeset godina, nevladin je sektor, suočen sa činjenicom da nam je javna uprava prekobrojna, preplaćena, neefikasna i netransparentna i u kandžama vladajućih stranaka, odlučio da prati i stimuliše proces reforme javne uprave, kao jednu od temeljnih reformi na putu EU integracija BiH. No, u startu se suočio sa nevjerovatnim podatkom da niko u državi, zvanično, nema informaciju o tačnom broju zaposlenih u javnoj upravi i sa opstrukcijama pokušaja civilnog društva da sami nekako dođu do tog podatka.
No, kako su, gdje god se nalazili – od lokalnog nivoa, preko kantona, entiteta, do državnog nivoa – ti ljudi na platnim spiskovima i plaćeni su iz budžeta, jasno je da taj podatak vlasti nisu imale samo zato što ga nisu htjele imati. A nisu htjele zbog toga što su im zloupotrebe, mahinacije i stranačko zapošljavanje u javnoj upravi i njeno napuhavanje do apsurdnih dimenzija bile jedan od glavnih alata za stvaranje vojske odanih glasača i održavanje na vlasti.
Pritom, što građani manje znaju, to njima (na vlasti) bolje.
I tako do dana današnjeg, u kome nam vlast i dalje od EU, navodno, očekuje da otvori pregovore o našem članstvu u Uniji, a da nema čak ni registar zaposlenih u javnoj upravi (nego ga, kao i sve druge stvari koje su davno trebali uraditi, tek nevoljko obećavaju)???
Sličan nivo skandaloznog odsustva temeljnih informacija imamo i u raznim drugim aktivnostima vlasti. Na jedan od njih su, početkom ove godine, ukazali državni revizori, objavivši izvještaj o provedenoj reviziji učinka „Upravljanje voznim parkom u institucijama BiH“.
Revizori su, naime, objašnjavajući pozadinu problema i motive za svoju studiju, konstatovali da – „Za nivo institucija BiH ne postoje zvanični podaci o broju vozila.”???
Što je, zapravo, još besmislenije od nepostojanja podatka o broju zaposlenih u javnoj upravi. I ogledalo je bahatosti, netransparentnosti i nedomaćinskog odnosa vlasti, te svojevrsno vrijeđanje i provociranje građana ove države.
Pritom, govorimo o broju broju vozila samo na državnom nivou! Na kome su nadležnosti prilično redukovane i broj institucija već duže vrijeme fiksiran. I na kome ne znati elementarne podatke o javnoj imovini i trošenju javnih sredstava ne samo da je neprihvatljivo, nego ima elemente krivičnog djela.
Nedostajući zvanični podatak, revizori su, kao nekad nevladin sektor za zaposlene u javnoj upravi, pokušali obezbijediti sami. Pa su, predstudijskim istraživanjem utvrdili da je okvirni broj tih vozila oko 4.000. I da su godišnja izdvajanja za tekuće izdatke voznog parka institucija BiH oko 15 miliona KM, dok je za nabavku vozila u posljednjih pet godina utrošeno oko 34 miliona KM.
Inače, Ured za reviziju institucija BiH već godinama ukazuje na brojne probleme u upravljanju voznim parkom institucija BiH, kroz redovne godišnje finansijske revizije koje vrši. A sada je tom problemu posvećena i revizija učinka.
A nalazi revizije, očekivano, ukazuju na to da institucije BiH voznim parkom ne upravljaju na efikasan i ekonomičan način. Postoje slabosti u sistemskom rješenju uređenja voznog parka kao i slabosti pojedinačnih institucija u upravljanju vlastitim voznim parkom.
Vijeće ministara i Ministarstvo finansija i trezora ne raspolažu podacima o ukupnom broju i vrstama vozila za institucije BiH niti postoji jednostavan način dobijanja tih podataka.
Pritom, revizija je otkrila da znatan broj institucija posjeduje veći broj vozila ili vozila više klase od propisanog. Osim postupanja koja nisu u skladu s donesenim propisima, navedeno za posljedicu ima veći i skuplji vozni park, a samim tim i veće troškove.
Revizori su konstatovali da doneseni propisi za upravljanje voznim parkom u institucijama BiH ne uređuju na jedinstven i sveobuhvatan način vozni park i kriterije za posjedovanje, nabavku i korištenje vozila.
“Većina institucija iz uzorka nema uspostavljenu praksu provođenja analiza stanja i troškova voznog parka prije donošenja odluka o nabavkama novih vozila i ulaganja u održavanje postojećih vozila.”, navodi se u izvještaju.
Radeći profesionalno svoj posao, revizori su Vijeću ministara, Ministarstvu finansija i trezora, te institucijama iz uzorka, dali određene preporuke, čijim ispunjenjem bi se unaprijedilo upravljanje voznim parkom i doprinijelo unapređenju nivoa javne odgovornosti kod korištenja javnih sredstava.
No, stvar je u tome da imenovanim, da im je cilj unaprijediti upravljanje voznim parkom, ne bi trebale revizorske preporuke. Bilo bi dovoljno samo da počnu raditi svoj posao. No, oni ga ne rade. Već desetljećima ignorišući i zahtjeve lokalnog civilnog društva i međunarodne zajednice.
Upravljanje voznim parkom, u tom opštem neradu, javašluku i zloupotrebama položaja, sa elementima kriminala i korupcije, nije naročito bitan segment (u usporedbi sa nekim mnogo ozbiljnijim problemima), ali je neka vrsta metafore za odnos naše vlasti prema svojim obavezama.
Identično usvajanju zakonskih rješenja pod pritiskom međunarodne zajednice, Vijeće ministara donijelo je 2023. Pravilnik o uslovima nabavke i načinu korištenja službenih vozila u institucijama BiH, koji je zamijenio Pravilnik iz 2014. godine, na koji su revizori godinama imali ozbiljne zamjerke. Ali, kao i kod zakona, umjesto očekivanih unapređenja, on, zapravo, nije imao suštinskih izmjena, nego je, naprotiv, uvođenjem određenih odredbi transparentnost upotrebe vozila dodatno smanjena, a kontrola upotrebe skoro onemogućena.
Dakle, kao kad pod pritiskom međunarodne zajednice ili predpristupnih obaveza na EU putu, nakon višegodišnjeg eskiviranja konačno usvoje zakone koji bi trebali da sankcionišu sukob interesa, zloupotrebu položaja, sistemsku korupciju ili urede oblast javnih nabavki, a oni umjesto poboljšanja dosadašnjih loših zakonskih rješenja, uvedu još gora. Ne razmišljajući o javnom, nego isključivo o svom ličnom interesu.
