Dakle, ovo je jedan u nizu od seta zakona koji trebaju da postave sve osnovne predpostavke kako i na koji način jedno uređeno i civilizovano društvo bi trebalo da se bori i da svoj odgovor kako i na koji način društvo koje je po principu, generalno gledajući, sklono raznim vrstama zloupotreba ako nema tu vrstu kontrole da se praktično suprostavi takvom društvu odnosno onim ljudima koje u ime tog društva vrše vlast.
Da vas posjetim još jednom – pošto se gubimo, imam osjećaj, gubimo se u jednom kompleksnom opsegu svih mogućih tema koji se dotiču korupcije – ovaj zakon se zove Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju.
Odgovorno tvrdim da ovaj zakon u ovakvom ambijentu u kome živimo mi u Republici Srpskoj je nepotreban i on neće nikada dati ama baš nijedan jedini promil bilo kog rezultata.
2017. bio sam u ovim klupama kada smo donosili ovaj zakon i kada su počeli da se spominju dakle ti zviždači, kako ih nazivamo fakultativno, dakle, ljudi koji prijavljuju korupciju, i koji je proizašao praktično iz Strategije za borbu protiv korupcije. Sjećavam se u jednom prilogu Alternativne televizije, koja pokušava da intervjuiše građane, dakle obične ljude, na pitanje “Da li ste čuli za ovaj zakon i kako ga kvalifikujete, je li? I, na kraju krajeva, da li ćete vi prijaviti korupciju?”, jedan od građana Trebinja, sticajem okolnosti ga poznajem, jer je Gačanin koji živi u Trebinju, Mićo Slijepčević, je odgovorio tako što je pitao novinara “A kome?” Kome će on prijaviti korupciju? U “prevodu”: “Ko je taj kome ću ja prijaviti korupciju u ovakvo korumpiranoj zemlji? Ko je taj ko će potjerati svog stranačkog kolegu u ovakvo korumpiranoj zemlji? Ko je taj ko će napraviti štetu svojoj političkoj partiji da u toj korumpiranoj zemlji ima svoje crne fondove?” I to je u stvari bio odgovor jednog visprenog čovjeka moram priznati, na veoma jednostavan način.
“A kome? Kome mi treba da prijavimo korupciju?” kaže Mićo Slijepčević Trebinjskoj alternativnoj televiziji. I potpuno je bio u pravu.
S ove distance danas, dakle poslije nekih sedam punih godina mogu apsolutno da zaključim da je čovjek bio u potpunosti u pravu, gospodine ministre, kada je davao takav odgovor postavljajući pitanje novinaru koji pokušava od njega da uzme izjavu.
Dakle, Zakon o izmjeni zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju je zakon koji se u praksi, gospodine ministre, neće primijeniti.
Zašto? Zato što ovi ljudi koji potencijalno u svom okruženju na ovaj ili onaj način vide koruptivne pojave u društvu i pored toga što je ovaj zakon definisao kako mogu biti zaštićeni od potencijalnih progonitelja koji su skloni korupciji – odnosno pljački, da prevedemo korupciju, pljački sopstvenog naroda na bazi zloupotrebeljavanja svog službenog položaja – oni su svjesni, ako se suoče sa takvim ljudima da će proći kroz svoj životni pakao i tim ljudima se ni u jednom jedinom slučaju neće dopasti ni pasti im na pamet da ulaze u konflikt sa tako ozbiljnim i opasnim ljudima, da podsjetim, kojima je država dozvolila da se ponašaju na takav način.
E, pošto je Mazalica spominjao i neke načelnike, aludirajući na SDS, jer predsjednik SDS-a se suočio sa određenim optužbama i sada je u situaciji da svi dokazuju svoje, jedni jedno, drugi drugo, evo da pitam, gospodina Mazalicu: Gdje vam je Vrhovac? Gdje vam je direktor investiciono-razvojne banke do prije dva mjeseca? Gospodine ministre, jel’ znate gdje je Vrhovac? Sjećate li se koliko smo mi puta ovdje govorili o izvještaju investiciono-razvojne banke i ukazivali na potencijalne korupcionaške afere? Gdje vam je Vrhovac, gospodo? Nema ga danas ovdje. Nema ga ni u javnosti. Jel’ treba ja sad ovdje da govorim šta svi mi smo ovdje se nasušali ovih dva dana koliko smo ovdje u Banja Luci, čime se je sve bavio gospodin Vrhovac? I to znate od koga to slušamo? Iz vaših redova, gospodine ministre. Iz vaših redova. S ove strane ovamo slušamo šta je radio Vrhovac. I koliko PL-ova ima od Prijedora do Banja Luke širom Republike Srpske pa čak do Dubai-a.
E vidite, to nećete naći kod gospodina Miličevića. A aludirate na njega da je sklon korupciji. To nećete da nađete. To nećete naći kod gospodina Miličevića.
Ali ja vas posjećavam na vašeg direktora koji je negdje se sklonio čovjek očigledno, a svašta se priča. Neću ovdje da pričam u taj mikrofon šta čujemo – od vas.
Dakle, ja to uopšte ne znam, ali, bogami, ono što sam čuo, ako je to tačno, malo će mu biti da da pola. Malo će mu biti da da pola. Baš malo.
Dakle, šta je osnovno načelo između ostalog jednog demokratskog uređenog sistema? Odgovornost(!), koja mora da postoji, i transparentnost(!), koju moraju ljudi da pokažu u tom sistemu. Dakle, da budu krajnje odgovorni i da budu u potpunosti otvoreni za bilo koji vid saradnje sa javnošćom. To je ta tzv. otvorena vlast.
Ali je činjenica što duže jedna vlast vlada jednom zemljom, ta vlast je sklonija raznim vidovima zloupotreba. I da se razumijemo, nema tog čovjeka koji vrši vlast, a nije sklon da učini neku zloupotrebu.
Samo je pitanje, gospodine ministre, da li je ta zloupotreba ovolika, ili je ta zloupotreba ovolika, ili ona zloupotreba o kojoj mi čujemo ovih dana, kada je u pitanju vaš narodni poslanik Vrhovac i direktor Investiciono-razvojne banke. Samo je sad pitanje kolika je ta zloupotreba.
Što se duže vlada, zloupotreba je veća, jer ljudi koji kontrolišu sistem počinju da ovladavaju svim porama tog sistema i samim tim oni koji bi trebali da se bave sa borbom protiv korupcije, ne da postaju nemoćni, nego postaju na jedan određeni način saradnici, jer ne žele da se bave sa tim problemom.
E sada, kada smo govorili, a govorili smo više puta… Jedan od tih zakona, pored krivičnog zakona Republike Srpske i ostalih… Pa smo ovdje u parlamentu svojevremeno govorili i o Zakonu o oduzimanju imovine (koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela) – pa i naš onaj predlog, ja kada sam govorio o tome u parlamentu, sada sam svjestan da ima određene anomalije – i onda se pristupilo 2022. donošenju Zakona o utvrđivanju porijekla imovine i posebnom porezu na imovinu Republike Srpske, da vas posjetim, koji je donešen 2022. a iz neobjašnjivih razloga je tamo stajalo da će se primjenjivati od marta 2023. godine.
Zbog čega? Zbog čega? Donosimo zakon jedne godine da on stupi na snagu njegova primjena tek za godinu dana, a to jeste sledeće godine. Donosimo zakon u kojima ih oporezujemo i stimulišemo ih da se bave korupcijom umjesto da ih vratimo u one stare cipele i oduzmemo im sve što su pokrali i opljačkali od svog naroda, baveći se politikom.
To rade ljudi koji se bave ovim poslom!
Razumijem ja da postoje razni zakoni, da Srbija ima svoje zakone. Sve ja to razumijem. Sve ja to razumijem, da ponekad prepišemo neke propise iz jedne države, iz okruženja druge države itd. Ali ako hoćemo da se na jedan pravi način borimo i da se obračunamo sa ovim pošastima u društvu, onda moramo da budemo rigorozni. Rigorozni. I da nemamo ni jednog momenta, ni jedan promil otvorenih vrata za takve ljude. Zašto? Kada kaznite prvog, drugog, trećeg i petog, šesti će shvatiti da se to ne isplati raditi u društvenoj zajednici u kojoj živi.
Shvatit će. Shvatit će da se to ne isplati. Shvatit će da za sve ono što je uradio, kad ostane bez toga i kad ga vratite u stare cipele, on će na kraju biti do te mjere obezvrijeđen u društvu u kome živi da će morati da napusti zemlju i državu u kojoj živi. Moraće tražiti negdje drugo svog posla i nekog truda na osnovu koga bi preživio.
E sada, kada sve ovo uzmemo u obzir i kada danas gledamo ovaj zakon u kome vi i ovaj vid minimalne transparentnosti… Odgovornost je – nula! Dakle, ja ne znam ko bi mogao dati odgovornosti prolaznu ocjenu, danas, na ovom pitanju. Možda na nekim drugim pitanjima da, ali na ovom pitanju tu odgovornost ne može dobiti prolaznu ocjenu.
I sada, kada vidimo da ovim predlogom zakona vi i ovaj mali promil transparentnosti želite da zatvorite na način tako što se neće izvještavati parlament o izvještaju koji se pravi kada su u pitanju ova lica koja prijavljuje korupciju, onda nas to dovodi do samo jednog jedinog zakučka: da, u stvari, vi, sa ovim predlogom zakona, i ovo malo transparentnosti što ima želite da ugušite. Bez ikakve potrebe.
Ja zaista ne vidim potrebu zašto se ide u ovom pravcu. Razumijem, ministre, da zakon… kako biješe, Zakon o strateškom planiranju, je li tako… razumijem ja da on ima osnovu u ovim stvarima.
Donijeli smo zakon. Samo da vas posjetim, taj zakon nismo donijeli prije tri mjeseca. Taj zakon je donešen prije tri godine. 2021. Što opet govori da niste ažurni. Ovo ste trebali ranije da uradite ako ste zaista imali krajnju namjeru.
Međutim, ajde, neko se je sjetio da poslije tri godine propis jedan definisan je kao lex generalis, pa onda treba da ostale normative prilagodimo tom zakonu. Ali, suština je, kada je u pitanju donošenje strategije, jedna. Zakon o strateškom planiranju definiše donošenje strategije. Ali, ovaj zakon, između ostalog, pored donošenja strategije, kaže da parlament neće biti izvještavan od vlade kada je u pitanju izvještaj ubuduće vašeg resornog tima. Ja mislim da treba da postoji, ja mislim da treba vaše resorno radno tijelo da treba da informiše i Vladu Republike Srpske, to jeste vaše prije svega ministarstvo, vladu Republike Srpske i na kraju javnost, to jeste Narodno skupštino Republike Srpske, o svim postignutim aktivnostima.
Ali, opet vam kažem, nema ovdje nikakvih aktivnosti, jer Zakon o zaštitu lica koja prijavljuju korupciju postoji na papiru, ali u ovakvom društvu niko normalan sebi neće dozvoliti da prijavi korupciju i da ima problema sa ljudima koji su ovladali jednim sistemom i rade ama baš šta hoće i šta žele.
Mi ne možemo podržati ovaj tekst izmjena zakona, dakle klub poslanika Srpske demokratske stranke će glasati protiv ovog zakona, koji je, uzgred budi rečeno, i po hitnom postupku predložen u parlamentu, bez ikakvog reda i bez ikakvog osnova. Ali na to smo, između ostalog, i navikli.
Dakle, neprihvatljiv je tekst izmjena, a sve ovo što smo između ostalog iznosili samo ide u prilog jednom stanju u kome se nalazi naše društvo i jednom stanju u kojem smo dovedeni jednom dugogodišnjom vlasti koja je sve više i više sklona raznim vidovima zloupotreba, jer je u potpunosti ovladala apsolutno cijelim sistemom.
Prema tome, prebacivati odgovornost na pravosuđe i sudove i neke propise koji definišu sudovi Bosne i Hercegovine ili bilo koji drugi to je samo stvaranje jednog alibija. Stvaranje jednog alibija.
Da ne govorimo o propalim bankama i iznosima koji su ovu zemlju stotine miliona maraka praktično koštali. Zahvaljujući kome? Pa, ljudima koji su vodili te sisteme.
E, zamislite, njih treba neko da ih prijavi za korupciju i da se suoči sa njima i na razne vidove mobinga i svega ostalog, pa taj život njihov će se protvoriti u pakao i zato nikad nijedan ozbiljan čovjek neće ovo prijaviti jer zna da će samo od toga imati probleme i ništa više.
