Na konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanoj u New Yorku 25. septembra 2015., 150 svjetskih čelnika usvojilo je novi Program globalnog razvoja do 2030. (Agenda 2030.) u okviru kojeg je doneseno 17 ciljeva održivog razvoja.
Kako je BiH bila jedna od potpisnica ovog dokumenta, Ured za reviziju institucija BiH, 4 godine kasnije, u oktobru 2019., nakon provedene revizije učinka, objavio je izvještaj na temu „Spremnost institucija BiH da odgovore na preuzete obaveze iz Programa održivog razvoja do 2030. godine“.
Izvještaj je ilustrovao običaj ovdašnjih političara da formalno prihvataju međunarodne obaveze, bez stvarnog truda, a možda i namjere, da ono na šta su se potpisom obavezali i provedu.
Nalazi i zaključci revizije, naime, pokazali su da za 4 godine, od usvajanja Agende 2030, u BiH nisu osigurane ni osnovne pretpostavke za provođenje obaveza koje proizilaze iz njenog potpisivanja. Nije bio definisan ni strateški okvir za implementaciju Ciljeva održivog razvoja, kao jedan od početnih koraka u pripremi za ovaj proces. Niti je uspostavljena institucionalna infrastruktura za implementaciju Ciljeva. A to da nije bilo jasno ni ko koordinira aktivnosti povezane sa Agendom, ko će pratiti njeno provođenje, i na koji način će se usklađivati aktivnosti sa namjerom ostvarivanja Ciljeva, u BiH se, sa ovakvim političarima i uređenjem zemlje, podrazumijeva. Kao što se podrazumijeva da im nije palo na pamet da planske dokumente trebaju uskladiti sa preuzetim međunarodnim obavezama ili da trebaju uspostaviti sistem izvještavanja i praćenja implementacije Ciljeva. Itd.
Manje-više jedine aktivnosti koje su provedene u tom kontekstu bile su inicirane izvana. Kao dio aktivnosti u okviru UN-ovog projekta ”Podrška pripremi za provedbu ciljeva održivog razvoja i angažiranje privatnog sektora”.
Državni ured za reviziju je, u tada objavljenom izvještaju, uz zasluženo uvredljivu formulaciju “S ciljem osiguranja osnovnih pretpostavki za implementaciju Ciljeva održivog razvoja” (5 godina od preuzimanja te obaveze!), dao određene preporuke Vijeću ministara BiH, Parlamentarnoj skupštini BiH, Agenciji za statistiku BiH i Direkciji za ekonomsko planiranje BiH.
Pet godina nakon te revizije i tih preporuka državni je Ured za reviziju proveo analizu aktivnosti institucija Bosne i Hercegovine na realizaciji ovih preporuka, objavivši rezultate u izvještaju objavljenom 01.11.2024.
Rezultati su, kako je to i za očekivati od ovdašnjih vlasti, katastrofalni. Revizori su, naime, konstatovali da je za pet godina u potpunosti realizovano manje od polovine datih preporuka – 43%. Još toliko je djelimično realizovano. A za 14% nisu ni započete aktivnosti na realizaciji.
Pritom, podsjetimo, preporuke su date “s ciljem osiguranja osnovnih pretpostavki za implementaciju Ciljeva održivog razvoja”. Osnovnih pretpostavki!.
Dakle, 9 godina od potpisivanja Agende (sa njenih 17 ciljeva održivog razvoja) i 6 godina do njenog proklamovanog roka za ispunjenje, bosanskohercegovačke vlasti se i dalje bave osiguranjem osnovnih pretpostavki za njenu implementaciju.
Ili, riječima revizora:
“Da bi institucije BiH osigurale pretpostavke za provođenje obaveza iz Agende 2030 trebaju okončati sve preduzete aktivnosti na osiguranju sveobuhvatnijeg i ažurnijeg pristupa u implementaciji Ciljeva održivog razvoja.”
No, po dosadašnjem tempu rada, institucije BiH bi te pretpostavke(!) za provođenje obaveza iz Agende 2030. mogle osigurati baš negdje oko 2030. Te bi tada, nakon isteka roka, mogle (polako!) krenuti u realizaciju obaveza. Kako smo i navikli od naših političara.
