Priča o nekadašnjem zavidovićkom gigantu Krivaji nije nikad do kraja rasvijetljena.
Od fabrike Krivaja nekad je živjelo čak 12 hiljada radnika i njihovih porodica. Ova industrija imala je poslovnice širom svijeta, u SAD, Njemačkoj, Italiji,…
Firma je sačuvana u ratu. Kraj rata, sve mašine su dočekale u firmi, neoštećene. A onda…
Postratni period u Krivaji su obilježile razne afere. Prvu veću aferu utvrdila je Finansijska policija FBiH koja, u zahtjevu za provođenje istrage tadašnjem općinskom tužilaštvu Zavidovići, prijavljuje generalnog direktora Latifa Ćehajića, pomoćnike za pravne i finansijke poslove Asifa Mujkića i Kemala Sendića, te zamjenika predsjednika UO Krivaje Huseina Zilkića. U prijavi je navedeno da su tokom 1996. i 1997. godine preinačenim odlukama prikrili gubitak američke firme od skoro 3 miliona američkih dolara, tako što je oko 1,8 miliona dolara otpisano, te uknjiženo na teret starih potraživanja Krivaje, a ostatak je uknjižen kao Krivajin osnivački ulog. Afera prodaja građevinskog zemljišta u vlasništvu Krivaje u Makarskoj i Herceg-Novom se dogodila 1999. godine. 2000. godine tadašnji generalni direktor Krivaje Himzo Husić i direktor Krivajine kćerke-firme u Njemačkoj Krivaja-Holz Nagib Mujkić kupuju zgradu zvanu „Kantina“ a u ugovoru su potpisani kao kupci i kao zastupnici Krivaje.
O kriminalu u Krivaji, odnosno kriminalnom poslovanju Besima Muhića i Alije Polića, saznali smo iz pisama Rizaha Krdžalića i Hazima Taletovića upućenih tadašnjem UO Krivaje.
Da bi se pokušao prikriti kriminal, imovina Krivaje se sa nadležnosti Općine prenosi na nadležnost Kantona, a poslije toga na nadležnost Federacije. Bilo je raznih planova za rješavanje „problema Krivaje“, odnosno njenu privatizaciju. Apetiti zainteresovanih da na lak način, tj. prevarom i korupcijom, dođu do dijela nekadašnje društvene imovine, stalno su rasli.
Čerupanje ili tzv. mala privatizacija je urađena do 2004. godine. Do tada 9 pogona ili radnih cjelina sa 536 radnika je prodato za ukupno 6 miliona KM.
2005. godine Agencija za privatizaciju FBiH objavljuje javni poziv za prodaju kompletne Krivaje. Ponuda nije bilo. Istovremeno se nastavlja prodaja pojedinih dijelova firme. U septembru 2006. godine firma Ferimpex za 325 hiljada KM preuzima DC Inženjering, a Mehmed Polić sa još 34 kupca kupuje DC Instalacije. S ove dvije kupovine ukupno je prodato 11 tehnoloških cjelina, prema kupoprodajnim ugovorima, za 6,5 miliona KM, a više od 600 radnika je prešlo u nove firme.
Na jednom od mnogobrojnih sastanaka 27.10.2006. godine premijer Ahmet Hadžipašić je primio delegaciju IP „Krivaja“ iz Zavidovića ispred koje su prisustvovali predsjednik NO Mirsad Džaferović, generalni direktor Jusuf Čahtarević, izvršni direktor za pravne i uslužne poslove Muhamed Šibonjić i predsjednik sindikata ovog kolektiva Vehbija Aličić. Povod sastanka je bila „teška situacija“ u Krivaji, nakon što su po tužbama postala izvršna sudska rješenja za isplatu naknada radnicima po Kolektivnom ugovoru. Planirano je da Krivaja nakon restruktuiranja bude predmet privatizacije.
Početak 2007. godine ukazuje na sliku po kojoj su radnici živjeli naredno desetljeće: štrajkovi, prekidi rada usljed nedostatka sirovine ili električne energije, prisilna naplata dugovanja od strane povjerioca te beskrajna pravna zavrzlama oko statusa ili vlasništva nad Krivajom. Za pet mjeseci (od januara do maja) radnici su proveli 50 dana u generalnom štrajku. Blokirali su saobraćajnice tražeći barem jednu od 14 zaostalih plata čiji iznos je bio 360KM.
Dubioza u firmi se nastavalja i u narednim godinama. Pokazatelj neuspjeha u stavljanju firme „na noge“ je promjena tri generalna direktora u kratkom periodu – Mehmedalija Burić, Nurija Prijić i Jusuf Čahtarević. Vrijednost firme drastično opada. Državni kapital smanjen je sa 270 na 170 miliona.
U junu 2008. godine izlazi sljedeće saopštenje: Vlada Federacije s Ferimpexom osniva zajedničko preduzeće „Krivaja 1884“, 70% u vlasništvu Ferimpexa, 30% Vlade FBiH. Stara Krivaja ostaje kao „Krivaja d.o.o“ na čelu sa Nurijom Prijićem, sa obavezom preuzimanja dotadašnjih dugovanja.
Novi poslodavac je obećavao ulaganje 20 miliona KM u razvoj preduzeća, u naredne 4 godine, isplatu zaostalih plata i uvezivanja staža. Za zasnivanje radnoga odnosa radnici bivše Krivaje morali su se odreći tužbenih zahtjeva po kojima su trebali naplatiti deset, dvadeset ili trideset hiljada maraka. No, 173 radnika nisu pristala na ucjene i prijetnje da će, ne odreknu li se tužbi, ostati bez posla. I ostali su bez posla i počeli novu bitku za svoja prava. Iako imaju presude u svoju koristi, ni dan danas nisu namireni.
Finansijska policija u avgustu 2009. godine podnosi „Izvještaj o postojanju osnova sumnje o počinjenom krivičnom djelu“ nezakonitog ugovora o formiranju Krivaje 1884“. Na osnovu ovog izvještaja Federalna uprava policije podnosi krivičnu prijavu protiv 19 lica. Iz zeničkog suda pristiže rješenje: Registracija Krivaje 1884 je nezakonita. Postavlja se pitanje kako je firma uopće mogla biti i registrovana.
Početkom 2010. godine firma Ferimpex saopštava da se povlači iz posla, iako su imali povoljne uslove za nabavku sirovine. Radnicima i dalje staž nije uplaćen od 2003. godine, iako je na listama uredno prikazivano odbijanje za doprinose. Dana 3.6.2010. godine otvoren je stečajni postupak nad imovinom IP Krivaja. Nijedan rukovodilac nije odgovarao za pronevjeru državne imovine. Za prva 4 mjeseca smjenjuju se 3 stečajna upravnika Hazim Škapur, Emin Bajramović i Muharem Hozić.
Odluka Vlade FBiH da se za v.d. direktora Krivaje imenuje Suad Džindo bivši direktor centra Skenderija dodatno je „uzburkala duhove“ u Zavidovićima. Tada je, prema procjenama, napravljen finansijski minus od oko 20 miliona KM.
Javni poziv za prodaju Krivaje objavljen je krajem 2012. godine. Pristižu 2 ponude: ponuda firme Saz Monting Maglaj i ponuda „Ortačka grupe Tisakomerc“ (Hifa Petrol, Sluško, Krivaja metali i Tisakomerc Žepče).
Igre oko Krivaje se nastavljaju. Stečajni upravnik Muharem Hozić odlazi sa funkcije. Novi stečajni upravnik postaje Hamdija Muratović, po pisanju medija od ranije poznat po aferi zloupotrebe položaja i krivotvorenja službene isprave u Frigosu. Optužnica je podugnuta od Tužilaštva TK. Hamdija Muratović je i danas stečajni upravnik u Krivaji.
Dana 19.5.2014. godine stečajni upravnik Hamdija Muratović najavljuje privatizaciju Krivaje. 25.9.2014. godine potpisan je ugovor o prodaji imovine između stečajnog upravnika i ortačke grupe koju čine 4 firme: Marić Žepče, Makro drvo, Prograd i Fedis. Ortačka grupa koja je sastavljena od 4 firme „kupuje“ imovinu Krivaje u stečaju za 8,7 miliona KM. U tu sumu je uračunato preuzimanje 6 miliona kredita od Razvojne banke FBiH.
Vijest iz septembra 2014. Za prvog mandata Nermina Nikšića
Nakon što su preuzeli upravljanje nad Krivajom, prvi direktor, istina u kratkom periodu, postaje Nurija Prijić. „Novi vlasnici“ smjenjuju tadašnjeg generalnog direktora Nuriju Prijića, a postavljaju za direktora bivšeg premijera Ze-Do kantona Muniba Huseinagića. Raspustili su Službu obezbjeđenja u firmi, nakon dva mjeseca, čije radnike šalju u pogon Furnirnica, a uvode svoju zaštitarsku agenciju. Prvobitno je ugovorom predviđeno da Ortačka grupa u definisanim terminima uplati kupoprodajnu cijenu, no naknadno sačinjavaju Anex ugovora kojim, umjesto isplate gotovog novca od Krivaje d.o.o u stečaju preuzima otplatu kredita Razvojne banke. Ortačka grupa potom ozbiljno radi na knjiženju imovinu na sebe, a ne na novu firmu „Krivaja-Mobel“. Sve obaveze prebacuju na novu firmu Krivaja-Mobel koja nedugo potom odlazi u stečaj a 800 radnika ostaje bez posla. Uzalude su bile tužbe radnika. Ortačka grupa pokušava doći u posjed nekoliko stotina hiljada kvadratnih metara zemljišta, a pri tome do danas nisu ispoštovali ugovorne obaveze. Tužilaštvo ZDK ima otvorene istrage, koje traju godinama, a često mijenjanje postupajućih tužilaca ukazuje da, po svemu sudeći, raspetljavanja klupka nema.
I u 2015. godini radnici nastavljaju proteste, kao i blokade puta M17. Tada ih je 300 krenulo pješice prema Zenici. Dana 5.11.2015. održan je sastanak radnika Krivaja Mobel sa tadašnjim premijerom kantona Miralemom Galijaševićem u Žepču. Rješenja nije bilo. Naredne godine donose bezbroj novih problema, zborova radnika i protesta. 21.1.2017. godine 701 radnik je završio na birou za zapošljavanje. Radnicima se isplaćuju jednokratne pomoći s ciljem smirivanja, odnosno prekida nastavka protesta. Posljednja jednokratna pomoć je bila 2022. godine.
U februaru 2016. stečajni upravnik Hamdije Muratović pravi obavijest o raskidu Ugovora i zahtjevu za povrat imovine, koju, osim ortačkoj grupi, upućuje i Razvojnoj banci FBiH Sarajevo, Federalnom zavodu za zapošljavanje Sarajevo, Vladi FBiH i Općinskom sudu Zenica. Sindikat preduzeća je tražio i intervenciju Vlade FBiH, a u više navrata radnici su u organizaciji Sindikata protestovali pred kapijama preduzeća. Osnov za traženje raskida ugovora o privatizaciji bio je tvrdnja stečajnog upravnika da je od ugovorene kupoprodajne cijene 8,7 miliona KM plaćeno samo 1,85 miliona. Nakon toga je predmet prebačen na Vrhovni sud FBiH, na kojem se vodio proces raskida ugovora.
Kad su vidjeli da nemaju dokaze na svojoj strani, Ortačka grupa se poslužila, po riječima radnika, prevarom na način da im je pomoćnik gradonačelnika za urbanizam Grada Zavidovići Remzo Sinanović izdao posjedovni list, što je interesantno, na kojem je vlasnik zemljišta Krivaja-Mobel. Samo nakon 5 dana, na neradni dan, isti službenik im izdaje posjedovni list na ime firmi ortačke grupe kao novih vlasnika zemljišta.
Održan protest ispred Vlade Federacije 20.5.2021. godine. Vlada donosi, dana 21.5.2021.godine Zaključak da Agencija za reviziju privatizacije izvrši reviziju privatizacije IP Krivaja i dostavi izvještaj u narednih 60 dana. Revizija privatizacije Krivaje urađena 2021. godine, a Vlada Federacije prihvatila „Izvještaj o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije IP Krivaja Zavidovići – u stečaju“.
„Krivaja Mobel kao novoosnovano društvo nije imalo kreditnu istoriju niti finansijske pokazatelje koji bi upućivali i uvjerili kreditora, Vladu i IP Krivaju da može preuzeti takvu obavezu. Posebno naglašavamo da je obaveza plaćanja bila obaveza pravnih lica koja su kupila imovinu u stečaju po javnom pozivu te je potpuno nejasno kako je ta obaveza mogla preći na Krivaja Mobel kada je postojalo saznanje da novoosnovano društvo nema nikakav finansijski pokazatelj niti bilo koji plan ili projekat koji bi uvjerio strane potpisnice da će moći ispuniti takvu obavezu…
Pogotovo je nejasno kako su kreditor, Vlada FBiH i IP Krivaja mogli ugovoriti da obavezu plaćanja četiri pravna lica prema IP Krivaja može preuzeti njihovo novoosnovano društvo na način da preuzme obavezu po kreditima. Bez obzira što su osnivači navedenog društva, novoosnovano društvo je zasebno pravno lice koje kao takvo nije učestvovalo u kupovini imovine stečajnog dužnika (IP Krivaja u stečaju). Imajući u vidu gore navedeno, mišljenja smo da su u prednjim radnjama prekršene odredbe člana 134. I 135. Zakona o stečajnom postupku“, navodi se u Izvještaju o obavljenoj reviziji.
Vlada je prihvatila reviziju i uputila je na javna pravobranilaštva Fedracije i kantona da se očituju. Tada nastupaju smjene u raznim agencijama. Agencija za privatizaciju ostaje bez direktora, a na njegovo mjesto, rješenjem Vlade od 18.06.2020., dolazi zamjenik Drago Vrbić, kao vršilac dužnosti, koju obnaša i danas.
Nakon donešenog rješenja Agencije za reviziju privatizacije u FBiH, Agencija za privatizaciju FBiH podnosi žalbu na izvještaj revizora. Taj proces dodatno iscrpljuje radnike, jer je trebalo dvije godine da Komisija razmatra žalbu, koju naposljetku odbacuje. Vlada FBiH na 35. sjednici, održanoj 05.06.2024. godine, donosi Rješenje o odbijanju kao neosnovane žalbe Agencije za privatizaciju FBiH izjavljene protiv rješenja Agencije za reviziju privatizacije u FBiH broj 01.02.1.333.5/21 od 29.09.2021. godine.
„Na tom sastanku sa Premijerom mi smo to njemu predočili, da nema žalbe na tu odluku komisije. Vlada Federacije nema opterećenja i zašto ne pokrene javna pravobranilaštva. Ortačka grupa preuzima kredit a ne Krivaja-Mobel. U zavodu za zapošljavanje koji je angažovao Razvojnu banku da bude komisionar prave odluku mimo Vlade da Krivaja Mobel preuzme kredit a firma je imala samo 10.000 KM kapitala. Zar može niža instanca da promjeni odluku više instance i ne postupi po njoj? Vlada Federacije mora da pokrene postupak raskida ugovora jer je propust napravljen prilikom preuzimanja kredita. Premijer Nikšić je tada nama rekao da su to sve uslovi za raskid ugovora. Nisu platili kredit, radnike ostavili na cjedilu a hoće imovinu. Iz ovog se logično postavljalo pitanje: Kako je moguće da neko s tako malim bonitetom podigne kredit od Razvojne banke FBiH u iznosu od 6 miliona KM?“, navode radnici, u razgovoru za portal Antikorupcija.
Radnici su održali sastanak 18.4.2024. i u Razvojnoj banci FBiH.
„Pitali smo ih zašto ne raskinete ugovor, da li vam je ijedna rata plaćena? Odgovorili su da nije.
Mi smo izbačeni iz preduzeća bez ikakve otpremnine, poslati na biro. Mi nismo ovdje samo zbog penzionisanja. Neriješen radni staž. Ako će ući u imovinu, šta je s nama? Mi ne radimo od 2017. godine i šta ćemo čekati starosnu penziju? Ima ljudi koji ne rade nigdje. Mi smo kolateralna šteta.“, rezignirani su radnici.
Ne kriju razočarenje u izabrane predstavnike iz svog grada na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini:
„Pustili su radnike Krivaje niz vodu. Kada god im se obratite, kažu nije naša nadležnost, nemamo nadležnost nad imovinom. Možda nemate nadležnost nad imovinom, ali imate li nadležnost nad građanima, predstavnici ste građana, brinete li se o građanima?“
Ispred Gradskog vijeća Zavidovići, na zahtjev radnika, traženi su odgovori od institucija Zavoda za zapošljavanje, Razvojne banke i Stečajnog sudije da li je plaćena imovina? Svi dobiveni odgovori su da nije plaćena imovina.
Gradonačelnica Zavidovića je spremna, po radnicima, da ukoliko dođe do raskida ugovora, sa Gradskim vijećem podigne kredit s ciljem namirenja radnika, da se vrati kredit Razvojnoj banci, da se otkupi zemljište i ostane gradu kao nova industrijska zona.
6.12.2024. godine, ispred kapije „Krivaje“, održan je još jedan zbor radnika ovog preduzeća. Radnici zahtijevaju od Vlade Federacije raskid ugovora s Ortačkom grupom. Traže sastanak sa Federalnim premijerom Nikšićem. Ukoliko ne dobiju termin za sastanak, najavljuju proteste ispred Vlade Federacije za sljedeći petak. 25.12.2024. će biti tačno 9 godina kako su radnici stali. I tu su i danas, ispred kapije svog preduzeća.
