Jedan od uslova za ulazak BiH u Evropsku uniju bila je i izmjena Zakona o javnim nabavkama, koja je nedavno stupila na snagu. Zakon je izmijenjen ali u korist odgovornih lica javnih preduzeća i ustanova, koji po novim pravilima umjesto 6.000 maraka, za nabavku roba i usluga sada imaju mogućnost da raspolažu sa 10.000 maraka.
Sklapanje direktnih sporazuma bez javnog nadmetanja, osim što ostavlja prostor da direktori javnih ustanova biraju ponuđača po vlastitoj želji i koristi, sada je za potrebe ovih ustanova obezbijeđena veća svota novca.
“To ostavlja umnogome, odriješene ruke rukovodiocima javnih institucija da zaključe direktne sporazume na minimalnu vrijednost, znajući da će ga u toku godine moći proširiti i na taj način zaobići neki transparentniji postopak, koji bi bili u obavezi raspisati. Takođe praksa je pokazala da upravo vreba opasnost jer se cijepanjem nabavki, odnosno nedozvoljenom podjelom cijepanja nabavki vrši uoravo kroz direktne sporazume na način da se jedne robe radove i usluge, za koje bi se trebalo putem nekog transparentnijeg postupka iste nabavljati, da se podijeli na nekoliko direktnih sporazuma i na taj način se zaobiđe bilo kakva konkurencija“, kaže Damjan Ožegović iz nevladine organizacije Transparency Internacional BiH.
U teoriji, obezbjeđivanje više sredstava, trebalo bi da poboljša funkcionisanje ovih institucija, kako bi se mogao nabaviti sav potreban materijal, bez žalbi i odugovlačenja procesa nabavki. Međutim kako je korupcija postala nova realnost i nije strana mnogima, povećanje iznosa za dodatne 4.000 maraka za nabavke ostavlja prostor za veće malverzacije, kažu pravnici.
“Ta razlika između šest i četiri hiljade može da rađa određene manjkavosti u smislu favorizovanja određenih ponuđača, da se pod tim podvede ponešto više od onog što trenutno je potrebno ugovornom organu u smislu te nabavke, koja je konkretno u pitanju i kao što je to dosta puta bio slučaj, uvijek su te manjkavosti u smislu favorizovanja tačno određenih fizičkih ili pravnih lica koja zaključuju ugovore o javnim nabavkama sa ugovornim organom“, ističe pravnik Mile Antonić.
Novim zakonom obezbijeđeno je da se nakon završene procedure javne nabavke, za postojeće ugovore, vrijednost može proširivati do 30 odsto, umjesto dosadašnjih 20 odsto. Ukoliko pregovarač zaključi ugovor na određeni iznos novca, moći će da aneksira ugovor i iznos uveća za 30 odsto, što je takođe u teroji korisno, a u praksi samo za pojedince.
“Oni koji budu imali saznanja unapred da će se robe, radovi ili usluge koje će se nabavljati, da će se vrijednost proširivati, a da nemaju finansijski interes možda za trenutno procijenjenom vrijednošću kada se nabavka raspiše, da će moći konkurisati, za razliku od konkurencije, koja možda tu informaciju nema i na taj način da će im se moći tokom trajanja, odnosno realizacije ugovora, dodatno proširiti, odnosno dodatno namaći još sredstava“, kažu iz Transparency Internacionala BiH
“Loša strana toga je jer je to potpuno netransparentan postupak, javnost ne zna šta se stvarno dešava kada ugovorni organ i ponuđač pregovoraju o tih sada već 30 posto. Ne znaju koje su to stvari koje su se eventualno promijenile od momenta zaključenja ugovora, do momenta zaključenja aneksa ugovora i naravno daje mogućnost zloupotreba“, kaže Antonić.
– Izmjene zakona djelimično su pozitivno ocijenjene od strane Evropske unije, što je i bio jedan od uslova za pristupanje Evropi, međutim nakon toga, djelovano je amandmanski pa su javnim institucijama ruke odriješene, kže ekonomski analitičar Jelena Trivić.
“Praktično ostavlja prostor odgovornim licima javnih ustanova, odnosno institucijama javnog sektora da direktne pogodbe sklapaju, odnosno da imaju malo širi prostor za te direktne pogodbe pa sada ćemo, osim što redovno gledamo u izvještajima javnih institucija da su skoro svi direktni sporazumi baš na 6.000 KM. Sada ćemo gledati da su svi direktni sporazuimi baš na 10.000 i to nije osnovni problem, problem je što se javne nabavke dijele praktično, kada prelaze 10.000, onda se opet svode na 10 tako što se podijele u više poslova“, kazala je ekonomski analitičar Jelena Trivić.
Izmjenama zakona takođe nisu unaprijeđene ključne oblasti koje bi spriječile korupciju. Namjerno ili ne, zanemaren je i dio političkog uticaja na rad članova kancelarije za razmatranje žalbi, pojašnjavaju naši sagovornici.
