Iako više od sedam godina postoji Sporazum o saradnji u oblasti integralnog upravljanja vodama donjeg toka rijeke Drine, potpisan između Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske i Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine Republike Srbije, ovaj dokument je čini se samo formalne prirode i ne doprinosi značajno zaštiti korita granične rijeke BiH i Srbije i priobalja od nelegalne eksploatacije šljunka.
Time i ne garantuje uređenje obala rijeke Drine, kako se ne bi dešavale poplave koje konstantno nanose štetu stanovnicima uz rijeku sa obje njene strane.
U dosadašnjem periodu formirana Zajednička komisija i radne grupe su tokom 2018. i 2019. godine imale kakvu takvu saradnju, tokom 2020. godine nisu održavali sastanke, a nema informacija o eventualnom zajedničkom djelovanju ni u prošloj godini.
Glavna služba za reviziju javnog sektora u RS, u svom decembarskom izvještaju, je konstatovala da nadležne institucije iz ovog entiteta nisu iskoristile saradnju u donošenju podzakonskog akta koji uređuje izdavanje vodoprivrednih akata, te izrade planskih dokumenata o potrebama i prioritetima za dislokaciju materijala iz vodotoka rijeke Drine i eksploatacije riječnog materijala sa lijeve obale rijeke koja katastarski u pojedinim dijelovima pripada Republici Srbiji.
Neuređenost i nedefinisana državna granica između BiH i Srbije uticali su da su se, prema izvještaju Glavne službe za reviziju, za poslednje tri posmatrane godine od devet raspisanih Javnih poziva Javne ustanove “Vode Srpske” morale brisati dvije lokacije “jer je naknadno utvrđeno da su katastarski pripadale Republici Srbiji”. Od ukupno 17 zajedničkih izlazaka na teren vodnih inspektora RS i Srbije u dvije trećine slučajeva utvrđene su nepravilnosti, a šljunkari su uglavnom zaticani u nedozvoljenim radnjama.
Nedovoljna saradnja u međugraničnom području može uzrokovati i prepreku za planirano uspostavljanje više zaštitnih područja neposredno uz vodotok na teritoriji Bijeljine, Zvornika i Bratunca, koji su na popisu prema Prostornom planu Republike Srpske do 2025. godine. Ta područja predstavljaju stanište pojedinih strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta. Takođe, u njenom gornjem toku nalaze se i Nacionalni parkovi Drina i Sutjeska.
Što se tiče planova vađenja riječnih nanosa u RS, nadležno Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i JU “Vode Srpske” raspolažu sa istim, ali oni se u RS ne koriste prilikom određivanja lokacija na kojima će se vršiti dislokacija i vađenje matarijala iz vodotoka rijeke Drine. Razlog je vjerovatno što nisu razrađeni usmjerenja i ciljevi iz strategije integralnog upravljanja vodama RS 2015-2024. godine, a važnost Plana upravljanja oblasnim riječnim slivom rijeke Save RS je istekao prošle godine.
MPŠV i JU „Vode Srpske“ ne raspolažu dokumentima u kojima su utvrđene količine materijala koje je potrebno dislocirati iz vodotoka rijeke Drine, na godišnjem ili višegodišnjem nivou, a što je važno i u kontekstu činjenice da je Drina međudržavni vodotok i da dislokaciju i vađenje materijala vrši i Republika Srbija. Prilikom posjete i posmatranja stanja vodotoka rijeke Drine od strane revizorskog tima, prisutni predstavnici JU „Vode Srpske“ nisu mogli prezentovati na terenu gdje su granice između katastarskih čestica koje pripadaju RS i onih koje pripadaju Republici Srbiji, a što je važno u pogledu nadležnosti institucija RS i preduzimanja eventualnih mjera. Takođe, predstavnici JU „Vode Srpske“ nisu se mogli izjasniti šta i kako se postupa, odnosno treba postupati, u slučajevima kada je elaboratima predviđeno profilisanje riječnog korita i na parcelama koje katastarski pripadaju Republici Srbiji, te kako se to odražava na realizaciju elaborata i ugovora, odnosno postizanje ciljeva dislokacije i vađenja materijala iz vodotoka i plaćanje vodnih naknada.
Sa druge strane Republika Srbija posjeduje i operativan je Pravilnik o utvrđivanju Plana vađenja riječnih nanosa Republike Srbije iz 2021. godine.
