Prema podacima neformalne grupe građana „Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka i devastiranje obale rijeke Drine na području Bijeljine“, JU „Vode Srpske“ su aneksirale prošlogodišnji ugovor za održavanje riječnih korita, dislokaciju i vađenje materijala iz vodotoka za sliv rijeke Drina u mjesnoj zajednici Balatun do 30. juna i trenutno na ovom području nema radova u koritu ove rijeke.
Radove je izvodilo bijeljinsko privredno društvo „DMS Company“, a tokom jula, prema izvještaju građanske patrole NGG, nije bilo njihovih mašina na terenu u ovom pograničnom naselju sa susjednom Republikom Srbijom.
Međutim, informacija koju su aktivisti dobili od mještana je da su privatna lica kupila više hektara zemljišta uz priobalje i da se priprema teren za početak vađenja šljunka, ali – sa poljoprivrednog zemljišta.
Oni strahuju da će time ovo naselje, kao i 2014. i nekih ranijih godina ponovo biti u opasnosti od poplava. Naravno, ukoliko počne nezakonita eksploatacija šljunka i na tom se mjestu eksploatacijom stvore krateri i praktično proširi korito rijeke Drine.
„Do toga će sigurno doći, jer je zemljište u vlasništvu državljana Srbije sa ove strane Drine i na tom području nema ingerencije inspekcija Republike Srpske, a kako se ne radi o državnom zemljištu Srbije, ni njihova inspekcija zasigurno neće zalaziti na ovo područje“ – prenijeli su aktivistima pomenute grupe mještani Balatuna svoje strahove.
Prema zakonskim propisima u RS, da bi privredna društva ili fizička lica moga eksploatisati šljunak sa poljoprivrednog zemljišta, neophodno je prije toga promijeniti namjenu zemljišta i za to platiti visoke naknade, što je gotovo neisplativo. Ukoliko se striktno poštuju propisi, naravno.
Kada je u pitanju saradnja nadležnih za upravljanjem vodotokom Drine, već osam godina postoji Sporazum o saradnji u oblasti integralnog upravljanja vodama donjeg toka rijeke Drine, potpisan između Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske i Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine Republike Srbije. Ipak, ovaj dokument je, čini se, samo formalne prirode i ne doprinosi značajno zaštiti korita granične rijeke BiH i Srbije i priobalja od nelegalne eksploatacije šljunka. Odnosno u praksi sam Sporazum nije garancija za uređenje obala rijeke Drine, kako se ne bi dešavale poplave koje konstantno nanose štetu stanovnicima uz rijeku sa obje njene strane.
Ranije, na osnovu tog Sporazuma, formirana Zajednička komisija i radne grupe, su tokom 2018. i 2019. godine imale kakvu takvu saradnju, tokom 2020. godine nisu održavali sastanke, a nema informacija o eventualnom značajnijem zajedničkom djelovanju ni u prošloj i ovoj godini. Glavna služba za reviziju javnog sektora u RS u svom decembarskom izvještaju je konstatovala da nadležne institucije iz ovog entiteta nisu iskoristile saradnju u donošenju podzakonskog akta koji uređuje izdavanje vodprivrednih akata, te izrade planskih dokumenata o potrebama i prioritetima za dislokaciju materijala iz vodotoka rijeke Drine i eksploatacije riječnog materijala sa lijeve obale rijeke koja katastarski u pojedinim dijelovima pripada Republici Srbiji.
O neuređenosti ove oblasti govori i podatak da su se, prema izvještaju Glavne službe za reviziju, za poslednje tri posmatrane godine od devet raspisanih javnih poziva Javne ustanove “Vode Srpske” morale brisati dvije lokacije “jer je naknadno utvrđeno da katastarski pripadaju Republici Srbiji”.
Od ukupno 17 zajedničkih izlazaka na teren vodnih inspektora RS i Srbije u dvije trećine slučajeva utvrđene su nepravilnosti, a šljunkari su uglavnom zaticani u nedozvoljenim radnjama.
