Kada se uđe u sjedište Ujedinjenih naroda (UN) u New Yorku, odmah na samom ulazu se, prije svega, najprije mogu primijetiti majestetski portreti glavnih tajnika UN-a. Riječ je o devet slika urađenih tehnikom ulja na platnu. Na svih devet su muškarci koji su tijekom posljednjih 76 godina bili na čelu Ujedinjenih naroda.
Ako bi se postupilo u skladu s inicijativom civilnog društva „Forward” („Naprijed”), tada bi se ovdje uskoro našao i portret jedne žene. I to bivše ekvadorske predsjednice Rosalía Arteage. Žena, kandidatkinja civilnog društva koja je demokratski legitimirana od “pravih” ljudi, konkurira na ključno mjesto UN-a.
Ona pak nema realnu šansu. Jer će António Guterres, bivši portugalski premijer, ove godine opet biti izabran – skoro je to sigurno. To je nešto poput nepisanog zakona – do sada je, uz samo jedan izuzetak, svaki generalni tajnik, koji je to htio, bio izabran i za drugi mandat. To ne ovisi samo od njega, već i načina – kako se to određuje.
Dug i kompliciran put
“Proces odabira je nejasan, nedemokratski i nemamo pravo glasa”, kaže Colombe Cahen-Salvador. Ona je, zajedno s Andreom Venzon, prije samo mjesec dana pokrenula kampanju „Forward”. Oboje imaju iskustva s ovom vrstom vrbovanja pristalica, jer su pomogli u osnivanju i europske stranke Volt.
Od pokretanja inicijative one su, djelujući iz Londona, mobilizirale 8.000 pristalica. Pronađene su i dvije kandidatkinje koje su se pridružile timu: pored Arteage, tu je i argentinska diplomatkinja Paula Bertol. One su za to potvrdu dobile i tijekom glasanja preko 4.000 pristalica inicijative iz 71 zemlje svijeta.
Njihov cilj: skrenuti pažnju na činjenicu da se izbor za ovu važnu poziciju još uvijek dijelom održava iza zatvorenih vrata. “Stvar je u tome da je danas 2021. godina, a naša politika se još uvijek nalazi zaglavljena 50 godina u prošlosti,” izjavila je Venzon za DW. “Zaista, po tom pitanju moramo se poboljšati.”
U Povelji UN-a je definirano da generalnog tajnika UN-a predlaže Vijeće sigurnosti, a zatim ga bira Glavna skupština UN-a. Budući da pet stalnih članova Vijeća sigurnosti imaju pravo veta, kandidatkinja ili kandidat, ako želi postići uspjeh, mora imati njihovu podršku. Guterres ju je već izričito dobio od nekoliko članica Vijeća, uključujući Kinu i Veliku Britaniju. Onda su tu i mnogi nepisani zakoni.
Na primjer, kandidatkinju ili kandidata moraju podržati države članice – to pak nigdje nije izričito navedeno, ali je uvijek bilo tako. I trebalo bi se geografski rotirati na toj poziciji. Nejasno je i kada će i kako točno Vijeće sigurnosti predložiti kandidata. Ove godine će se to dogoditi između svibnja i listopada.
A pritom se puno toga već dogodilo. Također, na inicijativu civilnog društva. Nijedan glavni tajnik nije izabran tako transparentno kao António Guterres prije pet godina. Generalna skupština donijela je rezoluciju u kojoj su navedeni detalji procesa izbora. Po prvi put su svi kandidati morali predstaviti viziju, održane su javne rasprave i saslušanja s predstavnicima civilnog društva.
Izbor civilnog društva
Na papiru Rosalía Arteaga ispunjava mnoge preduvjete koje mora ispuniti glavna tajnica UN-a – službeno i neslužbeno. Ona je kratko vrijeme bila predsjednica Ekvadora, potom potpredsjednica, a ima iskustvo i ministrice i glavne tajnice jedne velike organizacije. I još je važno – ona dolazi iz Latinske Amerike, regije koja bi bila “sljedeća na redu”. Zajedno s argentinskim diplomatkinjom Paulom Bertol kao zamjenicom, inicijativa “Forward” je dvije žene poslala u utrku.
Na konferenciji za medije Forwarda, Rosalía Arteaga djeluje pomalo nervozno, uzbuđeno. Naglasila je kako je sretna zbog podrške, zbog brojnih poruka koje je dobila od predstavnika civilnog društva širom svijeta. Da su je čak nazvali i iz vlada njene zemlje i obećali joj podršku. Ali, kako je rekla, ona je ne bi prihvatila.
Jer, ona, istakla je, želi ostati u utrci kao kandidatkinja civilnog društva. Može se primijetiti da je to odluka koja bi kod onih koji odlučuju u Forwardu bila drugačija, jer je, naime, njihov glavni cilj bio dobiti vladinu podršku za svoju kandidatkinju.
Ima li šanse kandidatkinja „izvana”?
Naravno, nigdje se ne kaže da kandidati „izvana” također ne mogu imati šanse. Postoje i druga imena, na primjer jedne 34-godišnja zaposlenica UNDP-a sama se predložila za tu funkciju. Međutim, za sada se na web-stranici UN-a može naći samo profil Antónia Guterresa.
Jer, da bi se postalo službenom kandidatkinjom ili kandidatom, njih u pismu moraju „ovjeriti” i predsjednik Vijeća sigurnosti i predsjednik Glavne skupštine, što se do sada dogodilo samo kada su kandidati bili predloženi od strane neke države članice. Inače je kandidatura više-manje samo simboličan čin.
“Ovi simbolični potezi su apsolutno nužni i potrebni kako bi izazvali interes”, kaže Andreas Bummel, koji ima iskustva s reformama UN-a. Od svoje 16. godine ovaj 45-godišnjak, kako je rekao u intervjuu za DW, bavi se Ujedinjenim narodima i time kako bi UN mogao postati demokratski legitimniji, transparentniji i otvoreniji za civilno društvo.
Zajedno sa još 100 drugih organizacija, njegova organizacija Democracy without Borders upravo je objavila tri prijedloga za reformu UN-a, uključujući i parlamentarnu skupštinu. “UN je naravno najvažnija organizacija koju imamo za multilateralizam”, kaže Bummel. “U interesu je svih država članica imati učinkovitiji i legitimniji UN.”
“Forward” želi nastaviti sa svojom kampanjom. Planirane se protestne akcije, razrađuju se načini kako se izvana može pomoći velikom UN-ovom aparatu da se pomjeri. “Čvrsto vjerujemo da, ako sad napravimo puno buke, onda možemo pomoći po pitanju promjene tog procesa u budućnosti”, dodao je Cahen-Salvador.
