Sama dozvola za uvoz otpada iz Italije je izdata kada je Federacija BiH proglasila vanredno stanje, a otpad je trebao dolaziti iz Padove, pokrajine u Italiji koja je u tom periodu bila ozbiljno pogođena pandemijom koronavirusa. Dozvola koju je Federalno ministarstvo okoliša i turizma izdalo na period od 5 godina je predviđala da u Drvar bude uvezeno 41 000 tona otpada. Grupa građana je krenula samostalno da se protivi uvozu otpada u Drvar, u međuvremenu su saznali da je u Drvaru, na adresi zgrade Opštine Drvar registrovana i fabrika za reciklažu otpada, koja ima rješenje za rad u kojem je pojašnjeno da fabrika posjeduje renomirane aparate i mašine za preradu otpada. Dozvolu za rad ove fabrike je izdalo Federalno ministarstvo okoliša Kantona 10. Za pokretanje ove fabrike bio je potreban kapital od 1200 KM, koji su uložili trojica vlasnika, svaki po 400 KM, sama fabrika nikad nije postojala, kao ni renomirane mašine za preradu otpada. Prva tura smeća od 414 tona koja je ušla u Drvar bila je istovarena u napuštenoj fabrici, kako unutar, tako i izvan fabrike. Na osnovu dobijene dozvole na teritorij BiH bio je dozvoljen uvoz 8200 tona otpada na godišnjem nivou, a kako je dozvola bila izdata na period od 5 godina, ukupna količina otpada koja je trebala biti uvezena u BiH iznosi 41 000 tona otpada.
U sam Drvar je uvezeno 414 tona otpada iz Italije, Federalna inspekcija je uzela 15 uzoraka i zaključila da je taj otpad bezopasan, što kod aktivista i aktivistica budi sumnju u samo uzorkovanje otpada jer smatraju da je 15 uzoraka na 414 tona premalo da bi se dobio valjan zaključak i izvršila potrebna analiza. Nakon saznanja o uvozu smeća u Drvar gospođa Sabljić organizira proteste, na koje joj se pridružuje još stotinjak građana i građanki, koji su digli glas, blokirali saobraćajnicu, što je rezultiralo time da je smeće u konačnici odvezeno iz Drvara. Čim su aktivisti i aktivistice neformalne Inicijative Drvar bez talijanskog otpada izašli na ulicu sastalo se i Opštinsko vijeće Drvara koje je jednoglasno izglasalo da otpad mora da ide iz Drvara. Još veća pobjeda je činjenica da je Federalno ministarstvo okoliša i turizma povuklo dozvolu za uvoz smeća.
Sabljić naglašava da je za dobijanje dozvole za uvoz 41 000 tona otpada u Drvar u periodu od 5 godina bila potrebna registracija firme od strane 3 lica i 1200 KM. Načelnica Drvara se prethodno sastala sa vlasnicima ove firme, koji su tražili da se otvori i pokrene kompostana, prijavili su se i na javni poziv opštine, ali je njihov zahtjev odbijen, jer nisu u tom momentu posjedovali svu potrebnu dokumentaciju. Opština Drvar se u dokumentaciji firme pojavljuje samo kao njihovo mjesto sjedišta. Načelnica Drvara je nakon uvoza otpada u Drvar samoinicijativno dostavljala urgencije nadležnim organima na federalnom i kantonalnom nivou. Aktivistima i aktivisticama iz Drvara podršku pruža CCI kroz pisanje zahtjeva za pristup informacijama, što im je omogućilo da dođu u posjed značajne količine dokumentacije vezane za ovaj slučaj. U samom rješenju za uvoz otpada koje je gospođa Sabljić dobila na osnovu ZOSPI-ja je pojašnjeno da je bilo planirano da u Drvar bude uvezeno 6 000 tona tekstila, 1000 tona plastike, 1200 tona štamparskih tonera na godišnjem nivou – ukupno 8200 tona godišnje.
Živana Sabljić sa žaljenjem ističe da građani inače jako slabo reaguju i da je to veliki problem, nisu svjesni snage svoje reakcije i pobune na nepravdu, te naglašava da je pri građanskom djelovanju iznimno bitno da postoji osoba koja ima hrabrosti da se usprotivi sistemu, da reaguje i da bude uporna, a da je ostali podrže i da se uključe.
Samo uklanjanje nezakonito skladištenog otpada iz Drvara u količini od 414 tona je koštalo 165 000 KM, koje su obezbijeđene iz javnog budžeta, koje su platili građani i građanke. Inicijativa Drvar bez talijanskog otpada je uputila ZOSPI Federalnim ministarstvu okoliša i turizma povodom informacije kako i na koji način je dalje zbrinut ovaj otpad, ali je zahtjev odbijen od Federalne uprave za inspekcijske poslove uz obrazloženje da bi to naštetilo poslovanju firme Kemiš d.o.o. koja je dobila tender da odveze otpad iz Drvara, jer bi odgovor sadržavao osjetljive komercijalne podatke.
Na pitanje zašto se gospođa Sabljić odlučila na reagovanje, motiviranje građana i građanki i pokretanje inicijative, ona odgovara da je za nju ovakav način volonterskog rada iznimno bitan, ona voli svoj grad i vidi sav njegov neiskorišteni potencijal. Povodom ove situacije pojašnjava da ona samo zna da je neko u njenu lokalnu zajednicu dovezao smeće i zahtijeva da odgovorni budu kažnjeni ne samo za uvoz otpada, nego i za trovanje i uništavanje Drvara, kao i za 165 000 KM koje su platili građani i građanke kroz javni budžet za odvoz otpada iz Drvara. Naglašava da su zapravo video klipovi sa mjesta gdje je otpad bio skladišten ti koji su probudili interes šire javnosti. Mediji iz cijelog svijeta su se zainteresirali za ovaj slučaj, mediji iz BiH su odigrali značajnu ulogu u dizanju svijesti javnosti o značaju ovog problema. Podsjeća da je isti problem sa uvozom otpada postojao i u Grahovu, koje je njima otvorilo oči. U Grahovu je smeće dovezeno u sam centar grada, u Drvaru je dovezeno u krug bivše fabrike, ali Sabljić je razočarana jer su njeni sugrađani i sugrađanke mogli vidjeti da se smeće dovozi u Drvar, a nisu reagovali već tada. Sabljić naglašava da je pomjeren otpad, a nijedan ministar i nijedna odgovorna osoba nije pomjerena sa svoje pozicije, niko nije kažnjen za ekocid, kažnjeni su samo građani i građanke Drvara, koji je nakon uvoza smeća zabilježio porast broja oboljelih od koronavirusa, kao i porast broja smrtnih slučajeva, a posljedice uvoženja otpada će svi još dugo osjetiti.
Prilike u Drvaru
Govoreći o prilikama koje se pružaju u Drvaru, Sabljić govori da u Drvaru imaju priliku da imaju nepriliku. Drvar je prelijep grad, sa lijepom prirodom, čistim vazduhom i historijom, ima mnogo atrakcija koje su nažalost neiskorištene i propadaju. Zidine utvrde Crna kraljica su jedna od privlačnih lokacija, građani su se sami aktivirali da ih malo obnove da im se može prići. Također, pozitivna priča dolazi i od mladih koji imaju ljubav za paraglajdingom, koji su od svog hobija napravili čudo u Drvaru, te uskoro slijedi i prvo takmičenje u paraglajdingu u Drvaru. Različitih pokušaja ima, to su uglavnom pokušaji pojedinaca i pojedinki, minijaturno se radi, a nedostaje motivacije i podrške kada se nešto i pokrene.
Veliki problem u Drvaru je i neimaština, troškovi života su konstantni, a i svaka inicijativa ima svoje troškove, pojašnjava Sabljić i govori da je konkretno za ovu inicijativu bilo potrebno i upitno ono osnovno, što je u većim zajednicama lako dostupno – printati rješenja u kojima se nalaze svi pokazatelji ozbiljnosti situacije. Nalazila u situaciji da ne zna gdje da u Drvaru isprinta par papira, te govori da je njoj potrebno ono osnovno, kompjuter koji radi i printer. Prilikom ulične akcije koja je prethodila odvozu otpada iz Drvara transparente su pravili na materijalima koje su imali, gospođa Sabljić je sa svojim unukom protestvovala, a smatra da je neophodno uključenje šire zajednice svih generacija, na samom protestu se okupilo stotinjak ljudi, što ona smatra da je malo i da je trebalo biti mnogo više, ali sa ponosom naglašava da je to stotinjak ljudi koji su iznijeli veliku pobjedu i donijeli promjenu i nadu. Pokrenuta je i bilbord kampanja u Livnu, koja postavlja pitanje odgovornosti za uvezeni otpad u Drvar, na koju su reakcije bile iznimno pozitivne.
Zbog svog aktivizma gospođa Sabljić je trpila razne gubitke i doživljavala neprijatne situacije, uništena joj je i farma kokoški od koje ona živi, ali je to nije obeshrabrilo. Naglašava da je najveća pobjeda za nju što je upoznala i dobila ljude koji možda ne pripadaju njenom gradu, ali pripadaju njenoj zemlji, vidicima i vrijednostima. Za kraj Živana Sabljić govori da je teško iz anonimnosti nešto pokrenuti, te da treba podržati hrabre ljude koji žele promjenu, a da bi njoj najviše značilo da se neko drugi aktivira i da insistira na promjenama, gdje nadu vidi u mladim ljudima.
