Šta je ono što donosi Vaše imenovanje na mjesto glavnog tužioca OJT Banjaluka u odnosu na Vašeg prethodnika?
Tužilaštvo je jedan tradicionalan organ koji radi na osnovu zakona. Očekivati neke radikalne i velike promjene u samom radu po predmetima nije realno. Međutim, u organizaciji rada u pristupu naravno da je realno očekivati i do njih će svakako doći. Ja mislim da sam ja dosadašnjim stavom i ponašanjem prema novinarima pokazao jednu novinu u radu a to je da želim, a to i sad ponavljam da želim, da otvorim tužilaštvo medijima i javnosti, da promjenimo taj odnos prema medijima. Drugo moje nastojanje je da razbijemo tu famu oko postojanja nekih nezgodnih tema, oko aferaških predmeta i tako dalje. Možemo razgovarati o svakoj temi, o svakom predmetu i od toga u budućnosti nećemo bježati. Još jedna novina je to što smo mi do sada odgovarali na pitanja novinara a od sada želimo da preduhitrimo pitanja i da u javnost izađemo sa informacijom a da nas to niko nije pitao. U radu ovog tužilaštva ima i lijepih i afirmativnih stvari za koje nas, naravno, niko ne pita. Novinari uvijek pitaju za one negativne primjere iz prakse i ako mi budemo ćutali onda se i dalje neće znati da mi povlačimo i dobre poteze. Primjera radi, imali smo saobraćajnu nesreću u Kotor Varoši gdje je mlad momak koji već četvrti put vozi u alkoholisanom stanju i kojem su već tri puta izricane prekršajne mjere oduzimanja vozačke dozvole i sad za vrijeme zabrane ponovo u alkoholisanom stanju je uzrokovao saobraćajnu nesreću u kojoj je smrtno stradao njegov sugrađanin. Išli smo na mjeru pritvora, pravdali to presudama Ustavnog suda BiH jer je pritvor u saobraćaju jako rijetka stvar. Okružni sud nam je uvažio zahtjev, odredio pritvor i lice se nalazi u pritvoru. Objavili smo optužnicu za Piralen u krugu Incela, jedno vrijeme je javnost jako bila zainteresovana, novinari su svaki dan pitali šta je sa tim i to je postalo afera Piralen. Dolje ima više pravnih subjekata, više izvršilaca, više djela ali jednu optužnicu smo podigli, niko nas nije za to pitao ali smo je objavili. Vjerujem i gradonačelnik kada je pročita, jer i on je skoro baš na tu temu se nešto referisao…da ne idem dalje nekada ćemo izlaziti u javnost sa informacijama za koje nas niko nije pitao da bi smo preduhitrili interesovanje jer mislimo da je to za rad ovog tužilaštva jako korisno.
Protiv koga je podignuta optužnica u slučaju Piralen?
Čovjek se zove Šmitran, na sajtu ima kompletna optužnica i potvrđena je. Na sajt kačimo optužnice koje su potvrđene ali u saopštenjima mi izlazimo i izlazićemo i sa optužnicama koje smo podigli i koje još nisu potvrđene. Nekada je bitno objaviti i to.
Kada spominjete pritvor, imali smo slučaj nedavno na svadbi u Banjaluci kada nije određena mjera pritvora i kada je dežurni tužilac okarakterisao ubod nožem i napad kao teške tjelesne povrede a ne pokušaj ubistva. Šta se dešava sa tim slučajem? Da li Vam je policija dostavila izvještaj?
Priča je malo drugačija. S obzirom da se nama javio Slobodan Vasković a i Vi lično a i porodica Blagojević. Kao da je jedan te isti čovjek pisao to jer su se sva tri akta obrušila na dežurnog tužioca Vukašina Kondića ali i na mene, kako smo mogli to dozvoliti i tako a za šta ja stvarno nisam znao jer me nije konsultovao. Da me je konsultovao ja sam to do sada u svojoj praksi hiljadu puta rekao svima ako nož radi u predjelu glave, vrata, grudnog koša ili stomaka to je uvijek pokušaj ubistva. Ja sam onda zvao Policijsku upravu da mi dostave izvještaj kakav je takav je a on naravno u ovom momentu nije cjelovit da bih ga ja zaveo kao pokušaj ubistva i dodjelio u rad tužiocu. Trenutno smo mi to zaveli kao pokušaj ubistva i trenutno je to kod šefice Odjela za krvne i seksualne delikte, dogovorili smo se da to još proučimo…Zašto je tužilac…dežurnom tužiocu sam, bez namjere da ga pravdam jer da je meni neko rekao da je čovjek uboden nožem u oko to bi automatski bilo kvalifikovano kao pokušaj ubistva tu nema razgovora. Jer ne može niko nikog ubosti nožem malo pa da kaže ja sam išao da ga tjelesno povrijedim. Niko ne zna koliko će nož ući, dva ili šest centimetara. Ovdje je u konkretnom slučaju ušao osam i falio je jedan centimetar da razori moždanu masu i onda bi imali ubistvo a ne pokušaj ubistva. Međutim, kada se komunicira sa policijom, neposredno nakon događaja i preko telefona ti nemaš ništa napisano pred sobom onda dođe do takvih stvari. Drugo, iskreno da Vam kažem, i kada je došao ovaj materijal to je nevjerovatno da na svadbi u po bijela dana u sali koja ima 200 ljudi niko neće da kaže šta se dogodilo. Mi imamo 13 ili 17 saslušanih lica i „Ja nisam vidio“. I ispada da su njih sce četvorica ustali sa noževima, ko ga je ubo….Sad dovede te u poziciju da kažeš ovo je tučnjava kad je u tuči neko zadobio tešku povredu i tako opasnu po život onda se odgovara za učestvovanje u tuči. Dok ne utvrdiš ko ga je ubo nožem. E sad tu ima nekoliko indirektnih dobrih dokaza. U ovom momentu (6.8.2021) još uvijek oštećeni nije saslušan jer su se nekoliko dana borili za njegov život. Ja sam primio njegovog rođenog brata i sestru koji kažu da on još nije u stanju da da izjavu a vjerujte da je mi željno očekujemo. To će nam biti prioritetan predmet. Ako on kaže ja sam vidio ko meni prilazi i ko me je ubo onda nema nikakvog razgovora da li je to pokušaj ubistva i da li je to taj čovjek. Taj će odgovarati za pokušaj ubistva ovi ostali za učestvovanje u tuči jer i oni su pritrčali i nastavili ga tući nogama i rukama.
Spominjete da niko od svjedoka nije mogao da potvrdi bilo šta konkretno. Meni to na neki način potvrđuje da ljudi nemaju povjerenje u institucije, pravosudni sistem, u policiju jer se očigledno boje. Ljudi se plaše da kažu, nije to ni prvi slučaj…
Možda se boje i ovih napadača. I oni su svakakvi i nikakvi. A može drugi razlog biti i to. Ne vjerujem ali ima tu ljudi koji su bliski i oštećenom. Pa valjda bi svako od nas rekao zbog oštećenog ma vidio sam onaj ga je udario. Ne znam kako mu je ime ali ima 180, mršav je…Ima nekoliko takvih izjava koje mene navode na razmišljanje i mi ćemo kada tužilac preuzme predmet izvršiti radnje prepoznavanja baš tih koje su opisali. Pa ćemo ih poredati pet, šest i pitati koji je od ovih. Tako da je vjerovatno to razlog zašto se tužilac koji je 61. godište, koji nije juče došao ovdje rekao teška tjelesna opasna po život a nije rekao pokušaj ubistva. Mislim da tu nema neke zle namjere ali tako je ispalo. Ja sam porodici obećao da ću tu nepravdu ispraviti i ja sam dobio nedovršen izvještaj, zaveo ga kao pokušaj ubistva, zaveo to lice za koje ja mislim da ga je ubolo nožem za pokušaj ubistva.
Slučaj koji više od tri godine zaokuplja pažnju javnosti pogotovo u Banjaluci ali i u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini je slučaj zbog kojeg je Tužilaštvo u Banjaluci najviše puta spomenuto u medijima u protekle tri godine kao i tužioci poimenično. To je slučaj Dragičević. Kako Vi gledate na taj slučaj? Niste bili glavni tužilac u vrijeme ubistva i kada je pokrenuta istraga ali ste bili tužilac a evo sada ste glavni tužilac. Kako gledate na taj slučaj? Da li je tužilaštvo bilo dovoljno transparentno kada je u pitanju slučaj ubistva Davida Dragičevića?
Prije direktnog odgovora na to Vaše pitanje da li je Tužilaštvo bilo dovoljno ili je moglo biti transparentnije u tom slučaju želim Vam nešto drugo reći. Predmet Dragičević je predmet koji je pokvario odnose između Tužilaštva i Policije, između Tužilaštva i medija, između Tužilaštva i javnosti.
Između Policije i medija, između Policije i javnosti…
To je predmet koji je uzrokavao ovako negativan stav prema svima i prema Policiji i prema Tužilaštvu, prema pravosuđu u BiH i tako dalje. Zato mislim da o njemu treba razgovarati i treba to malo približiti javnosti. Ja hoću da Vi lično kao Vladimir Kovačević ali i javnost preko Vas da zna. Mi smo tu istragu vodili intezivno. U tom predmetu postoji 1978 akata, priloga, dokaza. Zašto Vam ovo ovako precizno govorim? Zato što sam ja predmet, zajedno sa Daliborom Vrećom nosio u Sarajevo i predao ga u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine koje je pregledalo svaki papir i prebrojalo pred nama. Znači, još jednom ponavljam 1978 priloga. Sad ja Vas pitam kako može nastati 1978 priloga? Može nastati samo ako vodiš istragu, ako intezivno vodiš istragu, ako zbilja radiš u istrazi onda o svakoj preduzetoj istražnoj radnji nastaje dokument. Tako veliki broj dokaza govori da smo mi tu istragu intezivno radili.
Gdje je onda bio problem?
Problem je bio što možda ovako otvoreno nismo izlazili u javnost i nismo to saopštavali građanima odnosno javnosti. Znači istraga je intezivno rađena. Još jedna stvar, sami ste rekli da ja sad nastupam malo post festum, Suzana Radanović i Davor Dragičević su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i ta apelacija je usvojena. Usvojena je apelacija i kada čovjek pročita tu presudu koja ima oko sto stranica ona je do te mjere afirmativna za OJT u Banjaluci. To prije svega razumiju pravnici ali ja želim da pojasnim Vama. Na sto mjesta u toj presudi piše da je OJT u Banjaluci kvalifikovalo to kao ubistvo i donijelo naredbu o sprovođenju istrage, da vodi istragu i da je predmet živ, da se istraga provodi i da predmet neće biti zatvoren sljedećih trideset godina dok se ne nađe ko ga je ubio. Znači na sto mjesta Ustavi sud BiH afirmativno govori o OJT u Banjaluci i spočitava jednu stvar. Samo jednu stvar. I pita se zašto prvih 100 dana nije donesena naredba o sprovođenju istrage. To je ta činjenica zbog koje su oni usvojili apelaciju. Koja je irelevantna činjenica ali dobro. Zašto Tužilaštvo nije u prvih 100 dana donijelo naredbu o sprovođenju istrage.
Šta je razlog?
Ja mislim da je trebalo i da je moglo donijeti i prije toga. Glupo je da kažem da li je to moglo 42. dan ili 51. dan…
Ifet Feraget, advokat porodice Dragičević, kaže da su postojali uslovi da naredba o sprovođenju istrage bude donesena dan nakon pronalaska tijela. Slažete li se sa tom njegovom tvrdnjom? Zašto je, naravno da javnost zanima i pita o stvarima koje su negativne, zašto se čekalo 100 dana? Govori se u javnosti, godinama, o pritisku na Tužilaštvo o prijetnjama, o pozivima ministra unutrašnjih poslova. Da li je to jedan od razloga zašto se odgađao početak istrage? Ustavni sud usvajanjem apelacije navodi da je istraga mogla biti drugačija, da to ne znači da je postojala zla namjera ali da je istraga mogla biti drugačija, da je počela na vrijeme.
Pazite, i tih 100 dana kada nije bilo naredbe istraga se provodila i radnje su preduzimane. Nije to 100 dana koji su propali. U tih 100 dana je rađeno svašta nešto, nije to otišlo u vjetar. Recimo u tih 100 dana je saslušana ona žena koja je na moje uši izjavila da je to bio neljudki krik. Kada sam je pitao koliko ljudi ima ispod prozora ona je rekla dvojica ili čak trojica. Znači on je stradao u sukobu sa vjerovatno trojicom ljudi na obali Crkvene i tako dalje. U tih prvih sto dana je saslušana taj svjedok pod čijim je to prozorima bilo. U tih prvih sto dana je preduzeto čitav niz istražnih radnji. I ja mislim i ja sad mislim a mislio sam i onda da je naredbu trebalo donijeti ranije, ne mogu precizno reći, to bih morao pitati Lepira ili Vreću, što nije donesena 15. dan ili ne znam…ali mislim da je trebala biti ranije donesena. Bila je stalno dilema kod tih ljudi, ja sam povremeno ulazio kod Lepira i uključivao se, oko načina pa razbijanja fame da li je bila provala u Rađenovu kuću. I bilo je sve oko te naredbe, pa sutra ćemo pa prekosutra ćemo i tako je prošlo tih 100 dana a ja evo i sad kažem trebala je biti donesena ranije. Kada smo je donosili i tada je bilo dileme, i tada je bilo u ovoj kancelariji lomljenja donijeti ili ne donijeti, da li je ubistvo ili nije ubistvo. Ja sam išao sa Vrećom u Zagreb po onaj nalaz Medicinskog fakulteta obe obdukcije, povreda, uzroka…tako da nisam direktno radio na tome ali sam bio uključen. Naredba jeste trebala biti donesena ranije a evo zašto nije, znači te dileme koje su njih razdirale prvih 100 dana su uzrokovale da se donese sa malim zakašnjenjam. Da je nismo donijeli vjerujem da bi nekome koža otišla na šiljak obzirom da je i tad kada je donesena bilo kontra mišljenja. Da li je ubistvo ili nije ubistvo, da li je zadesna smrt…Za mene nije bilo dileme da li je ubijen. Sjetio sam se one pjesme Zdravka Čolića “Ona spava”. Pjesma je uspomena na djevojku koja je bježala od šestorice koji su je jurili da je siluju, ona nije željela da bude silovana i skočila je sa šestog sprata u smrt i legendu. I ovdje je identično. Ne moram ja tebe udariti maljem po glavi, čekićem u glavu ali kada te dovedem u bezizlaznu situaciju da moraš skočiti u Crkvenu. David Dragičević je živ upao u vodu ali živ čovjek je i ošamućen čovjek. Živ čovjek je i onesvješćen čovjek. Živ je ušao u vodu. To je poslije šesnaest doktora potvrdilo da je živ ušao u vodu i da je neposredni uzrok smrti davljenje, odnosno utapanje. Sad kako je tijelo dospjelo u vodu? Dospjelo je u sukobu sa ova tri lica. Ova žena je posvjedočila da je to bio takav pljusak u vodu kao da je neko dasku bacio. Sad ostaje ono što ne znamo, da li ga je neko bacio ili gurnuo ili ga je natjerao da skoči. Po mom mišljenju ni tada ni sada nije bilo nikakve dileme da li je David Dragičević ubijen. Jeste ubijen. Ostaje i dalje enigma ko ga je ubio, s kim je bio u sukobu. U međuvremenu su raščišćene neke stvari poput one provale u kuću Rađena i tako dalje.
Te provale nije bilo
Ono što ja želim je da Vi lično a i javnost sazna. Kada sam ja došao na mjesto V.D kad je Lepir otišao u penziju u decembru prvo što sam uradio ja sam zvao Vreću i razgovarali smo o tom predmetu. Tražio sam da vidim kada je preduzeta posljednja procesna radnja u tom predmetu. Kad smo nas dvojica konstatovali da se 13 mjeseci u predmetu ništa nije dogodilo, niko olovku nije ubo u papir, onda čovjek zaključi da se tu ništa ne događa i da dalje ovako ne može. Javnost očekuje da se tu nešto radi a ništa se ne radi. Onda sam ja sam zaključio da je ovdje neophodna svježa krv u predmetu. Tražio sam, a to nije jednostavno ni lako, da se spis proslijedi tužilaštvu BiH. Pogodilo se da Ifet Feraget svaki dan to predlaže, da Pravda za Davida svaki dan to predlaže. Oni iz svojih razloga a ja iz svojih. Jer ja ne mogu poslati predmet neko ga mora od mene tražiti da bi on tamo otišao. Mi smo iskoristili povoljnu okolnost da su Memić i Dragičević postali dva predmeta od interesa za cijelu BiH da su do te mjere postali medijski eksploatisani da je to ta caka koja omogućuje da se gore predmet preuzme. Zvali su nas, tražili su predmet i ja i Vrećo smo odnijelii predmet gore. U 27 kartonskih fascikli, 1987 priloga. Nakon toga sam ja tek u presudi Ustavnog suda BiH pročitao da su oni preuzeli predmet. Želja je bila da tu sad uđu neke druge snage, poput SIPE, koje bi u saradnji sa MUP RS, ne možeš ti njega zaobići, i da dovedu do rezultata. Ne da se bavimo perifernim stvarima poput gaća i tako dalje nego da neko istraži stvarno to ubistvo. To je bila namjera.
Nisu periferne stvari gaće ukoliko su nestale u pokušaju da se zametnu dokazi.
U odnosu na glavni predmet.
U odnosu na glavni predmet ali jako je bitno ukoliko je neko pokušao da zametne tragove i skloni dokaze. Ako je, kažem.
Ne, ne…nijedan predmet nije periferan ali mislio sam u odnosu na glavni predmet, u odnosu na ubistvo…
U redu. Predmet je u Tužilaštvu BiH. Zaključujem da nemate ništa protiv toga. Da li je, međutim, OJT u tri godine koliko je predmet bio u ovoj zgradi došlo imalo bliže otkrivanju ubica, potencijalnih nalogodavaca u odnosu na onaj stoti dan kada je pokrenuta istraga?
Raščišćene su neke dileme ali do izvršioca nismo došli. E sad, ne znam kako to napisati lijepo a da bude kako sam želio reći. Jeste li Vi ikada u životu čuli da je tužilac otišao u Mrkonjić Grad i otkrio ko tamo krade auta? Jeste li ikada čuli da je tužilac otišao u Trebinje i otkrio ko tamo provaljuje u sušnice i krade suvo meso iz sušnica?
Znam na šta aludirate.
E, ovdje se ti ljudi, prije svega roditelji koji su izgubili dijete pa onda građani koji se sa njima solidarišu… Ja na to gledam potpuno mirno i sa simpatijama dok se ne pretjera mjera. Nemam ništa ni protiv Pravde za Davida ne daj Bože. Sto puta sam rekao, sad pravim malu digresiju, hvala Bogu što postoji televizija BN jer da je nema onda bi slušali samo jedne te iste, jedno te isto i tako dalje. Bog dao da postoji i drugo mišljenje. Tako i ovdje…
Ljudi dolaze pred Tužilaštvo. Zakačili su se za rečenicu Tužilašvo vodi istragu. Vodi ali tužilac je preuzeo sve živo što je mogao i sad više ne zna ni šta bi i sad čeka da policija uhapsi nekoga i da ga dovede ovdje i da ga svežemo, da ga strpamo dolje, imamo mi pritvorske jedinice…MUP RS je stalno na potezu a protesti su pred Tužilaštvom. Mi se s tim nosimo kako znamo i umijemo. Čak jednom smo imali onaj incident sa jednom tužiteljicom. Ali nikad tužilac neće uhapsiti jednog ili dvojicu ili trojicu koji su bili u sukobu sa Davidom Dragičevićem nego ćemo nakon toga procesuirati. Čini mi se da je MUP na potezu. Zbog toga što se to ne događa mi smo i poželjeli daj da uđe neka druga agencija za provođenje zakona, neka se zove kako god se zove, ali da stvarno istraži taj slučaj i da utvrdi kao je David Dragičević stradao i ko ga je ubio. To je naša iskrena želja.
Da se vratim na te gaće. I o tom slučaju se stalno negativno izvještava. Ja se pitam zašto je to tako. Oni ljudi stoje na trotoaru, razvukli transparent hoće da ubiju Vreću, nema šta ne govore i šta ne pišu. I sad sam sebe pitam, Bože ti što stoje na trotoaru pa oni imaju isti interes kao i Vrećo. Oni žele da ova dvojica budu optuženi, Vrećo digao optužnicu i ide u sudnicu i zastupa tu optužnicu sa željom da oni budu proglašeni krivima i kažnjeni po zakonu. Imaju isti interes a jedni protiv drugih atakuju. To je ili nerazumjevanje ili neznanje. Druga stvar, sud pusti u sudnicu te ljude. Meni Vrećo kaže, ja kad god ustanem da nešto kažem dvije žene ćute ništa ne govora ali drže transparent. Ja sjednem one spuste, ja ustanem da nešto kažem one podignu. U sudnici, to je takva presija…Hoće li iko o tome nešto afirmativno napisati, pa da kaže Dalibor Vrećo se izdigao u jednom momentu iz te kaljuge i optužio dvojicu svojih dojučerašnjih saradnika, iskazao profesionalizam i ušao u sudnicu da protiv njih zastupa optužnicu. Ne. I dalje se negativno piše i o Vreći i o slučaju. Kaže se da ne može on zastupati optužnicu protiv svojih da bi odbrana predložila da se u tom predmetu Dalibor Vrećo sasluša kao svjedok.
Jeste li odlučili o zahtjevu za njegovim izuzećem?
Jesam i naravno odbio sam kao nedozvoljen zahtjev. Možete misliti da čovjek koji zastupa optužnicu da u tom istom predmetu bude i svjedok. Pa ne može to. Vidim usvojili su zahtjev da saslušaju Lepira. On je penzioner pa može biti saslušan.
Da li je mogao drugi tužilac voditi slučaj nestanka donjeg veša s obzirom na te okolnosti koje ste Vi spomenuli da je Vrećo već sarađivao sa tim ljudima?
Vrlo je nezgodno meni sada dati taj predmet nekom drugom tužiocu da ga radi jer će svako reći pa dobro on ga radi već tri godine i sve o tome zna što bih ja ulazio sad u taj predmet i učio ga ispočetka kad on to sve zna. Drugo, otpao mu je onaj, otišao u Sarajevo, mora i njemu nešto ostati od toga. A i nema nekog razloga da ga zamijenim. Jesu li bacili gaće, nisu li bacili gaće? Jesu li time spriječili dokazivanje, nisu li spriječili dokazivanje? Eto to je sva priča…
Ljudi koji kritikuju i Vreću i čitav taj proces pred sudom smatraju da je trebao još neko biti obuhvaćen optužnicom a ne samo Bošnjak i Marijanac. Smatra se na neki način da su njih dvojica žrtvovani.
Bila je i prijava protiv Kojdić Siniše koja je odbačena gdje je bila pritužba. Riješena je pritužba sa velikom pažnjom. Nije sad to ajmo mi zaštiti Kojdić Sinišu a optužiti drugu dvojicu, mislim nema logike, optužiš dva policijska službenika a trećeg nećeš. Znači isto kao za Mišu Wolfa i ove policajce. Danas u ovom slučaju nisi ništa kriv a u drugom slučaju si kriv. Kod tog Wolfa imamo slučaj da smo obustavili istragu i ja sam odbio pritužbu a sutradan ujutro smo podigli optužnicu protiv Miše Wolfa i četiri policajca za hapšenje pred Hramom Hrista Spasitelja onog Šveđanina.
Eto, iz tih razloga je Vrećo na tom predmetu. Ali treba na to gledati da je i njemu u interesu da budu proglašeni krivima a ne nešto drugo. I zato ide u sudnicu, izlaže se neprijatnostima, eno ga sasušio se, ima 40 kila. Život je njemu postao pakao od čitavog ovog slučaja.
Da li je bilo pritisaka na Tužilaštvo od strane MUP-a? I to pitanje se protezalo mjesecima, taj famozni poziv ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača Želimiru Lepiru gdje je navodno traženo da se ne ide u istragu. Koliko znate o tome? Da li je bilo pritisaka i da li ima pritisaka?
Ja bih volio da to pitate Lepira a ne mene. Sad da ja kažem čuo sam ili nisam čuo.
Ima li sada pritisaka?
Nema, nema…
A na koji način je pogoršan odnos između policije i tužilaštva?
Htio sam reći da su ti odnosi, sa ovim predmetom i bio je još jedan, narušeni i da nisu na nivou na kakvom su bili. To mi ojećamo u svakodnevnom radu i ja to imam hrabrosti da kažem. Prostora za poboljšanjem te saradnje i te kako ima ali tu smo gdje jesmo. Radićemo da te odnose poboljšamo i da podignemo kvalitet rada a ovo me nemojte pitati, to pitajte Lepira. Sad pritisaka nema, ja kao Zoran Bulatović nikada nisam doživio da me neko zove da neko na mene vrši uticaj i mislim da to nije ni moguće. Minsitru pravde sam rekao ranije, ministre da znate da je izabran čovjek koji nije ničiji kandidat, ni stranački ni politički…
Vratimo se kratko na apelaciju. Tamo se navodi da Tužilaštvo nije bilo obavješteno o konferenciji koja je organizovana u Policijskoj upravi.
Ja mislim da je to nesporna činjenica da mi nismo za to znali. Da su oni to organizovali i održali. I mi smo se iznenadili.
Da li je tu bilo prostora za reakciju Tužilaštva?
Pa šta možeš uraditi kada to već bude? Da nekoga kritikuješ, da nekome kažeš kako ćete to raditi bez nas?
Da li je bilo prostora za saslušanje policijskih službenika, počevši od Darka Ilića, tadašnjeg načelnika Policijske uprave, načelnika sektora…koji su, ispostavilo se, iznijeli na toj konferencijii niz neistina. Oni su izašli sa tvrdnjama, ne sa pretpostavkama, da je David Dragičević opljačkao kuću, da je nestretno nastradao, da je narkoman, da je svašta nešto…što je na kraju izazvalo reakciju građana kakvu je izazvalo? Da li je Tužilaštvo saslušalo bilo koga od njih da ispita okolnosti na koje su oni imali takva saznanja? Na osnovu čega su oni tvrdili da nešto znaju a što se na kraju ispostavilo kao neistina? Ima li tu osnova za bilo kakvu istragu?
Mi možemo povesti istragu, o bilo kome ili bilo kakvu. Kad postoji osnov sumnje ali koja se na nečemu zasniva. Osnov sumnje da je neko počinio neko kriviično djelo. U ovom slučaju ljudi izlaze na televiziju iznose neke činjenice. Nemaš ti nikakvih saznanja sad da on time čini neko krivično djelo.
Ima li sad osnova? Ili je zatarilo?
Zastarilo nije, ne zastarjevaju baš tako lako djela. Te tvrdnje da li predstavljaju, objektivno, krivično djelo…
Može li se smatrati da su te izjave date svjesno u cilju zataškavanja slučaja?
I sad je to teško reći jesu li oni te izjave svjesno dali da bi zataškali slučaj. Dok na drugoj strani ne budemo imali otkrivenu istinu i izvršioce. Tako da, tu je i moralna i materijalna i disciplinska i politička odgovornost očigledna. I za radnike MUP-a, i za doktora Karana i tako dalje. Ali da stanemo kod krivične odgovornosti jer o njoj je jako teško govoriti sad. Ali da nisu trebali održati konferenciju nisu trebali. Nisu trebali izaći sa takvim tvrdnjama, to je napravilo čitavu ujdurmu u ovoj državii. Ta konferencija i te tvrdnje. To je bilo okidač za sve poslije što nam se dogodilo.
Hoću još nešto da znate. Mi u tom predmetu nismo štedili ni sebe ni vrijeme, ni pare. Mi smo provodili vještačenje i u Norveškoj i preko Centra u Beogradu skandinavskih zemalja. Išao je Vrećo po nalaze u Norvešku i tako dalje. Sa onih brisanih kamera da vidimo mogu li se vratiti snimci da išta uspijemo, znači uložen je veliki trud i pare da to raščistimo. Do sad nismo uspjeli. Ja i dalje živim i nadi da će se uspjeti. Međutim imajući u vidu da mi u regiji banjalučkoj imamo 25 nerazjašnjenih ubistava, da je tu Vukelić, da je tu Irena Predojević, da su tu vrlo teški slučajevi malo me ta činjenica onespokojava ali…
Ima nekoliko ubistava nereaščišćenih i sad je David, ne mogu reći jedno od tih, ali je očigledno ubistvo koje nam je teg oko vrata.
Spominjete Vukelića. Ima li tu ikakvih pomaka u istrazi?
Ma nikakvih. Imate predmet, i otisak guma i otisak patika. Tačno se zna da su NIKE patike, da je Tigar guma, da je bila na Golf 2 i sve se zna samo se ne zna koje stajao u tim patikama. Tu ima milion odličnih dokaza ali ko je bio u patikama ne znamo. Vidjeli ste i taj pokušaj sa policijskim službenikom iz Dubice koji je devet mjeseci bio u pritvoru, na kraju ga pustiše ne može se dokazati.
Šta je sa pokretanjem istraga po službenoj dužnosti?
Mi smo jedno od tužilaštava koje ima više predmeta pokrenutih, ne po službenoj dužnosti već na osnovu novinarskih tekstova. Meni na čast služi slučaj onog Šmitrana iz opštine. Mi smo na osnovu članka pokrenuli istragu gdje je na kraju oduzeta imovinska korist od pola miliona maraka.
Možete li ispratiti novinarske natpise, činjenica je da u Republici Srpskoj gotovo na dnevnom nivou se pojavi neka afera u koju su uključeni ljudi iz vrha RS?
E sad, mi smo država koja je napravila dva tužilaštva, Specijalno i ovo naše obično. Nadležan za ministre je Bajić odnosno Specijalno tužilaštvo. Mi čitamo te natpise. Nadležnosti su nam različite. Mi imamo dosta slučajeva. Mogli bismo i više. Ali da ja Vama uzvratim lopticu, malo je istraživačkog novinarstva u Republici Srpskoj, malo je novinara koji se izistinski time bave. Oni uglavnom objave neku vijest, objave neku aferu koja njima liči na nešto. Ne možeš ti otvoriti predmet protiv nekoga ako nemaš i u lijevoj i u desnoj. Moraš imati nešto na osnovu čega bi u to krenuo. Ja spočitavam novinarima što nema malo više istraživačkog novinarstva, što nema malo više mesa da nam da činjenica. Onda bi češće radili po tim člancima. Sjećam se jednog slučaja iz novina gdje je pisalo dječak pronađen u kućici za pse. U provjeri te informacije mi smo saznali da ječak ima žive roditelje i spava u kućici za pse. I onda smo naravno otvorili istragu…Mojim dolaskom mi ćemo o ovakvim stvarima pričati i kada nas vi ne pitate.
