U subotu, 15.05.2021., navršava se sedam godina od katastrofalnih poplava u BiH, za posljedice kojih, odnosno za nespremnost s kojom su dočekane, niko nije odgovarao. Vjerovatno upravo zato vlast ignoriše upozorenja koja joj se upućuju i ne radi na otklanjanju neuralgičnih tačaka, zbog čega je potencijalna opasnost od novih poplava i dalje prisutna.
Prema zvaničnim podacima, ukupna materijalnim šteta u poplavama 15. maja 2014. godine i dana nakon najvećeg poplavnog vala u BiH procjenjena je na iznos od 3,9 milijardi KM. Na donatorskoj konferenciji, koja je usledila u julu te godine, u Briselu, obećano je 1,6 milijardi maraka pomoći poplavljenima, uz konstataciju da to samo djelomično može zadovoljiti potrebe za saniranje uništenog. Pri tome, donatori su obećali 272 miliona KM, dok su 1,3 milijarde KM obećani kao kreditna sredstva.
Preciznih podataka o realizovanom još uvijek nema, sem podataka koje je sumirala mreža NVO “Brana” da je za saniranje šteta poplavljenima doznačeno manje od polovine obećanih sredstava. Od toga su donatori bili više od riječi nego domaće vlasti, pa su uplatili gotovo cjelokupan obećani iznos donacija, dok je realizovana, odnosno obezbijeđena tek trećina kreditnih sredstava obećanih u Briselu.
Od gradova u Federaciji najviše je štete pretrpio Maglaj, nešto manje Zavidovići, Žepče i Zenica, dok su poplave u većoj mjeri zahvatile donji tok rijeke Bosne, odnosno područje RS. Od ukupno 19 žrtava u BiH iz sedam lokalnih zajednica, samo u Doboju ih je smrtno stradalo jedanaest. Uz višemilionske štete u poplavljenih 3.072 objekta.
Stoga je ovaj grad i dalje u fokusu interesovanja kada su potencijalne buduće poplave u pitanju. Pogotovo što je i dalje nezaštićen. Prema informaciji iz nadležnog Ministarstva za privredu, vodoprivredu i šumarstvo, naime, Doboj ne posjeduje niti jedan vodozaštitni objekat.
S druge strane, ni nakon sedam godina nisu utvrđenena imena krivaca za smrt jedanaest Dobojlija. I pored toga što je utvrđivanje odgovornosti, od nadležnih tužilaštava, svojevremeno, tražio i tadašnji predsjednik RS Milorad Dodik. Da bi sličan zahtjev, nešto kasnije konkretnije postavio i dobojski Centar za humanu politiku, imenujući i moguće krivce među nadležnima, počevši od rukovodstva ovog entiteta, države BiH, pa do lokalnih vlasti.
“Osim što su najveći krivci za izgubljene živote i ogromnu materijalnu štetu, smatrali smo i da su vlasti te koje treba da namire štetu. I to građani od njih trebaju tražiti zahtjevom ili tužbom. Najveći propusti odgovornih učinjeni su u oblastima procjene i planiranja, uređenja vodotokova, izgradnje i održavanja objekata za zaštitu od poplava, gradnje objekata u zaštićenim vodoplavnim područjima. Takođe i kod opremanja i obučavanja Civilne zaštite, ranog upozoravanja, obavještavanja, evakucije i spašavanja stanovništva”, stav je predsjednika CHP-a Momir Dejanovića.
Na zahtjev za odgovor o ishodu podnesenih prijava za utvrđivanja krivaca za ugašene živote i materijalnu štetu u poplavama iz maja 2014. godine, CHP je od Republičkog javnog tužilaštva upoznat da je Posebno odjeljenje tog tužilaštva razmatralo i riješilo dio prijave koja se odnosi na opštine Derventa, Brod, Pelagićevo i Donji Žabar, Petrovo, Vukosavlje i Modriča, te da je donijelo – naredbe o nesprovođenju istrage.
Inače, Republičko javno tužilaštvo je nadležnost nad tim predmetom prebacilo na dobojsko Okružno javno tužilaštvo.
“Uvidom u evidencije koje vodi Posebno odjeljenje tužilaštva, utvrđeno je da je ovo odjeljenje postupalo u krivičnom predmetu koji se vodio protiv Obrena Petrovića i drugih zbog krivičnih djela Izazivanje opšte opasnosti i Nesavjestan rad u službi. Kako su odredbom člana 13. stav 1. i 2. Zakona o suzbijanju korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republike Srpske, koji je stupio na snagu 01.07.2016. godine, taksativno navedena krivična djela za koja je nadležno Posebno odljeljenje tužilaštva, a s obzirom da se prijavljena lica terete za izvršenje drugih krivičnih djela za koje nije više nadležno ovo tužilaštvo, dana 05.06.2017. godine, Okružnom javnom tužilaštvu Doboj dostavljen je kompletan spis radi preduzimanja radnji i mjera iz nadležnosti ovog tužilaštva“, navedeno je u odgovoru iz Tužilaštva RS.
No, CHP nije dobio konkretan odgovor ni od dobojskog tužilaštva u kojoj je fazi rješavanja taj predmet.
Inače, grupa građana “Da se ne ponovi maj 2014.” zvanično je zatražila od JU “Vode Srpske”, Vodne inspekcije RS i dobojske Gradske uprave da počnu provoditi zakonske odredbe kojim je izričito zabranjena gradnja objekata na vodoplavnom području, odnosno „da prestanu sa nezakonitom i koruptivnom praksom davanja i produžavanja privremenih saglasnosti i dozvola za građenje i tolerisanja bespravne gradnje, deponovanja materijala i izvođenja drugih radova na vodoplavnom području.“
Međutim, nije bilo nikakve konkretne reakcije, rješenja, ni preduzetih mjera od strane nadležnih. Samo prebacivanja odgovornosti na druge. I opasnog “zabijanja glave u pijesak”.
KRIVI SU AUSTROUGARI I KOMUNISTI?
Ne želeći da prihvate trunku odgovornosti za žrtve i štete od poplava 2014. godine, nadležni su neposredno nakon tih događaja za njih “okrivili” željezni austrougarski most na ulazu u Doboj, koji je, po njima, zapriječio nanosima smeća i drveća protok vode, koja je potom potpuno potopila grad Doboj. Kasnije su iz arhiva izvađeni i “komunistički” dokumenti, u kojima su u Studiji nakon poplava 1965. godine naložene mjere da se tadašanji, a i sadašnji magistralni put izdigne 73 centimetara, kako bi predstavljao branu od mogućeg vodenog udara. Ali tadašnje vlasti su odustale od izvođenja te Studije radi bezbjednosti saobraćaja i nedostatka sredstava, što su im sadašnje zamjerile i posredno svalile krivicu na njih.
ŽRTVE
U Doboju su, 15. maja, prije sedam godina, nastradali: Milenko Blagojević (63), Slavka Đurić (90), Božica Petković (88), Milada Ranković (91), Ratomir Narić (73), Rado Čupeljić (90), Bahrija Skula (76), Dragica Savković (75), Marko Čakarević (74), kao i majka Marija (82) i sin Željko (53) Jeleč.
U Šamcu su od posljedica poplava stradali Stojan Bandarević (76) i Mile Pajić (67), u Modriči Bogdan Lazendić (82) i Miroslav Mičić (80), u Bijeljini Ljubisav Jekić (63) i u Vlasenici Hanifa Čelebić (70). Još dva lica, iz Sanskog Mosta i Maglaja, su umrla tokom poplava, ali nije do kraja utvrđeno da li su te žrtve posljedice elementarnih nepogoda ili su umrle prirodnom smrću.
DUNAVSKA KONVENCIJA
Do rata je u Doboju bila jedna od pet vodomjernih stanica u cijeloj BiH, ustanovljena Dunavskom konvencijom davne 1921. godine. Pored Jugoslavije, taj dokument potpisale su Belgija, Francuska, Engleska, Grčka, Italija, Rumunija i Čehoslovačka, jer je rijeka Bosna pritoka Dunava drugog reda. Vodostaj je do 1992. godine očitavan dnevno dva puta na tri jezika, a Doboj je imao i svoje vodomjerne stanice na Usori, Stanić Rijeci i Karušama sa jednodnevnim očitavanjem. Sve to danas više ne postoji.
