Priča o izgradnji mini hidroelektrana na Neretvici približava se, izgleda, svom kraju. Mada je zbog višestruko neprimjerenog ponašanja investitora, koji nije prezao ni od prijetnji ni od uvreda i nije pokazivao nikakvu namjeru da odustane od svog apsurdnog plana o izgradnji čak 15 mini hidroelektrana na Neretvici, nego je, šaljući radnike angažovanih podizvođača sa mašinama provocirao sukob sa mještanima odlučnim da brane svoju rijeku i dogovarao angažman policijskih snaga za razbijanje građanskih protesta, mada je, dakle, zbog svega toga, izgledalo da će ovaj problem trajati „vječno“, da će posljedice biti teške i da će zaljubljenici u Neretvicu biti prisiljeni u njenu odbranu ići sve do Strazbura, u posljednje vrijeme dosta je razloga za optimizam. I za očekivanje da korporacijski golijat konačno poklekne pred malim davidima i njihovom ljubavlju.
Hrabri mještani i aktivisti iz doline Neretvice do sada su nebrojeno puta pokazali da će svim pravnim i demokratskim sredstvima braniti svoju rijeku. I (od)branili su je. Dobili su do sada sve bitke, sprečavajući svojim tijelima prolazak mašina, ignorišući prijetnje i neobazirući se ni na ucjene, ni na uvrede i etiketiranja. Koncentrisani samo na postavljeni cilj – sačuvati Neretvicu od bagera i cijevi.
No, ono što je investitora (Elektroprivredu BiH) konačno zaustavilo (ako se, kao u kakvom holivudskom hororu opet nenadano ne pridigne, prijeteći, u punoj snazi) je stidljivo buđenje pravne države, koja se sve više pokazuje kao najbolji saveznik (i jedini pravi oslonac) građana sa različitim problemima, u borbi protiv pohlepnog Kapitala i loše, a ponekad i korumpirane, Politike.
U posljednjih nekoliko mjeseci Investitor je, tako, počeo primati neočekivane „golove“ i čini se da ide prema sigurnom porazu. Prvo je Ministarstvo prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona ukinulo dozvole za građanje jer su izdate bez energetske sagasnost, pa je opština Konjic bila primorana da odbije investitorov zahtjev za izdavanje dozvole za građanje. Čak je i premijer Federacije BiH Fadil Novalić na svom Facebook live-u , odgovarajući na konkretno pitanje vezano za davanje energetske saglasnosti jednog od članova pokreta „Pusti me da tečem“, rekao da neće podržati gradnju mini hidroelektrana i da je opredjeljen za spas naših rijeka.
I sada je, konačno, na redu i raskidanje koncesionog ugovora.
Prema Ugovoru iz 2009. godine, između koncesora i koncesionara (Općina Konjic i JP Elektroprivreda BiH) krajnji rok za izgradnju svih mHE na Neretvici je – 2013. godina. Član 11. tog ugovora, naime, predviđa da će radovi biti završeni do kraja 2013. godine, te da će u slučaju opravdanog produžetka rokova biti sačinjen Aneks na ugovor a ako se ni ti rokovi ne ispoštuju, Koncesor (Općina) ima prvo na raskid ugovora.
Ovih dana, aktivisti iz udruženja „Neretvica – Pusti me da tečem“, dobili su zvaničan odgovor, na svoje pitanje, postavljeno Općini Konjic – da aneks na pomenuti ugovor ne postoji, odnosno, da nije nikad potpisan.
Trenutna situacija je, dakle, da su rokovi probijeni 8 godina, gradnja na rijeci Neretvici još nije ni počela a Općina, bez obzira na to, nije raskinula koncesioni ugovor na šta je imala pravo zbog nerealizacije obaveza iz ugovora od druge ugovorne strane.
Podsjećamo, udruženje „Pusti me da tečem“ je u januaru ove godine podnijelo tužbu protiv Općine Konjic i JP Elektroprivreda BiH, kod Općinskog suda u Mostaru upravo zbog ovog koncesionog ugovora.
Građani iz doline Neretvice ali i eko aktivisti širom BiH s pravom pitaju: Šta čeka, koga se boji ili koga štiti Općina Konjic? I da li Elektroprivreda, osim što prijeti, ljude i kupuje.
Odgovore na ova pitanja trebali bi uskoro dobiti. Kao i odgovor na pitanje da li će ovakav razvoj situacije napokon zaustaviti svaku ozbiljnu priču oko izgradnje mHE na rijeci Neretvici? „Za sva vremena“.
