5 mjeseci nakon hapšenja, i nakon što je učestvovao na lokalnim izborima, u (neuspješnom) pokušaju da obnovi mandat, Tužilaštvo Brčko distrikta BiH podiglo je optužnicu protiv Ćazima Dačaja, bivšeg poslanika u Skupštini Distrikta, za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja u vezi s dodjelom grantova udruženjima građana tokom zadnjih pet godina. Optužnica je dostavljena Osnovnom sudu Distrikta, gdje je u fazi prethodnog saslušanja u cijelosti i potvrđena.
Ćazim Dačaj, koji je u tri prethodna saziva brčanskog parlamenta uvijek bio dio vladajuće skupštinske većine, tereti se da je, u periodu od 2015. do 2020. godine, na području Brčko distrikta BiH, kao poslanik u Skupštini Distrikta, putem poslaničkih amandmana na budžet, pojedinim udruženjima građana omogućio da dobiju sredstva iz budžeta Distrikta, uslovivši ih da mu po isplati sredstava predaju dio tog novca. Pribaviši, na taj način, protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 130.500 KM (koliko je poznato).
Nakon sveobuhvatno provedene istrage, Dačaj je u tri tačke optužnice optužen za krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja, sa predviđenom kaznom zatvora od najmanje tri godine. Tužilaštvo je optužnicom zatražilo i da mu se izrekne zabrana vršenja dužnosti poslanika u Skupštini Distrikta u trajanju od najmanje pet godina i oduzme imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.
Inače, temu zloupotrebe položaja i ovlaštenja i koruptivnih radnji u Brčko distriktu, vezano za dodjelu grantova neprofitnim organizacijama, otvorili su istraživački novinari i nevladine organizacije.
Nelagodu zbog prakse dijelenja ogromne količine novca bez ikakvih kriterija, po slobodnom nahođenju pojedinaca, ispoljavali su i neki poslanici. U izjavi za CIN, nezavisni poslanik Tomislav Stjepanović, svojevremeno je konstatovao:
„Transparentnost je tu jako niska − nema javnog poziva, nema kriterija, nema pravila i ostavlja se preširoka mogućnost svakom od nas zastupnika koliko će se on tu korektno postaviti“.
A radilo se o oko 11 miliona KM godišnje! Svaki poslanik koji je dio vladajuće većine mogao je podijeliti između 200 i 600 hiljada maraka svake godine, bez ikakvih kriterija.
Upravo zbog toga, početkom 2020. godine, grupa nvo Brčko distrikta pokrenula je inicijativu “Za transparentno finansiranje neprofitnih organizacija iz budžeta Brčko distrikta”. I uključila se u kreiranje novog zakona, koji bi trebao da okonča praksu koruptivnog i netransparentnog ponašanja u ovom kontekstu. I stvori sistem finansiranja neprofitnih organizacija prema preciznim kriterijima.
Da stvari neće ići glatko pokazalo je prvo odugovlačenje sa donošenjem Zakona, a potom “iznenadna” predizborna podjela 5 miliona KM probranim neprofitnim organizacijama od kojih su vladajuće stranke očekivale podršku i uticaj na birače na nedavno održanim izborima.
Što znači da su poslanici Brčko distrikta, pored sve priče o promjeni dosadašnje prakse, nakon što je “obračun sa korupcijom u vlasti Brčko distrikta” ostao na hapšenju Dačaja, nastavili po starom.
A podsjetimo, ponašanje zbog koga je Dačaj uhapšen bilo je prije pravilo nego izuzetak, u proteklim godinama, u Brčko Distriktu. I čak nije ni rezultat sistemske greške, nego namjerno instaliran mehanizam.
Dačaju i njegovim skupštinskim kolegama dijeljenje ogromne količine novca po vlastitom nahođenju, bez ikakvih kriterija i kontrole, omogućio je Zakon o budžetu te Poslovnik o radu Skupštine Brčko Distrikta.
Čitava ta neprihvatljiva situacija, koja je kao logičan epilog imala korupciju i kriminal u institucijama vlasti, je u samom startu osmišljena kao koruptivna djelatnost. Odnosno, da budemo precizni – kao jedan od eksplicitnih oblika političke korupcije.
Ostane li sve na hapšenju i procesuiranju predstavnika manjina u Skupštini, “zaobiđe” li istraga predstavnike vladajućih političkih stranaka (I “konstitutivnih” naroda), biće to samo još jedan u nizu skandala u ovoj zemlji.
Predsjednik Komisije za budžet u Skupštini Halil Ljuca je, naime, u svojevremenom razgovoru sa CIN-ovim novinarima, objasnio da je ova praksa uvedena odavno jer je bilo nemoguće pomiriti veliki broj političkih subjekata koji čine vlast i usvojiti budžet:
„To su politički ustupci. Da bismo dobili budžet, a treba nam ta ruka, to se na taj način riješi i to je čista priča“.
Naprosto je nevjerovatno da nam ovdašnji političari i najneprihvatljivije stvari pokušavaju “prodati” kao nešto normalno. Pa nam, tako, malinari nabavljaju sofisticiranu medicinsku opremu, član Predsjedništva poklanja ukradene ikone, predsjednik jedne od vladajućih stranaka izjavljuje da “Uprava za indirektno oporezivanje je hrvatska i ni sa kim je nećemo dijeliti”,… A u Brčko distriktu nam ordinarnu političku korupciju prodaju pod eufemizmom “politički ustupci”.
U svakom slučaju – ostane li sve na hapšenju i procesuiranju predstavnika manjina u Skupštini Distrikta, “zaobiđe” li istraga predstavnike vladajućih političkih stranaka (i “konstitutivnih naroda”), biće to samo još jedan u nizu skandala u ovoj zemlji. Skandal unutar skandala, takoreći.
A Ćazim Dačaj, koji je po svoim raspoloživim podacima (uz dužno poštovanje prema “presumpciji nevinosti”), kriminalac koji treba da odgovara za svoja djela, biće tek žrtveni jarac, čije procesuiranje nema nikakav dublji društveni značaj.
