Prošloga tjedna u Europskom parlamentu raspravljalo se, između ostalog, o godišnjem Izvješću Europske komisije o vladavini prava u 2021., a izvjestiteljica je bila Terry Reintke, 35-godišnja njemačka političarka, potpredsjednica skupine Zelenih/EFA u Europskom parlamentu. Izvješće o vladavini prava novi je preventivni instrument EU-a uveden 2020. godine s ciljem poticanja uključive rasprave i izgradnje kulture vladavine prava u zemljama članicama EU-a, s obzirom na to da se u mnogima stanje pogoršalo. U Izvješću se obrađuju četiri glavna stupa koja utječu na vladavinu prava: nacionalni pravosudni sustavi, okviri za borbu protiv korupcije, sloboda i pluralizam medija i ostala institucionalna pitanja povezana sa sustavom provjere i ravnoteže, bitna za djelotvoran sustav demokratskog upravljanja. U prva dva izvješća o Hrvatskoj, Europska komisija istaknula je probleme s neovisnošću pravosuđa, vrlo niskim povjerenjem građana u pravosudni sustav i institucije, korupciju, osobito na lokalnoj razini, veliki broj tzv. SLAPP tužbi protiv novinara i medija, utjecaj politike na Agenciju za elektroničke medije, kao i netransparentno vlasništvo nad medijima koje predstavlja problem za demokraciju.
Terry Reintke diplomirala je političke znanosti, bila je članica Izvršnog odbora Njemačke zelene mladeži od 2008. do 2009., a od 2011. do 2013. glasnogovornica Federacije mladih europskih zelenih. Članica je njemačke Alijanse 90/Zeleni (Bündnis ‘90/Die Grünen), koja je članica Europske zelene stranke (EGP). Prvi put postala je zastupnica u Europskom parlamentu 2014. i ponovo je birana 2019. Članica je Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ženska prava i ravnopravnost spolova, kao i Izaslanstva u Parlamentarnoj partnerskoj skupštini EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva.
Njeno kritično izvješće izazvalo je odobravanje lijevih i liberalnih stranaka, kao i oštru reakciju zastupnika iz redova vladajuće poljske stranke Pravo i pravda, kao i europskih kolega iz političke grupacije konzervativaca.
NACIONAL: U svom predstavljanju Izvješća o vladavini prava istaknuli ste da situacija s ljudskim pravima i vladavinom prava ide unatrag, a ne naprijed. Zašto je tako?
Zato što postoji reakcionarni trend prema autokratskim vladama u našim društvima, što nije samo europski problem. Vidjeli smo to i u Rusiji, ali i u SAD-u za vrijeme Donalda Trumpa i u mnogim drugim zemljama diljem svijeta. To je vrlo zabrinjavajuća, pa i prijeteća situacija, a ono što moramo shvatiti jest da se to događa i unutar samog EU-a. Imamo političke snage koje već dulje guraju takve oblike vladavine, one imaju jasnu strategiju i u nekim državama bile su vrlo uspješne. To je nešto što ne možemo samo gledati kako se događa, moramo se tome suprotstaviti.
NACIONAL: Problem na koji upozoravaju mediji i civilno društvo, osobito u novim zemljama članicama, jest da se ti procesi događaju od trenutka ulaska u EU. Dakle, da su Mađarska, Poljska ili Hrvatska sada kandidatkinje, vjerojatno ne bi bile primljene u EU. Znači li to da kad si jednom član, možeš raditi što hoćeš?
Mislim da se to događa zato što je postojalo, možda čak i naivno, uvjerenje da se demokracije, vladavina prava i ljudska prava mogu razvijati samo u jednom smjeru – a to je naprijed. A sada vidimo da baš i nije tako. Upravo zato pod vodstvom Europskog parlamenta pokušavamo izgraditi sustav različitih instrumenata koji će osigurati da vrijednosti iz članka 2 Povelje EU-a o temeljnim pravima budu zaštićene i nakon što zemlja postane članica EU-a. Te temeljne vrijednosti EU-a moraju se poštovati i onda kada je zemlja primljena u članstvo. Ako se oko toga više ne slažemo, onda ni sam razlog europskog ujedinjenja više nema smisla. EU nije samo zajedničko tržite, EU se ne temelji samo na ekonomiji, već i na zajedničkim vrijednostima.
‘Postoji reakcionarni trend prema autokratskim vladama u našim društvima, što nije samo europski problem. Vidjeli smo to i u Rusiji, ali i u SAD-u za vrijeme Donalda Trumpa i u mnogim drugim zemljama diljem svijeta’
NACIONAL: Mislite li da ruska agresija na Ukrajinu zasjenjuje kršenje vladavine prava u pojedinim zemljama koje sada primaju veliki broj ukrajinskih izbjeglica, poput Poljske. Kako EU sada može financijski kazniti takvu državu?
Ja bih tvrdila upravo suprotno. Ruska agresija na Ukrajinu upravo je ukazala na to koliko su opasna autokratska društva i koliko je važno braniti europsku demokraciju. Mnoge stvari koje sada gledamo i u EU-u – poput napada na prava manjina, ukidanja neovisnosti pravosuđa, ograničavanja građanskih sloboda i djelovanja civilnog društva – predstavljaju opasnost za Europu u cjelini. I zato rat koji se vodi u Ukrajini nije samo borba protiv ruske agresije, već i borba između demokracije i autoritarnog režima. Mi unutar EU-a moramo biti sasvim jasni u tome da želimo živjeti u demokratskim društvima. Što se Poljske tiče, vidimo da ukrajinskim izbjeglicama pomažu prvenstveno građani Poljske, nevladine i humanitarne organizacije na terenu. Mi kao EU želimo pomoći upravo nevladinom sektoru i građanima u njihovim naporima. Poljsko pravosuđe, nad kojim vlada sustavno pokušava preuzeti političku kontrolu, treba ostaviti po strani. No te dvije stvari su zapravo povezane, a pitanje pravosuđa mora biti riješeno, kao i sva ostala pitanja vladavine prava unutar EU-a, kako bismo mogli snažnije zajednički reagirati na vanjske krize, poput agresije na Ukrajinu.
NACIONAL: U svom izvješću bili ste prilično kritični prema Europskoj komisiji, napominjući da nije jasno identificirala namjerni proces nazadovanja vladavine prava u zemljama u kojima se primjenjuje članak 7, odnosno Mađarskoj i Poljskoj, ali i Sloveniji. Prošle godine tamo nije zabilježen nikakav napredak ili poboljšanja. Što točno očekujete od postupanja Komisije?
Ono što mi očekujemo od Komisije jest ne samo da konstatira kakvo je stanje, već i da kaže što će točno učiniti ako se stvari ne mijenjaju nabolje. U Izvješću za ovu godinu Komisija je već najavila da će biti posebne preporuke za svaku pojedinu zemlju. Mi ne želimo stati na tome. Mi želimo i da te preporuke imaju konkretan nastavak. Dakle, želimo da Komisija kaže što će točno poduzeti – pokrenuti prekršajni postupak, pokrenuti proceduru primjene članka 7, uvjetovati dobivanje novca iz europskih fondova vladavinom prava ili nešto drugo. To bi svakako stavilo dodatni pritisak na zemlje članice da ozbiljnije shvate preporuke iz Izvješća i poštuju ih.
NACIONAL: Također ste izjavili da je situacija u navedenim zemljama gora od one koju je opisala Komisija. Zašto je tako? Štite li neki povjerenici svoje države ili su konzervativne političke stranke postale dominantne u EU-u?
Ne bih spekulirala o tome štite li pojedini povjerenici države iz kojih dolaze, no ono što mogu općenito reći jest da Europska komisija uvijek jako oklijeva svaki put kada postoji potencijalni razlog za raskol među zemljama članicama. Komisija smatra da je njen zadatak da okuplja sve zajedno, da pronalazi kompromise oko svega. Ali ako govorimo o vladavini prava, onda tu kompromisa nema. Mi želimo da Europska komisija ima ulogu čuvara europskih ugovora. To je njihova dužnost. Nažalost, vidimo da predsjednica Komisije Ursula von der Leyen blokira daljnje korake. Neki od povjerenika čak bi i željeli ići dalje od procjena stanja i preporuka, no predsjednica Komisije uvijek inzistira na nastavku razgovora i konzultacija sa zemljom članicom o kojoj se radi. Ali kada vidimo da se situacija sistematski pogoršava na terenu, kada su suci, novinari, aktivisti ugroženi od vladajuće stranke, onda moramo djelovati. Europska komisija mora braniti prava građana Europske unije, a ne njihovih vlada. Tako mora koristiti i Izvješće o vladavini prava.
NACIONAL: Je li Izvješće o vladavini prava pripremljeno transparentno i uključivo? Koja je u tome bila uloga organizacija civilnog društva?
Moram biti fer prema Komisiji i reći da su održane konzultacije s predstavnicima civilnog društva, ali one moraju biti poboljšane. Pritom ne govorim o velikim organizacijama civilnog društva koje imaju puno zaposlenih i mogu pripremati izvješća. Mi želimo čuti i one manje, želimo zapravo čuti što više glasova. A za to je potrebno da taj proces konzultacija bude predvidljiv, kako bi se te organizacije mogle pripremiti na vrijeme. Cijeli taj proces mora postati mnogo uključiviji kako bismo imali što širi uvid u situaciju u pojedinoj zemlji članici. Zato mi kao Europski parlament tražimo da pored konzultacija s predstavnicima civilnog društva, postoji i panel eksperata koji će objektivno i neovisno procjenjivati situaciju u svakoj zemlji. Nešto poput Venecijanske komisije u malom.
NACIONAL: Za hrvatske medije posebno je zanimljiva tema o ugrožavanju medijskih sloboda i zastrašivanju novinara, koji su u mnogim zemljama izloženi fizičkim napadima, ubojstvima, ali i SLAPP tužbama. Hrvatska drži neslavni rekord u broju SLAPP tužbi. Spominje li se to negdje u Izvješću i koje konkretne mehanizme Europska komisija nudi za suzbijanje takve prakse, jer posljedica za vlade do sada nije bilo?
Specifični problem SLAPP tužbi u Hrvatskoj spomenut je i u ovom Izvješću o vladavini prava, u odjeljku o medijskim slobodama. Mi očekujemo da se sada nešto i dogodi, osobito zato što EU priprema posebnu direktivu protiv SLAPP tužbi na razini EU-a, koju će morati usvojiti i svaka zemlja članica. Jer SLAPP tužbe nisu samo problem u Hrvatskoj, već i u mnogim drugim zemljama. U njoj će postojati različiti elementi kojima će se propisivati zaštita novinara, političkih aktivista, kao i organizacija civilnog društva, od takve prakse. Uključivat će i odredbu o ranom odbacivanju takvih tužbi od strane sudaca, kada se radi o slučajevima u kojima je evidentno da se radi o političkom pritisku na novinare ili medije, zastrašivanju, odnosno – pokušaju financijskog uništavanja određenih izdavača. Direktiva predviđa i kazne za one za koje se dokaže da koriste tužbe kako taktiku za ušutkavanje novinara ili aktivista. Drugi aspekt te direktive bit će i nadoknađivanje financijske štete, sudskih troškova, na primjer. Potpuno je jasno da takve tužbe imaju efekt „predcenzure“, odnosno da se mediji ne usuđuju nešto objaviti znajući da će biti tuženi. Takvi pokušaji ušutkavanja novinara postoje u velikom broju članica i EU se tome treba suprotstaviti.
‘Zemlje članice moraju inzistirati da pristup zdravstvenim uslugama prije svega bude osiguran zakonom, a onda i da se taj zakon primjenjuje u praksi. A ne da je nešto na papiru legalno, ali potpuno nedostupno ženama’
NACIONAL: Problemi su i netransparentno vlasništvo nad medijima te državni i politički nadzor nad neovisnim medijskim regulatorima audiovizualnih medijskih usluga. Hrvatska se godinama suočava sa svim tim problemima, ali otkako je postala članica EU-a, čini se, nikoga nije briga. Ti konkretni problemi spomenuti su u prva dva Izvješća o vladavini prava, ali nije bilo sankcija niti reakcije s europske strane. Nudi li EU rješenje za takve situacije?
Da, priprema se i novi europski zakon o slobodi medija (Media Freedom Act) kojim će se prije svega pokušati dodatno zaštititi rad novinara. Još uvijek nemamo uvid u to što će konkretno Komisija sve staviti u taj zakon, ali svakako će sadržavati i dio o transparentnosti vlasništva nad medijima. Jer kada se radi o medijima, tu nije samo riječ o temeljnom pravu na slobodu javne riječi, već oni imaju i ekonomski aspekt na zajedničkom tržištu audiovizualnih medija unutar EU-a. Zato vlasništvo nad medijima mora biti regulirano i iz tog kuta gledanja. Još nisam vidjela prijedlog zakona, ali se nadam da će se medijima pristupati s tih dvaju aspekata. Ono što vidimo jest da je medijska scena na području cijelog EU-a postala sve više monolitna, da ima sve manje nezavisnih, lokalnih i manjih medija koji ne mogu preživjeti na tržištu. Smatram da je to veliki problem i da bi Europska komisija morala osigurati pomoć manjim medijskim kućama. Iako je to praksa u nekim zemljama koje tek pristupaju EU-u, na europskoj razini, kada zemlje postanu punopravne članice, to uglavnom nije slučaj. Svjesni smo i da su problem regulatorna tijela za audiovizualne medijske servise, koja bi morala biti nezavisna, ali su zapravo pod utjecajem vladajuće politike. I na tom planu očekujemo da Komisija stavi neke odredbe u novi zakon o slobodi medija.
NACIONAL: U predstavljanju Izvješća pred Europskim parlamentom spomenuli ste i spolno i reproduktivno zdravlje žena, koje je u mnogim zemljama – poput Poljske, Malte, ali i Hrvatske – ugroženo zbog sve većeg utjecaja ultrakonzervativnih pokreta, a stanje sa ženskim pravima danas je gore nego prije nekoliko desetljeća. Zašto Europska komisija u Izvješću ne prepoznaje dovoljno taj problem?
To je doista prekogranični problem u mnogim članicama. I u Njemačkoj i u Italiji, a ne samo u Poljskoj ili Malti. Upravo na planu reproduktivnih prava žena najbolje vidimo te reakcionarne tendencije, što je vrlo zabrinjavajuće. U svom izlaganju rekla sam kako se nadam da će naše kćeri imati u budućnosti više prava od nas danas, a ne manje od naših baka. Europska komisija izvlači se na to da su to ovlasti nacionalnih vlada, s čime se mi ne možemo do kraja složiti. Naravno da je u nacionalnoj kompetenciji svake države donositi takav zakon, no za mene je pravo na izbor, odnosno – na spolno samoodređenje, temeljno ljudsko pravo. Ako Europska komisija tvrdi da postoji Povelja koja garantira ljudska prava svim građanima EU-a, smatram da tome moramo pristupiti upravo tako. S druge strane, mi u Europskom parlamentu toj tematici pristupamo kao zdravstvenoj strategiji jer se radi o pravu pristupa zdravlju.
NACIONAL: Hrvatsku je nedavno potresao slučaj trudnice koja je nosila fetus s malignim tumorom na mozgu, a iako je pobačaj u takvoj situaciji legalan i nakon 22. tjedna, žena ga je morala napraviti u inozemstvu. Smatrate li da bi Europska komisija trebala ukazati na takve slučajeve i pokušati ih spriječiti? Treba li to i dalje ostati isključiva odluka nacionalnih vlada?
Smatram da Europska komisija mora biti puno glasnija u slučajevima poput ovog, jer radi se o prekograničnom, zajedničkom problemu koji postoji u svim zemljama članicama. Tu se radi o pravu pristupa zdravstvenom sustavu i ostvarivanju temeljnih prava. Vidimo da se vrlo često, u situacijama kada je neki zahvat legalan, čini sve da ga se onemogući. Odnosno, žene u stvarnosti nemaju pristup određenoj zdravstvenoj usluzi. Ne radi se tu samo o prekidima trudnoće, radi se i o kontracepciji ili pravu na medicinski pomognutu oplodnju. Smatram da zemlje članice moraju inzistirati na tome da pristup takvim zdravstvenim uslugama prije svega bude osiguran zakonom, a onda i da se taj zakon primjenjuje u praksi. A ne da je nešto na papiru legalno, ali potpuno nedostupno ženama. Na tome jako inzistiramo jer je zdravlje jedno od područja na kojem, osobito nakon pandemije, Europska komisija predviđa puno više koordinacije na europskoj razini. A tu svakako pripadaju i reproduktivna prava žena. Smatram i da reproduktivna prava žena trebaju imati puno važniju poziciju u samom Izvješću o vladavini prava. Naime, do sada se koncentriralo najviše na pravosuđe, slobodu medija i slično. Mi inzistiramo na tome da se Izvješće puno više bavi temeljnim pravima europskih građana, kao i zaštitom civilnog društva.
