Za 27. decembar tekuće godine zakazan je nastavak ročišta na Osnovnom sudu u Sokocu, protiv eko aktivistica iz Istočnog Sarajeva, po tužbi “za klevetu” firme Green Invest / Buk d.o.o., zbog njihove borbe protiv izgradnje i rada mini hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci.
Radi se o svojevrsnoj zloupotrebi pravnog sistema, zastrašivanju i demonstraciji moći, legalnom reketu, u kome svoje pravo na normalan život treba da platite odustajanjem od svojih građanskih prava. U konkretnom slučaju prava da se borite za zaštitu prirode, kao opšteg dobra, od njenog uništavanja zbog privatnog finansijskog interesa pojedinaca.
Ta zloupotreba sudstva, podnošenjem neosnovanih i malicioznih tužbi od strane moćnih subjekata s ciljem ušutkavanja i obeshrabrivanja strane koju se tuži od daljnjih aktivnosti ili objavljivanja sadržaja od javnog interesa ili društvene važnosti, relativno je novi fenomen, koji se pod pojmom SLAPP tužbe pojavio kasnih 80-ih prošlog stoljeća, u SAD.
Postoje 4 preduslova da bi jedna tužba mogla biti tretirana kao SLAPP tužba i sva 4 su u aktuelnom slučaju, tužbe protiv aktivistica Sunčice Kovačević i Sare Tuševljak ispunjena:
Prvi preduslov je da je neki oblik javne participacije ili govora ima za cilj uticati na djelovanje tijela javne vlasti, tj. izazvati neku promjenu (dovesti do zabrane gradnje MHE, recimo). Drugi preduslov je da je podnesena tužba, zapravo, usmjerena protiv takvog djelovanja (ne postoji nikakav drugi razlog za ovu tužbu, jer je aktivizam tuženih, jedina dodirna tačka između njih i tužioca). Treći preduslov je da je tužba usmjerena protiv pojedinca ili organizacije koji ni na koji način nisu politički povezani s tijelima javne vlasti (onaj ko ima veze sa vlašću i njima se javno hvali, zapravo je investitor, dok aktivisti zbog neadekvatnog odnosa vlasti prema ovom problemu, između ostalog, organizuju i proteste i protiv odluka te vlasti vode sudske sporove). I četvrti preduslov je da sadržaj takve javne akcije ili govora mora biti od iznimnog društvenog ili javnog značaja (a ovdje govorimo o borbi za očuvanje prirodnih bogatstava od uništenja i o borbi protiv energetskih objekata za koje je dokazano da društvu donose zanemarivu korist u odnosu na štetu koju proizvode).
Problem uopšte nije naivan. Pogotovo imajući u vidu stanje u ovdašnjem pravosuđu, koje, s jedne strane, nije baš ni educirano za ovakve slučajeve, s druge, i inače je inertno i neprihvatljivo sporo (što uvijek odgovara negativcima, a uvijek šteti poštenim ljudima i žrtvama, bez obzira na konkretnu podjelu uloga), i, s treće strane je, kao i čitav sistem, premreženo stranačkim uticajima i korupcijom, pa vam sudbina zavisi od lutrije, na kakvog sudiju ste naletjeli.
A oni koji podnose SLAPP tužbe se i inače prvenstveno oslanjaju na pravnu nesigurnost. Koju uspjevaju proizvesti i u razvijenim zemljama sa jakom pravnom državom, a kamoli u zemljama kojima je pravna nesigurnost na listi teških bolesti od kojih boluju.
Autor ovog teksta je, svojevremeno, zbog SLAPP tužbi (još u doba kada u BiH nismo znali za taj termin), morao prekinuti saradnju sa medijem za koji je pisao, jer je jedan lokalni medijsko-politički moćnik na svaki tekst o njemu (a radilo se o osobi sklonoj nacional-šovinističkim ispadima, ksenofobiji, homofobiji i brutalnim javnim obračunima sa neistomišljenicima) reagovao tužbom sa astronomskim odštetnim zahtjevom, pa se vlasnik medija za koji sam radio, svjestan stanja u ovdašnjem pravosuđu, uplašio da će ako neko od sudija presudi u korist tužioca, morati ugasiti novinu. A pošto ni cenzura ni autocenzura nisu bile opcije, došlo je do razlaza. Čime je cilj SLAPP tužbi bio ispunjen.
No, vratimo se iz “daleke prošlosti” u sadašnju dramu kroz koju prolaze mlade aktivistice.
Ono što je pozitivno, što daje nadu i što je jedini pravi odgovor na SLAPP tužbe (pogotovo sa ovakvim pravosuđem i još gorim političarima) je – duh zajedništva kojim su okružene. Aktivisti iz Koalicije za zaštitu rijeka, kojoj pripadaju, daju im punu podršku i i njima i investitoru i javnosti poručuju da one u ovoj borbi nisu i neće ostati same. I nadajmo se da će tako i biti. (Ali se prisjetimo i da nisu svi te sreće, da se kod nas ljude često ostavi da sami biju “svoje” bitke, iako one, zapravo, nisu ili ne bi trebale biti samo njihove).
Na Facebook stranici Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT, uz zahtjev investitoru da neosnovane tužbe protiv aktivistica, budu hitno povučene, navedeno je i:
“Boreći se protiv korumpiranog sistema, napravljenog tako da pogoduje bogatim investitorima i lobijima, Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak, zajedno s ostatkom članova neformalne grupe STOP izgradnji MHE na Kasindolskoj rijeci, pokazale su da su promjene ipak moguće.”
Podršku tuženim aktivisticama i zabrinutost zbog neosnovanih tužbi za klevetu nedavno je, u otvorenom pismu belgijskom ambasadoru u BiH i šefu Delegacije EU, pružilo preko 145 domaćih i međunarodnih organizacija.
Među njima je i Amnesty International, čija je direktorica Ureda evropskih institucija Eve Geddie, ovim povodom izjavila:
”Iznova vidimo kako moćne korporacije pokušavaju zastrašiti one koji govore protiv njih. Kada su suočene sa kritikom javnosti, korporacije sve češće podnose neistinite ili uvredljive tvrdnje kako bi utišale kritizirajuće glasove i obeshrabrile dalju raspravu o pitanjima od javnog značaja…
Green Invest i njihova firma BUK d.o.o. u BiH trebali bi odmah povući ove tužbe i omogućiti ljudima da slobodno raspravljaju o uticaju njihovih hidroelektrana na lokalnu zajednicu. Vlasti u Bosni i Hercegovini moraju osigurati sigurno i povoljno okruženje u kojem čuvari životne sredine mogu izraziti svoju zabrinutost bez straha od pravnih represalija, uključujući i zaštitu aktivista i novinara od ove opasne zloupotrebe sudstva”.
No, teško da ovdašnji aktivisti i građani uopšte, mogu očekivati podršku vlasti na ovim prostorima. Dok krhka pravna država povremeno i pokaže znakove života i donese neku presudu u korist aktivista a protiv odluka koje donosi vlast, ta vlast gotovo bez izuzetka pokazuje opsjednutost Kapitalom i sklonost korupciji, uz istovremenu potpunu nebrigu za građane. Od Mostara, Foče, Trebinja, Bugojna, Kreševa, Konjica, Doboja, Livna, Zenice, Zvornika, Banjaluke, Sarajeva,…, do… Jezera, čijim građanima se ovih dana upravo prijeti da će ih, zbog njihovog protivljenja geološkim istraživanjima stranog investitora, masovno zatrpati SLAPP tužbama. Ako ne saviju kičmu. I zaćute.
Što sudbinu aktuelne tužbe protiv aktivistica Sunčice Kovačević i Sare Tuševljak čini još značajnijom. Jer možda odredi budući trend obračuna sa građanskim aktivistima a i novinarima u BiH.
