Fedaralno ministarstvo energije, rudarstva i industrije se prije više od godinu dana, tačnije 21.1.2022. godine, obratilo Federalnoj upravi civilne zaštite sa dopisom kojim daje podršku Društvu za vađenje šljunka i pijeska i trgovinu građevinskim materijalom „Majdan Kuti“ d.o.o. Mostar, u aktivnostima koje će za posljedicu imati ishodovanje dokumenta kojim će se potvrditi da je lokalitet Kamenoloma „Kuti“ deminiran, što je investitoru, zapravo, preduslov za ishodovanje ostale potrebne dokumentacije za eksploataciju kamena na ovoj lokaciji.
Potencirajući da se radi o preduzeću koje je od 2021. godine u vlasništvu stranih investitora, ministarstvo je zatražilo od Federalne uprave civilne zaštite da spomenutu lokaciju, obzirom da je opredjeljenje Vlade F BiH privlačenje stranih investicija, stavi na listu prioriteta za deminiranje.
Dopis završava tako što ministarstvo ističe da se kamenolom nalazi u blizini autoputa čija je izgradanja planirana u skorom vremenu te da je postojanje legalnih kamenoloma koji će pratiti i snabdijevati izvođače radova tehničkim kamenom od krucijalnog značaja za realizaciju ovog i drugih projekata.
Obzirom da se tim dopisom Ministarstvo odlučilo pružiti podršku stranom investitoru, mještani naselja Kuti su se početkom 2023. godine, neposredno nakon izricanja presude (u korist građana) Kantonalnog suda u Sarajevu, obratili istom ministarstvu i zatražili da preispita svu izdatu dokumentaciju vezanu za ovaj slučaj i poništi sve relevantne dozvole izdate na zahtjev društva „Majdan Kuti“ d.o.o. Mostar.
Federalno ministarstvo je na taj zahtjev odgovorilo da je nadležnost nad mineralnim sirovinama podijeljena, te da oni ne učestvuju u izdavanju bilo kakvih dozvola. Također, navode da ne postoje dozvole u slučaju Kamenoloma „Kuti“ izdate od ovog ministarstva i da ministartsvo nije uticalo na izdavanje bilo kojih akata. Na molbu mještana da im se dostavi zahtjev investitora, ministarstvo je odgovorilo da je zatražilo odobrenje investitora koji se tome usprotivio obzirom da se u njihovom zahtjevu nalaze podaci komercijalne prirode. U potpisu svih dokumenata je sada već bivši ministar, Nermin Đindić.
Na ovaj način federalno je ministarstvo pokušalo zataškati svoju odgovornost krijući se iza nenadležnosti, istovremeno “zaboravljajući” svoju preporuku kojom je sugestivno djelovalo na Federalnu upravu civilne zaštite da deminiranje Kamenoloma Kuti stavi kao prioritet, što je Uprava i učinila, kao i potenciranje značaja postojanja kamenoloma na ovoj lokaciji u trenutku kada se priprema izgradnja autoceste u neposrednoj blizini, čime se stiče utisak kako je već određeno (ili „dogovoreno“) da će se, između ostalog, s ovog kamenoloma eksploatisati kamen u svrhu izgradnje ovog dijela autoputa.
Nakon što su mještani uspjeli pravnim putem dokazati da za kamenolom ne postoji pristupni put (svi prijedlozi pristupnih puteva vode preko privatnog zemljišta), investitor je preko svojih punomoćnika Milenka Krčuma i Harisa Hakalovića, advokata iz Mostara, 11.05. ove godine podnio tužbu protiv Anera Omanovića, jednog od aktivista Građanske inicijative Kuti.
Tužba je pokrenuta radi naknade štete a u obrazloženju je navedeno da je tuženi prije više od godinu dana, tačnije „12.4.2022. godine, samovlasno spriječio a prethodno i poticao druge mještane da spriječe ekipu federalne Uprave civilne zaštite da pristupi području na kojem treba izvršiti deminiranje.“ Pri čemu, kako se navodi: „Nije krio da to čini kako bi spriječio ono što on naziva nelegalnom eksploatacijom kamena“. Tim činom je, tvrde, optuženi „otežao i usporio provođenje projekta u koji su investitori uložili značajna sredstva te time izazvao materijalnu štetu u vidu izmakle dobiti u visini 179.130 KM. (Indikativno je da se radi o iznosu približnom onom koji je koncesionar do sada bio obavezan uplatiti u vidu koncesione naknade, a koja iznosi 184.438 KM).
Tuženi će naravno u zakonskom roku od 30 dana od prijema tužbe, dostaviti odgovor na tužbu i priložiti svoje dokaze.
Aktivisti ovaj potez investitora doživljavaju kao pritisak na sve njih kako bi ih se zastrašilo i natjeralo da odustanu od borbe za zaštitu svojih prava i imovine. Nije im jasno na šta bi se (osim koncesione naknade) mogla odnositi navedena šteta. Na što se odnosi, kada investitor još nije pribavio ni potrebnu dokumentaciju koju mora priložiti uz zahtjev za izdavanje eksploatacijske dozvole bez koje nema pravo ući u posjed koncesije i krenuti sa eksploatacijom?
Za eksploatacijsku dozvolu mu, za početak treba nova okolinska dozvola za koju mora biti provedena javna rasprava u skladu sa zakonom, kako uostalom, i stoji u presudi Kantonalnog suda u Sarajevu.
Pritom, tužba je apsurdna i zbog činjenice da sam tužilac navodi da je tuženom namjera bila – spriječiti nelegalnu(!) eksploataciju kamena. Dakle, ne nanijeti štetu nekome, nego spriječiti kršenje zakona.
U principu je sve jasno – navedena tužba spada u tzv. SLAPP tužbe, odnosno u zloupotrebe sudskih postupaka od strane moćnih subjekata, protiv medija i organizacija civilnog društva, ili pojedinačnih novinara i aktivista, koji su izrazili kritički stav po pitanju od nekog političkog ili društvenog značaja. One uključuju pokušaje cenzure, zastrašivanja i ušutkivanja kroz opterećivanje sudskim procesima i visokim tužbenim zahtjevima i troškovima. Krajni cilj je gušenje kritike, odnosno slobode izražavanja o pitanjima od javnog interesa i profitiranje u takvim okolnostima. Problem je to s kojim se već neko vrijeme suočavaju u EU, a u posljednje vrijeme sve češća je pojava i u BiH, u kojoj, srećom, zahvaljujući solidarnosti na aktivističkoj sceni i alarmiranju i domaće i inozemne javnosti u takvim situacijama, ovakve tužbe uglavnom završavaju povlačenjem.
