Nijedan od njih nije mandat završio na normalan, prirodan način, bez skandala. Marinko Jurčević, prvi glavni tužitelj, zadržao se na toj dužnosti pet godina prije nego što je iz nikada razjašnjenih razloga podnio ostavku. Moglo se čuti da je otišao pod pritiskom međunarodne zajednice, ali to niko, pa ni on, nikada nije potvrdio.
Za razliku od Jurčevića, smjena njegovog nasljednika Milorada Barašina bila je “transparentna”, odvijala se doslovno pred televizijskim kamerama: nakon što su snimljeni i emitirani njegovi kafanski susreti sa Slobodanom Tešićem, međunarodnim liferantom oružja, bio je prisiljen odstupiti s čelne funkcije, ali je ostao raditi kao tužitelj sve do prerane smrti. Po mnogima upućenim u pravosudne prilike, Barašin je bio najposvećeniji i najčestitiji čelnik Tužiteljstva BiH koje se nakon njegove smjene urušavalo u slobodnom padu. Prema sopstvenom priznanju kolegama, Barašin je iz druženja sa multimilionerom Tešićem “hajrovao” samo jedno ne pretjerano luksuzno odijelo.
BARAŠINOVO ODIJELO I SALIHOVIĆEVA REPREZENTACIJA
Barašina je zamijenio Goran Salihović, osoba neobjašnjivo i bezrazložno uspješne pravosudne karijere, bez ikakvih realnih, provjerljivih referenci za funkcije koje je obavljao. Smijenjen je nakon afere “Transkript”, otkrivene od strane portala “Žurnal”, u kojoj su dokazani njegovi neprimjereni kontakti s novinarom Matom Đakovićem. Nakon smjene, protiv Salihovića je pokrenut sudski proces, najprije na Sudu BiH, a potom na Općinskom sudu u Sarajevu. Djela za koja ga se tereti, ne govore o nekom velikom kriminalu, tereti ga se za “probijanje” budžeta predviđenog za reprezentaciju i za kašnjenje na let avionom, što je, također, oštetilo budžet Tužiteljsta BiH za 4 hiljade KM. Izdašni troškovi reprezentacije, bonvivanski život i beskonačna i nepotrebna službena putovanja, obilježili su njegovu skromnu, neprepoznatljivu tužiteljsku karijeru.
Gordanu Tadić je u Tužiteljstvo BiH, priča se, doveo Goran Salihović i upravo ga je ona voljom Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH naslijedila na funkciji s koje je uklonjen. Tadićku za tu dužnost, kao ni Salihovića, nisu preporučili profesionalna kompetentnost, prethodni rezultati niti neovisnost, ona je bila izbor političke volje i stranačke ahitekture koje se realiziraju kroz VSTV BiH. Ovih dana, kada je “Oslobođenje” iscrpno i dokumentirano otkrilo da je Gordana Tadić muljala s uznajmljenim stanom, kraduckala državni novac preko (ne)unajmljenog stana u Sarajevu, nastupila je panika unutar “političke volje”. A nju, “političku volju” (kao i paniku) čine medijsko-politički krug oko Milorada Dodika, stranačko-pravosudna hobotnica Dragana Čovića te maligne medijske izrasline pod kontrolom Fahrudina Radončića.
(Potpuno se nelegitmno, neosnovano i bez ikakvog moralnog kredibiliteta, tražeći ostavku Gordane Tadić, u ovaj još “živ” slučaj upetljala Stranka demokratske akcije. Stranka koja na liste za općinske načelnike stavlja osobe kojima se sudi za ratne zločine, ili optuženike za ubistva, čijim se čelnicima sudi za uzimanje mita i sistemsku korupciju, čiji predsjednik bagateliše državno pravosuđe tvrdnjama da se u aferi “Respiratori” proganjaju Bošnjaci, a ne kriminalci osumnjičeni za krađu miliona maraka, treba da se popišmani, začepi gubicu kada se u pravosuđu odlučuje, zbori i govori!)
KOMŠIJA PO MATERI
Gordana Tadić je, dakle, prema dokazima iznesenim u “Oslobođenju”, pokušala naplatiti novac za unajmljivanje stana u Sarajevu, u vrijeme kada u tom unajmljenom stanu nije stanovala. Ta se prevara zove krivično djelo u pokušaju. Tadićka nije ponudila nikakve dokaze koji bi tvrdili suprotno, dapače, dokumenti koje je njen kabinet, ili odbrana, dostavio medijima (“Dnevnom avazu” i njegovom pobratimu – portalu “Raport”), samo je dodatno diskreditiraju i “potapaju”. U jednom od dokumenata Tadićka dokazuje da je u martu prošle godine raskinula ugovor o najmu stana (na papiru postoji samo njen potpis, a ne i vlasnika stana), dok se istovremeno u rješenju Suda piše da će joj se nadoknaditi troškovi za smještaj u periodu od 1. marta do 31.decembra 2019. godine, dakle debelo nakon što je, kako tvrdi, raskinula ugovor sa stanodavcem. Sve što se do sada zna o slučaju Gordane Tadić, ukazuje na provincijalnu gramzivost, i nevješto prikrivenu kleptokratsku pohlepu. Glavna tužiteljica, tako, nakon što više ne stanuje u stanu za koji je dobivala državne pare, stanuje i dalje na istoj adresi, na istom spratu, jer je svojedobno kupila stan sinu!? Ona je svom sinu bila sve: i majka i prva komšinica! Baš providno, skroz seljački!
Ali, ostavimo se tih pravosudnih potankosti, Gordanu Tadić od ovog peksinluka, špekuliranja i pilićarenja ne mogu oprati cisterna (kontra)propagandne vode, koje su aktivirali Dodik, Čović i Radončić, istaknuti i dokazani, više puta pritvarani i suđeni borci za slobodu i neovisnost pravosuđa u BiH. U poltičko-medijskoj odbrani i zaštiti oni se bratski potpomožu, nadopunjuju, citiraju i recikliraju. Portal “Raport”, rezervna puškarnica “Avazovih” i Radončićevih novinskih snajperista, tobože nevezano za slučaj glavne tužiteljice Tadić, otkriva teške prekršaje direktora “Toplana” u Sarajevu Amela Đogića, nabija mu na nos samovolju, nestručnost, stranačko zapošljavanje i hiljadu drugih nepodopština. Kvaka kod pravdoljubivog napada je u tome što je Amel Đogić kupio stan u kojem je, navodno, živjela Gordana Tadić i šta će, dođe li do suđenja, on biti ključni svjedok koji bi trebao potvrditi da ona nije mogla živjeti u stanu u vrijeme kada je već živio on.
Odbrambene tekstove s ovoga portala, dok ni okom nisi trepnuo, već je prenijela objektivna i profesionalna zaljubljenica u pravnu državu, Radio-televizija Republike Srpske, dakle kućni medij Milorada Dodika, koji od otkrivanja Tadićkinih stambenih zavrzlama u “Oslobođenju” bez predaha štiti glavnu tužiteljicu od odstrela i hajke “medijskog i političkog Sarajeva”. Ne bira RTRS saveznike, svako je dobro došao, pogotovo nenadmašni spletkaroš na Dodikovom budžetu, analizičar iz Moševca Dževad Galijašević, ali i njegovi navodni dušmani, okupljeni oko “Raporta” i “Avaza”, dakle lidera SBB-a.
Na sarajevsko-banjalučku koaliciju naslonila se i (mostarska) izjava Hrvatskog narodnog sabora (HNS-a), u kojem se svinjarija sa pet-šest hiljada maraka koje je iz budžeta isisala ili pokušala isisati Gordana Tadić, ocjenjuje kao “nasrtaj na vladavinu prava”, čiji je cilj “sprječavanje javnog otkrivanja kriminalnih radnji i afera kadrova određenih stranaka”. Naravno da antikorupcijski senzibilizirani HNS “kao jedini istinski predvodnici europskog puta naše domovine Bosne i Hercvegovine” to neće i ne može dopustiti.
Politiziranje jednog notornog, u osnovi sitnog, amaterski izvedenog kriminalnog pokušaja (kada se sabere sav ćar koji je Tadićka planirala uzeti, to je manje od njene mjesečne plaće, koja iznosi više od 5 hiljada KM) moglo se očekivati, jer se ni na koji drugi način ne može braniti “ugled” i “utjecaj” glavne tužiteljice. Svako procesno tretiranje Tadićke, recimo od strane Ureda disciplinskog tužitelja VSTV-a, njeno eventualno suspendiranje ili kažnjavanje, predstavljalo bi potpuni sunovrat cjelokupne pravosudne piramide, kakvu su godinama, pažljivo, minuciozno, kreirale tri komplementarne i umrežene političke elite, realizirajući svoju kontrolu i utjecaj nad pravosuđem preko Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH. Gordana Tadić, nedorasla, neugledna ženica, nesposobna čak i da prikrije vlastiti pokušaj kriminala, a kamoli da profesionano istraži nečiji drugi, krupniji i teži, nalazi se tu gdje je sada samo zato što su oni koji kreiraju i održavaju u životu haotični pravusudni sustav, procijenili da im je potrebna upravo takva osoba, od koje nikakve štete ne mogu imati, a koristi mogu u izobilju.
ODLAZIŠ, RUŠIŠ NAM SVE
Pomjeranje jedne figure, pogotovo tako važne pozicije, u nakaradnoj pravosudnoj piramidi, znači rušenje cjelokupne konstrukcije. Desi li se nešto Gordani Tadić, znaju oni koji ovih dana cvile, urlaju i prijete zbog otkrića iz “Oslobođenja”, tada neće ona, nego će neko drugi, struka, kolege, birati predstavnika Tužiteljstva BiH u VSTV-u. U narednih mjesec-dva trebalo bi biti poznato ko će naslijediti dosadašnju potpredsjednicu Jadranku Lokmić-Misiraču, da li će to biti Vedrana Mijović, kako je planirala Tadićka i njeni politički pokrovitelji i Mijovićkine provodadžije, poput Dodika, stranačkog šefa njenog oca. Ili će potpredsjedničko mjesto zauzeti neki drugi državni tužitelj, neovisan, samostalan i profesionalan, a takvih, srećom, ima. U slučaju ovog drugog scenarija, omjer glasova u VSTV-u BiH radikalno se mijenja na štetu Milana Tegeltije i cijelog poretka koji je on razgranao! Ruši se s vrha pra dnu jedan interesni, klijentelistički, kontrarevolucionarni pravni poredak, o kojem su sve najgore što se može zamisliti i izgovoriti, već rekli domaći, a pogotovo međunarodni pravni autoriteti. Dovoljan je bio samo dolazak sutkinje Sanele Gorušanović-Butigan na mjesto dopredsjednice VSTV-a umjesto iritantne, nekompetentne alapače Ružice Jukić, prema tvrdnjama svjedoka, pa da se osjete i vide bitne kvalitativne promjene, podizanje nivoa i standarda unutar tog pravosudnog regulatornog mehanizma.
Znaju dobro Milorad Dodik, Dragan Čović i Fahrudin Radončić šta je sve na vagi i koliko rizika po njih donosi ukoliko se izmakne tepih ispod nogu glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH. Poznato im je koliko predmeta za ratne zločine, kriminal, podrivanje ustavnog poretka, zločinačko udruživanje stoji ili uopće nije formirano zahvaljujući “proevropskim” pravosudnim nakanama i praksi njihove miljenice, marionete i zaštitnice Tadićke. Njihova politička i ekonomska moć u izravnoj je vezi s njenim opstankom na sadašnjoj dužnosti, njenim neradom, ovisnošću o (njihovoj) političkoj i medijskoj milosti. Postoje neka krivična djela na kojima su vidljivi otisci prstiju ovih i nekih drugih političara koja ne zastarijevaju, ali je bolje da ih se procesuira odmah i sada. To se sa pravosudnom hijerarhijom na čijem je vrhu osoba koja potkrada državu, neće niti može ikada desiti.
