Federalno ministarstvo okoliša i turizma donijelo je rješenje kojim se odbija zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na okoliš investitora HB Wind d.o.o. Livno za projekat izgradnje vjetroelektrane Orlovača na području Grada Livno.
Jednostavnije rečeno – planirana vjetroelektrana ne može se graditi u blizini kuća i iznad izvorišta Sturbe jer je dokazan trajni štetni uticaj vjetroelektrane na lokalitetu Orlovača.
DVOGODIŠNJA ADMINISTRATIVNA BORBA
U rješenju Federalnog ministarstva stoji da je u postupku prethodne procjene uticaja na okoliš utvrđeno da bi planirani projekat imao štetne utjecaje koji su kontinuirani, nisu reverzibilni i nije moguće propisati mjere kojima bi se negativni utjecaji na okoliš smanjili na najmanju moguću mjeru iz nekoliko razloga. Jedan od tih razloga jeste i rizik za ljudsko zdravlje zbog negativnog utjecaja na izvor rijeke Sturbe koju mještani koriste za piće.
S ovim je okončana dvogodišnja administrativna borba mještana nekoliko livanjskih sela u blizini čijih kuća su trebale biti postavljene turbine.
Ivica Brešić iz Neformalne grupe građana, koja je i vodila ovu administrativnu borbu, pojašnjava za Žurnal da su kroz obnavljanje okolišne dozvole u zadnji tren saznali da je ovaj projekat aktivan. Radi se o tome da je investitoru istekla okolišna dozvola i morao je ishoditi novu, pa je Federalno ministarstvo okoliša još prije dvije godine na svojim stranicama objavilo poziv za javni uvid u Studiju procjene utjecaja na okoliš VE Orlovača firme HB Wind.
Brešić kaže da je jedan mještanin, koji trenutno živi u Njemačkoj, primijetio javni poziv i o svemu ih obavijestio. Nakon toga su se mještani sami organizirali, pripremili argumente, potpisali peticiju i dali stručnjacima geolozima da izrade geološku studiju. Sve to je proslijeđeno Federalnom ministarstvu okoliša i prvi put u 15 godina razvoja ovog projekta je održana javna rasprava.
Kako je Žurnal ranije pisao, Firma HB Wind dobila je koncesiju još 2007. za izgradnju VE Orlovača, snage 42,90 MW, sa 13 turbina. Projekat je godinama bio neaktivan, a Vlada FBiH je na sjednici u februaru 2020. u paketu usvojila informacije o davanju prethodne saglasnosti za izdavanje energetskih dozvola za VE Ivovik i Orlovača. Tako je ovaj projekat ponovo zaživio. U registru poslovnih subjekata BiH za firmu HB Wind navode se osnivači Tomislav Lijović, Ivan Novak, Josip Milas, Željko Kurtović, Ivan Škorić, Zvonko Radan, Marko Milas, Silvio Mihaljević, Željko Papić, Vladimir Iličić i Tihomir Šarkezi, dok je direktorica Žana Rimac.
Mještani nekoliko livanjskih sela bili su protiv izgradnje vjetroelektrane navodeći da se planirani vjetroagregati nalaze u blizini sela Drinova međa, Dobro, Dola, Megdan, Potkraj i Vidoši. Upozorili su i na to da je javna rasprava održana prije 14 godina i da na njoj nisu izneseni svi potrebni detalji kako bi oni mogli iskazati svoje mišljenje o položaju agregata. Kako smo još ranije pisali, oni su u prigovorima na prethodnu procjenu utjecaja na okoliš za ovaj projekat naveli su da se neki od vjetroagregata grade samo 220 metara od kuća.
Prema Brešićevim riječima, Federalno ministarstvo okoliša je dalo naputak Gradu Livno da se oni uključe u organiziranje javne rasprave i da obavijeste mještane, ali da oni to nisu uradili.
“Da se mi nismo sami organizirali ne bi niko ni znao da je javna rasprava. Dobra praksa bi mogla biti da Federalno ministarstvo svakako održi javnu raspravu i da ljudi kažu šta misle o projektu”, tvrdi Brešić.
Prema njegovim riječima, Livnu prijeti uništavanje područja Kruzi gdje su divlji konji i ubijanje potencijala turizma. Cijeli taj prostor je, kaže, prema novousvojenom prostornom planu predviđen za gradnju vjetrolektrana. O ovome su ranije pisali i livanjski portali.
“Područje u kojem su divlji konji davno je trebalo biti proglašeno zaštićenim parkom. Umjesto toga, gore je bez ikakve javne rasprave ucrtano kroz prostorni plan županije pet vjetroparkova”, navodi Brešić.
PROBLEMATIČNA PRAKSA RASPOLAGANJA KONCESIJSKIM ZEMLJIŠTEM
O problemima sa koncesijama Žurnal je objavio seriju tekstova. Kako smo ranije pisali, u vezi koncesija scenarij je uvijek isti.
Nakon što su date na korištenje, koncesije su godinama u fazi mirovanja, da bi se onda preprodavale za milionske iznose drugim firmama. U tom lancu, osim preprodavača, niko drugi nema koristi. Ni kanton, ni grad, a najmanje mještani, o čemu smo i ranije pisali.
Podsjetimo, Grad Livno je budžetom za 2021. i 2022. godinu planirao prihod od koncesijskih naknada u iznosu od po 20.000 KM, a u te dvije godine uplaćeno im je ukupno 8.855 KM.
Od toga u 2021. uplaćeno je 8.575 KM, a u 2022. samo 280 KM.
Budžetom za 2023. planirano je, također, 20.000 KM, dok je uplaćeno 25.172 KM. Za tekuću godinu planirano je 30.000 KM.
Mještani već odavno upozoravaju da su planirane koncesijske naknade od 20.000 KM premale i da bi, s obzirom na sve koncesije, prihodi trebali biti milionski. Pisali smo i o tome da je dio mještana u Livnu, zbog koncesija, ostao bez nekretnina koje su godinama u vlasništvu njihove porodice. Nekretnine se prepisuju na Kanton 10 i Grad Livno, a dalje se dodjeljuju koncesionarima.
Dešava se i to da neki od mještana podnose zahtjeve opštini za proširenje parcele za potrebe poljoprivrednih radova, ali im to ne bude dozvoljeno jer je područje pod koncesijom za vjetropark. Isti je slučaj ukoliko i žele otkupiti neku parcel.
“Koliko si ti to zemljišta dao za 15 godina da neko s njim raspolaže, a mještani ne mogu širiti poljoprivrednu proizvodnju? Koliko tih koncesija ima starijih od 10 ili 15 godina gdje se ne radi ništa, a uživaju apsolutno pravo raspolaganjem tim zemljištem? To je jedan jako opasan model neufeudalnog stjecanja prava na našom zemljom”, navodi Brešić.
Prema njegovim riječima, problematično je to kako se kod nas koncesijska polja tumače, odnosno koja se praksa primjenjuje u smislu raspolaganja tim zemljištem.
