Uredba o obnovi prirode koja ima cilj značajno obnoviti ekosistem u Evropskoj uniji stupila je na snagu 18. avgusta te se do 2030. planira obnoviti najmanje 20 posto kopnenih i morskih područja EU-a, dok se do 2050. godine očekuje obnova svih ekosustava koji zahtijevaju sanaciju.
“Uredba postavlja pravno obavezujuće ciljeve za obnovu različitih vrsta ekosistema, uključujući kopnene, morske, slatkovodne i urbane sredine. Ova inicijativa je ključna u borbi protiv klimatskih promjena, smanjenju rizika od prirodnih katastrofa te ispunjavanju međunarodnih obaveza Evropske unije u zaštiti okoliša i prirode”, saopšteno je tim povodom iz hrvatskog Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Naime, Uredbom se uvode mjere za obnovu narušenih ekosistema u svim državama članicama EU-a, a poseban naglasak stavljen je na postizanje ciljeva EU-a u ublažavanju i prilagodbi klimatskim promjenama te na poboljšanje sigurnosti opskrbe hranom. Uredba obuhvata širok raspon ekosistema, uključujući kopnene, obalne, slatkovodne, šumske, poljoprivredne i urbane.
S obzirom na dužinu granice Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom te na brojne ekosisteme koji se prostiru u obje države ili se naslanju jedan na drugi ujavnosti se počelo spekulisati i o eventualnim posljedicama na BiH nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Među projektima koji bi možda mogli biti primorani na obustavljanje su i Gornji horizonti, impozantni hidroenergetski projekat kompleksnih i velikih zahvata u slivu rijeke Trebišnjice što bi, u slučaju izgradnje, po tvrdnjama mnogih stručnjaka imalo devastirajuće posljedice na ekosisteme u BiH i u Hrvatskoj.
Odgovor smo pokušali potražiti u Aarhus centru u BiH.
-Uredba o obnovi prirode koju je usvojila Europska unija odnosi se isključivo na države članice EU-a. Bosna i Hercegovina, kao zemlja koja nije članica EU-a, nije direktno obavezna primijeniti ovu uredbu. Međutim, Bosna i Hercegovina ima obaveze prema međunarodnim sporazumima i konvencijama o zaštiti okoliša i biološkoj raznolikosti kao i prekograničnim uticajima, poput Konvencije o biološkoj raznolikosti, Pariškog sporazuma i Espoo konvenciji – pojašnjava Nina Kreševljaković, pravna savjetnica u Aarhusu.
Ona međutim napominje kako u praksi, zemlje koje žele pristupiti EU često usklađuju svoje zakonodavstvo i politike s propisima EU-a kako bi se približile standardima Unije.
-Dakle, iako Bosna i Hercegovina nije direktno obavezana ovom uredbom, mogla bi razviti slične inicijative ili politike koje su u skladu s ciljevima EU-a, posebno u kontekstu zaštite okoliša i prilagodbe klimatskim promjenama.
Također, ekološke i klimatske politike EU-a često imaju utjecaj na susjedne zemlje, bilo kroz međunarodne projekte, bilo kroz poticaje za regionalnu saradnju u cilju zaštite prirodnih resursa. U kontekstu Gornjih horizonata je problematična činjenica da će postojati prekogranični uticaj na Hrvatsku i mišljenje Hrvatske se mora uzeti u ozbiljno razmatranje. U slučaju da se Hrvatska ignoriše, Bosna i Hercegovina u toj situaciji direktno krši odredbe Espoo konvencije koju je obavezna poštovati – upozorava Kreševljaković.
Ovom prilikom podsjećamo da je BiH pomenutoj Konvenciji o procjeni okolinskih uticaja u prekograničnom kontekstu (Espoo) pristupila 14. decembra 2009. Cilj Konvencije o izradi prekograničnog uticaja na životnu sredinu jeste da spriječi, smanji i ograniči značajne prekogranične štete uzrokovanje predloženom aktivnošću što treba da se ostvari, između ostalog, i time što će nacionalno zakonodavstvo svih članica definisati procedure za procjenu uticaja na okoliš i omogućiti državama članicama da, strogo kvalifikovano utiču na pripremu aktivnosti, koje mogu da imaju znatan negativan uticaj na okoliš u tim državama, izvan njihove teritorije.
